Vrijeme je okrenuti novi list kalendara. Ovaj puta na red je došla Osaka i naša prva posjeta 2016 gradu u koji smo se zaljubili na sve poglede, ne samo na prvi pogled.

Zadnji dan u Osaki bio je planiran za posjetu ZOO Osaka. A kako bi jutro moglo početi nego uz jutarnju kavicu i cigaretu. Kada je pak o cigareti riječ, Osaka je bila naš raj. Poznato je da je u Japanu pušenje zabranjeno na javnim i u zatvorenim prostorima, osim na mjestima posebno označenim s obavaznom čikarom uz koju se okupljaju ljudi željni dima. Često se nisam mogao oteti dojmu kako su to i mjesta druženja uz cigaretlinu, iako je često bilo vidjeti Japance kako stoje sami sa svojom cigaretlinom i svojim mislima, bez obzira je koliko pušača trenutno okupljeno.
U Tokyu i Kyotu bilo nam je teško pronaći kafiće gdje smo mogli uz kavu i zapaliti. Osaka je pak druga priča. Zbog toga je na ovoj stranici upravo takav ugodan kutak.

Nakon kavice put pod noge pa u ZOO.
Nedaleko ulaza, pažnju su nam privukli mali Japanci okupljeni oko kućice i 7 patuljaka. Bilo ih je zanimljivo vidjeti. Još je ljepše bilo iznenađenje kada je u 10 sati sve oživjelo. Uživali smo kao djeca.

Mislim da nema potrebe stavljati fotke životinja koje smo obilazili. Mi ne bi bili mi da nismo nalazili igru i zajebanciju u svakom trenutku.

Prije izlaska iz ZOO-a oduševio me pogled na ovaj natkriveni prostor. ZOO nije mjesto gdje će roditelji samo dovesti djecu i produžiti dalje. To je mjesto obiteljskog okupljanja i odmora za čitav dan.

I za kraj lijepa uspomena iz Osake. Pivska čaša iz Hard Rock Cafe-a Osaka. Moguće ju je kupiti samo u tom kafeu i nigdje više na svijetu. Kada je već Hard Rock, uz čašu je i mramorni oblutak sa mramorne plaže, Marble Beach pored Osake.

Zaljubljeni smo u Japan, posebno Osaku i ako bude mogućnosti opet ćemo se vratiti, ali tada na punih mjesec dana.

Oznake: japan, Osaka

Na ovaj me tekst potaknuo prilog koji sam jutros gledao na teveu o borbi Japana s virusom. Vjerojatno je prije snimljen prilog jer pokazuje zatvorene trgovine, priča o tome kako je puno ljudi ostalo bez ikakvog krova nad glavom, o propadanju srednjeg sloja japanskog društva uzrokovanog krizom.
Često sam se pitao kako se Japan bori s krizom jer sam vidjeo da ima malo smrtnih slučajeva, do danas tek 951 dok ovo pišem, a u sjećanju su mi ostale nezamislive gužve na ulicama gradova. Ovaj prilog mi je to objasnio.
Zbog toga sam prolutao internetom da vidim kako danas izgledaju mjesta koja su nam ostala u prelijepoj uspomeni. Do popuštanja mjera došlo je koncem svibnja i kroz lipanj, pa su sada dopuštene posjete poznatim hramovima i znamenitostima.

Zaljubljen sam u Japan i stvarno mi nedostaje. Ovaj video prilažem jer je na njemu Dotonbori, nama najdraži dio Osake, koji smo imali prilike upoznati samo u gužvama. Ispod ovog krasnog mosta, Ebisubashi Footbridge, jeli smo svaki puta najbolje Uncle Rukuro Cheesecake, koji se prave samo u Osaki. Zapravo je sve što sam želio pokazati pokazano u prvih tri minute videa, a ostali dio je klopa pa vam možda i to bude zanimljivo. Uživao sam gledati klopu i od srca sam se nasmijao nekim ljutim scenama. Video je tek postavljen i pokazuje Dotonbori izgleda dan nakon popuštanja mjera i bez velikih gužvi.
Prilažem i naše fotke da dočaram kako je to izgledalo kada smo mi bili tamo.

Oznake: korona, covid-19, Osaka, japan

Kad smo se prošle godine pripremali za Japan, željeli smo posjetiti jednu lijepu plažu i okupati se u oceanu. Na Netu sam našao da je nedaleko Osake krasna plaža zvučnog imena "Marble beach", mramorna plaža. Bili smo oduševljeni već prije putovanja kako ćemo uživati.

