Pisala je Draga nedavno kako bi željela biti pticom. Nismo ptice ali letjeli smo skoro kao ptice. Prekrasan osjećaj. Krasno je sjediti udobno zavaljen i kroz prozor promatrati predjele nad kojima letimo. Zeleni predjeli, plavetnilo mora, nepregledne pustinje, oblaci, planinski vrhunci Himalaja pod snijegom ...
Sve je lijepo sve dok ne počne svjetliti ona crvena obavjest: Vežite pojaseve, a sa zvučnika se čuje klin, klin, klin ... Pa počnu propadanja, pa počnu naginjanja, pa gledate kako se krila izvijaju ...

Na prvom je videu prilazak japanskoj obali i aerodromu Narita. Sa preko 10 000m započinje spuštanje kruženjem zrakoplova. Kako se zrakoplov pri tome naginje vidi se po horizontu koji se diže ili spušta ispod krila. Ponekada sam se pitao: Pa koliko se nagnuo? Hoće li jednostavno skliznuti sa visina, ili će se uspjeti ispraviti?

Drugi je let nešto mirniji iznad oblaka, kroz oblake, iznad Himalaja ...

Mislim da je prije svega potrebno reči par riječi zašto pišem o temi o kojoj je Draga pisala na svome bivšem blogu Sukiyaki. Oba bloga zajedno, njen i moj, davala su sliku Japana kako smo ga mi upoznavali. Zatvaranjem njenog bloga, dobar se dio tih priča izgubio, a ostao je linkan na mojoj margini. Kako smo naše putopise smatrali mogućom pomoći nekome tko bude kao mi tražio zanimljivosti o Japanu, svojevrsni priručnik svojim putovanjima, to sam oslučio kod sebe vratiti dio tih naših sjećanja.
Tema ovoga teksta je Osaka Castle i mislim da je potrebno reči par riječi o povijesnom trenutku i graditelju.
Povijest Japana dijeli se na slijedeče periode:

Rani Japan 10000pk do 700ak.
Nara i Heian period 710-1185g
Kamakura period 1192-1333g
Muromachi period 1338-1573g
Azuchi-Momoyama period 1573-1603
Edo period 1603-1867g
Meiji period 1868-1912g
Taisho i rani Showa period 1912-1945g
Poslijeratni period.

Sada par riječi o Azuchi-Momoyama periodu kada je sagrađen Osaka dvorac.

Oda Nobunaga postigao je kontrolu nad pokrajinom Owari (oko današnjeg grada Nagoya) u 1559. Kao i mnogi drugi feudalaci, bio je oduševljen ujedinjenjem Japana. Strateški povoljno smješten, domogao se vlasti 1568.

Nakon dolaska na vlast u Kyotu, Nobunaga je nastavio eliminirati svoje neprijatelje. Među njima su bile neke militantne budističke sekte, a posebno Ikko sekta (Pure Land Sekta), koja je postala vrlo moćna u nekoliko provincija. Nobunaga je uništio Enryakuji samostan u blizini Kyota u potpunosti 1571. Njegova borba protiv Ikko sekte trajala je do 1580. godine.

Na sreću, Nobunaga nije morao brinuti o dvoje njegovih najopasnijih suparnika na Istoku: Takeda Shingen i Uesugi Kenshin. Oboje su umrli prije nego što su bili u stanju suprotstaviti se Nobunagi. Nakon Shingenove smrti, Nobunaga je porazio Takeda klan u borbi za Nagashino (1575), uz korištenje taktike modernog ratovanja.

Toyotomi Hideyoshi

1582, General Akechi ubio je Nobunaga i osvojio njegov dvorac Azuchi. Toyotomi Hideyoshi, general koji se borio za Nobunaga, reagirao je vrlo brzo, porazio Akechia, i preuzeo kontrolu. Hideyoshi je nastavio eliminirati preostale suparnike. Pokorio je Sjevernu pokrajinu i Shikoku 1583. i Kyushu u 1587. Nakon pobjede nad obitelji Hojo u Odawari 1590, Japan je konačno ujedinjen.

