Lijepa uspomena iz Dubrovnika. Svojoj zbirci školjki i morskih puževa dodao sam još jedan vrijedan primjerak, puž iz porodice volaka.

Crvenousna purpura. Do prije nekoliko godina Thais haemastoma je bio rijedak u Jadranu, nastanjivao je južnije dijelove Mediterana i Biskajski zaljev, dok nije počeo masovnije nastanjivat obale i danas je jedan od češćih puževa kojeg mnogi ljudi lako mogu pronaći. Često se nalazi zato što živi dosta plitko, od 0 do 3 metra dubine na kamenitim obalama. Pogoduje mu kameniti obalni pojas oko kojega u bližoj okolici ima pjeskovitog područja. Ova vrsta puža također je pogodna za konzumaciju kao i volak te kao dobar mamac za određene vrste riba.

Tri puža koja su igrala znatnu ulogu u proizvodnji purpurne boje koja je danas apsolutno zaboravljena vjerojatno nikada više neće služiti istoj svrsi kao i prije. Za dobiti samo jedan gram boje trebalo je skoro pa tisuću volaka, možemo samo zamisliti kako bi danas izgledalo takvo masovno sakupljanje. Vjerojatno je da bi volci bili zaštićeniji od prstaca i tražili bi se načini za njegovo uzgajanje. Sasvim sigurno volaka za jelo i mamac ne bi bilo dovoljno, jednostavno rečeno, bar je nešto u ovome moru imalo sreće i preživjelo ljudsko iskorištavanje.
Dodajem i fotku Bodljikavog volka, Murex brandaris ili Purple dye Murex koji je isto služio za dobivanje boje. Slikao sam ga prije obrade (čišćenja) školjke.

Tekst o ovim volcima skinuo sam sa stranice Podvodni.hr