Nakon otprilike sat vremena vožnje vlakom do Rinku Town-a, napokon smo nakon još malo pješačenja stigli do plaže. Iz daleka je izgledala stvarno privlačna. Bilo je lijepo i šetati uz duugačku bijelu plažu i čekati taj trenutak kupanja u oceanu. Razočaranje je uslijedilo kada smo sa šetnice htjeli do mora, preko plaže. Plaža je sastoji od mramornih oblutaka veličine šake i većih po kojima je skoro nemoguće normalno hodati. Kako je to plaža na oceanu, od staze do mora ima barem stotinjak metara pješačenja po toj neugodnoj plaži. Razočaranje je bilo još veće kada smo vidjeli da ni more nije baš kristalno čisto zbog svega što donose morske struje. I tako smo na kraju odustali od kupanja na toj prekrasnoj plaži.

Mi nebi bili mi da se ipak nismo okupali. Našli smo plažicu, nasipom odvojenu od oceana. Vidimo kako se djeca igraju u plićaku dok roditelji sjede na pijesku. Hrabro smo se skinuli i krenuli u vodu, otplivali s uživanjem u moru koje nije bilo dublje od metra, metraipo. Bilo nam je čudno što se samo mi kupamo. Kad sam nakon plivanja izašao na plažu, priđe mi u službenu odoru obučen Japanac i kaže: Ovdje je zabranjeno kupanje ...

Nakon kupanja uživali smo u prekrasnom koncertu uz more, upravo tu uz ovu plažu. Na kraju koncerta svi su izvođači zapjevali zajedno, na naše iznenađenje i oduševljenje Sukiyaki, nama najdražu pjesmu. Jasno da smo i mi pjevali iz svega glasa na čuđenje izvođača i publike.
Bio je to ipak jedan prekrasan dan.

Pogled na plažu i most koji vodi na Kansai aerodrom

Na šetnici uz plažu

Tu smo se okupali na čuđenje Japanaca

Fontana 4 godišnja doba. Šiljak predstavlja zemljinu os a prstenovi solsticij i ekvinocij.

Sukiyaki za kraj. Kao da su nas pitali. Svi su izvođači dobili na papiru napisan tekst a mi smo pjevali iz sveg glasa i srca, nije nam bio potreban napisan tekst.
Mislim da vrijedi spomenuti da smo s popularnom japanskom pjevačicom iz ovog videa Ruriko Ogami, kada smo se vratili doma, stupili u kontakt preko yutrube na obostrano zadovoljstvo.

Oznake: japan, Osaka, Marble beach

VERY SPECIAL MUSIC FESTIVAL

Pisali smo već o ovom festivalu kojem smo bili prisutni u Osaki i uživali čitavo poslijepodne. Tražeći na yutrubi više o festivalu došao sam do podataka zbog kojih vrijedi ponovo pisati.

Festival je rođen u Sendaiu 2001.g. Namjera mu je da njeguje osjećaje bez barijera. Ovaj festival posvećen ljudima s invaliditetom ili bez njega, postao je jedan od najvećih glazbenih festivala u Japanu. Muzički fanovi u Sendaiu prepoznali su ovaj festival kao dan kada grad postaje pun osmijeha.
"Svatko je različit, svatko je lijep", moto je ovog festivala.

U ovom videu možete pogledati kako festival doživljavaju ljudi s posebnim potrebama, kao i šta o festivalu misle glazbenici. Evo izjave jednog od glazbenika, Mitsutoshi Anbe: Prije festivala, nisam znao da ljudi u invalidskim kolicima nemogu priječi prepreku visoku 5cm. Također, naučio sam kako pomoći slijepim osobama, dajte im svoje rame da ih vodi.
Svim srcem preporučam vam da pogledate ovaj video.

Sretni smo da smo bili dijelom tog festivala ove godine i da smo svojim skromnim prilogom, kupnjom prigodnih šalova, pomogli ovu akciju.

Bili smo ugodno iznenađeni kada smo na kraju koncerta čuli kako svi izvođeći pjevaju pjesmu "Sukiyaki" koju smo mi svake godine pjevali po karaoke barovima. Zbog toga je i mene čuti kako pjevam u prvom planu iz sveg glasa ... hahaha

Oznake: Osaka, pomoći ljudima s posebnim potrebama

Mislim da je prije svega potrebno reči par riječi zašto pišem o temi o kojoj je Draga pisala na svome bivšem blogu Sukiyaki. Oba bloga zajedno, njen i moj, davala su sliku Japana kako smo ga mi upoznavali. Zatvaranjem njenog bloga, dobar se dio tih priča izgubio, a ostao je linkan na mojoj margini. Kako smo naše putopise smatrali mogućom pomoći nekome tko bude kao mi tražio zanimljivosti o Japanu, svojevrsni priručnik svojim putovanjima, to sam oslučio kod sebe vratiti dio tih naših sjećanja.
Tema ovoga teksta je Osaka Castle i mislim da je potrebno reči par riječi o povijesnom trenutku i graditelju.
Povijest Japana dijeli se na slijedeče periode:

Rani Japan 10000pk do 700ak.
Nara i Heian period 710-1185g
Kamakura period 1192-1333g
Muromachi period 1338-1573g
Azuchi-Momoyama period 1573-1603
Edo period 1603-1867g
Meiji period 1868-1912g
Taisho i rani Showa period 1912-1945g
Poslijeratni period.