Da dovede zemlju pod apsolutnu kontrolu, Hideyoshi je uništio mnoge dvorce koji su bili izgrađeni u cijeloj zemlji u doba građanskih ratova. Godine 1588. Zaplijenio je oružje svih poljoprivrednika i vjerskih institucija u "Sword Hunt". Zabranio je samurajima da budu aktivni kao poljoprivrednici i prisililo ih da se presele u gradske dvorce. Jasna razlika među društvenm klasama trebala je povećati vladinu kontrolu nad ljudima. Osim toga, započeo je istraživanje zemlje 1583, a popis stanovništva provodi 1590. U istoj godini, Hideyoshi je završio Dvorac Osaka.

1587, Hideyoshi je izdao edikt o izbacivanju kršćanskih misionara. Unatoč tome, franjevci su mogli ući u zemlju u 1593, a isusovci su ostali aktivani u zapadnom Japanu. Godine 1597. Hideyoshi pojačava progon kršćanskih misionara, zabranio je daljnje pokrštavanje i pogubio 26 franjevaca kao upozorenje. Strani trgovci i misionari djelovali su agresivno i netolerantno prema izvornim japanskim institucijama u doba kada njihovi zemljaci osvajaju i koloniziranju druge dijelove svijeta u ime kršćanstva.

Nakon ujedinjenja zemlje, Hideyoshi je pokušao ostvariti svoj prilično megalomanski san osvajanja Kine. 1592., njegove vojske izvršile su invaziju na Koreju i zauzele Seoul u roku od nekoliko tjedana; Međutim, oni su potisnuti natrag od kineskih i korejskih snaga u sljedećoj godini. Hideyoshi se tvrdoglavo nije predavao do konačne evakuacije iz Koreje u 1598., iste godine u kojoj je umro.

Tokugawa Ieyasu, koji je bio inteligentan partner Hideyoshia i Nobunage, naslijedio je Hideyoshia kao najmoćniji čovjek Japana .

Međutim, nekoliko godina nakon Hideyoshijeve smrti, Tokugawa je napao i uništio dvorac i ukinuo Toyotomiju 1615. godine. Dvorac Osaka obnovio je Tokugawa Hidetada 1620-ih godina, ali je 1665. izgorio nakon udara groma.
Obnovljen je tek 1931 i za čudo preživjeo je zračne napade za vrijeme rata.

Oznake: Osaka, Osaka Castle

Ovakva daleka putovanja ne planiraju se zadnji dan. Zbog toga već više od mjeseca dana planiramo povratak. Treba rezervirati smještaj, treba naći najpovoljniji let.
Ovaj puta odlučili smo biti u Osaki svih 14 dana, a iz Osake raditi izlete do mjesta i gradova koji nas zanimju a nismo ih posjetili u prethodnim putovanjima.

Zbog svega lijepog što smo doživjeli na prethodnim putovanjima, zbog smještaja hostela, zbog prijateljstva i prijatelja koje smo tu upoznali, opet smo odlučili: Hostel Diamond. Mislili smo da neće biti problem rezervirati, no problem se pojavio a riječ je o ovome: Iako u našem vremenu postoje slobodne sobe, par dana jedna, par dana druga, preko bookinga uvijek dođe poruka da nemaju raspoložive sobe u vremenu kada mi to želimo, 14 dana u komadu u jednoj sobi.
Draga se obratila direktno hostelu ( napisala je kako nam je bilo lijepo i da bi rado opet bili kod njih, priložila je i par zajedničkih fotki) i dobila slijedeći odgovor:

"Of course I remember you!!
Your message made me happy.
Please contact us by email."

Poslali smo odgovor, napisali kako se radujemo i sada čekamo njihovu potvrdu, a ne sumnjam da će biti pozitivna ipak smo stalni gosti, haha.

Kako snimiti buru? Njeno zavijanje nemožemo fotkati. U zraku ju nemožemo snimiti. Možemo snimati povijene grane stabala. Možemo snimati njen ples na moru.
Ali o buri priče pričaju i zapusi lišća, slični snježnim nanosima.

Kaže naš narod: Na muci se poznaju junaci.

A Kaže i onu drugu: Tek kada odeš, čuješ iskreno šta su prijatelji mislili o tebi. Kako iskreni tako i oni koji su se prijateljima predstavljali.

Treba imati muda i podmetnuti leđa kada je prijatelju najteže. A to mogu samo iskreni prijatelji.

BUUUUUUUUUUUUU

Do daljnjega samo sjedim i gledam svijet s visoka. Baš me zanima dali ću nekoga prepoznati dolje na ulici. Sjedim i odmaram, a svijet izgleda tako maleno sa ovih visina. Iskreno da kažem, mali čovjek se ni nevidi kada gledaš ovako odozgo.
Nikome se nemoram ni javiti, i tako me nitko nebi čuo. Dakle sjedim i šutim do ... a tko će ga znati do kada ...

Draga moja Suki odlazi, zatvara blog. Napisala je zašto. Boli ju nepravda na blogu. Tražila je odgovore blogera, tražila je odgovore Admina koje nije dobila ni na blogu ni u direktnom upitu putem maila. A pitanje je bilo jednostavno, da jednostavnije nemože biti: Po kome se principu blogeri proglašavaju top blogerima.

Odlazim i ja zbog istih razloga. Osjećam se posramljeno kada vidim kvalitetu koja nam se podmeće pod "vrhunskim, top" blogerima. Od prvih dana na blogu prije više od 12 godina, nastojao sam blog učiniti kvalitetnim, posebnim, prepoznatljivim. Nastojao sam pokazati da blog nije tek bijela ili crna podloga na koju ćemo nešto nabaciti. Tražio sam kvalitetu i posebnost dizajna pored toga što sam uvijek nastojao da na ono što sam objavio mogu biti ponosan. Upravo zbog toga uvijek sam gledao kako rade drugi blogeri i uvijek mi je bilo drago vidjeti da se netko potrudio, rječju, slikom, nečim posebnim predstaviti sebe i svoj rad. Uvijek sam cijenio trud koji netko ulaže. Znam da nemožemo svi biti isti, da nam blog nema svima isto značenje i da nemamo svi isti pogled na naše stranice. No nije isto iz kuće izači rašćupan i u donjim gaćama ili barem donekle sređen.

Zbog takvog mog pogleda na blog uvijek sam se osjećao posramljenim kada bih vidjeo da netko može biti top bloger time što će svakih par mjeseci objaviti jednu sličicu srca negdije slučajno viđenog, kada bih vidjeo na top blogu slike veličine moje sobe a da na njima nije ni jedan detalj raspoznatljiv, kada bih vidjeo top blogove koje ni po kojem kriteriju nebih mogao svrstati u kategoriju onih koji po bilo čemu zaslužuju biti preporučeni. Kada bih vidjeo da je netko postao top bloger objavom jedne rečenice ili nekvalitente sličice.

Na margini moga bloga piše da koristim isključivo svoje radove. Ne kitim se tuđim perjem. I upravo zbog toga često osjetim gorčinu kada vidim da nam se nešto podmeće kao vrijedno, kao posebno.

Draga je tražila odgovore zbog čega je to tako. Nije ih dobila ni ona ni ja. Nikada nisam tražio niti mi je bila želja biti u vrhu. Ali isto tako ne smatram da bih trebao biti (ja i svi kvalitetni blogeri) ispod onoga što nam se podmeće kao vrhunac kvalitete ( a valjda to jesu kada nakon par mjeseci mogu doči do vrha, ili kada svojim radovima to pokazuju).
Odlazim i ja, ponosno dignute glave kao što sam to uvijek bio. Neću gasiti blog. Možda ponekad osjetim potrebu da nečim lijepim uljepšam nečije trenutke.

Možda će se ponekad netko sjetiti da smo uvijek bili svima od pomoći, svima kojima je pomoć trebala.

Najavljuju ružno vrijeme. Zato predveče prošetah do mora, da iskoristim dok se još može uživati uz more. A More me nagradi ljepotom zalaza.

Fraza da je "ljepota prolazna" otrcana je kao traperice poderane na koljenima. Ljepota je uvijek tu, uvijek u nama i uvijek prisutna. Samo ju treba znati prepoznati.

Isti grm Irisa u prolječe i jesen. Slijedeće će proljeće biti još bujniji i još ljepši

Ova fotka najbolje pokazuje kako sam se osjećao dva dana bez bloga.

Ipak je ljepše pustiti misli da slobodno lete plavim prostranstvima. Da lepršaju nad snježnim obroncima Himalaja, da nalaze pute kroz bezbrojne Torri, da se slade mirisima tek pečenih kolaća, da ljubuju i budu ljubljene.
Život je ipak lijep.