Sada par riječi o Azuchi-Momoyama periodu kada je sagrađen Osaka dvorac.

Oda Nobunaga postigao je kontrolu nad pokrajinom Owari (oko današnjeg grada Nagoya) u 1559. Kao i mnogi drugi feudalaci, bio je oduševljen ujedinjenjem Japana. Strateški povoljno smješten, domogao se vlasti 1568.

Nakon dolaska na vlast u Kyotu, Nobunaga je nastavio eliminirati svoje neprijatelje. Među njima su bile neke militantne budističke sekte, a posebno Ikko sekta (Pure Land Sekta), koja je postala vrlo moćna u nekoliko provincija. Nobunaga je uništio Enryakuji samostan u blizini Kyota u potpunosti 1571. Njegova borba protiv Ikko sekte trajala je do 1580. godine.

Na sreću, Nobunaga nije morao brinuti o dvoje njegovih najopasnijih suparnika na Istoku: Takeda Shingen i Uesugi Kenshin. Oboje su umrli prije nego što su bili u stanju suprotstaviti se Nobunagi. Nakon Shingenove smrti, Nobunaga je porazio Takeda klan u borbi za Nagashino (1575), uz korištenje taktike modernog ratovanja.

Toyotomi Hideyoshi

1582, General Akechi ubio je Nobunaga i osvojio njegov dvorac Azuchi. Toyotomi Hideyoshi, general koji se borio za Nobunaga, reagirao je vrlo brzo, porazio Akechia, i preuzeo kontrolu. Hideyoshi je nastavio eliminirati preostale suparnike. Pokorio je Sjevernu pokrajinu i Shikoku 1583. i Kyushu u 1587. Nakon pobjede nad obitelji Hojo u Odawari 1590, Japan je konačno ujedinjen.

Da dovede zemlju pod apsolutnu kontrolu, Hideyoshi je uništio mnoge dvorce koji su bili izgrađeni u cijeloj zemlji u doba građanskih ratova. Godine 1588. Zaplijenio je oružje svih poljoprivrednika i vjerskih institucija u "Sword Hunt". Zabranio je samurajima da budu aktivni kao poljoprivrednici i prisililo ih da se presele u gradske dvorce. Jasna razlika među društvenm klasama trebala je povećati vladinu kontrolu nad ljudima. Osim toga, započeo je istraživanje zemlje 1583, a popis stanovništva provodi 1590. U istoj godini, Hideyoshi je završio Dvorac Osaka.

1587, Hideyoshi je izdao edikt o izbacivanju kršćanskih misionara. Unatoč tome, franjevci su mogli ući u zemlju u 1593, a isusovci su ostali aktivani u zapadnom Japanu. Godine 1597. Hideyoshi pojačava progon kršćanskih misionara, zabranio je daljnje pokrštavanje i pogubio 26 franjevaca kao upozorenje. Strani trgovci i misionari djelovali su agresivno i netolerantno prema izvornim japanskim institucijama u doba kada njihovi zemljaci osvajaju i koloniziranju druge dijelove svijeta u ime kršćanstva.

Nakon ujedinjenja zemlje, Hideyoshi je pokušao ostvariti svoj prilično megalomanski san osvajanja Kine. 1592., njegove vojske izvršile su invaziju na Koreju i zauzele Seoul u roku od nekoliko tjedana; Međutim, oni su potisnuti natrag od kineskih i korejskih snaga u sljedećoj godini. Hideyoshi se tvrdoglavo nije predavao do konačne evakuacije iz Koreje u 1598., iste godine u kojoj je umro.

Tokugawa Ieyasu, koji je bio inteligentan partner Hideyoshia i Nobunage, naslijedio je Hideyoshia kao najmoćniji čovjek Japana .

Međutim, nekoliko godina nakon Hideyoshijeve smrti, Tokugawa je napao i uništio dvorac i ukinuo Toyotomiju 1615. godine. Dvorac Osaka obnovio je Tokugawa Hidetada 1620-ih godina, ali je 1665. izgorio nakon udara groma.
Obnovljen je tek 1931 i za čudo preživjeo je zračne napade za vrijeme rata.

Oznake: Osaka, Osaka Castle

Tko kaže da su Japanci hladni i zatvoreni? Bilo je prelijepo uživati u njihovom društvu uz pjesmu i šalu.
Stigla je i cuga, stigla je i klopa, bilo je i plesa. Ima li veće počasti nego kada vas Japanac časti pićem iz svoje flaše ...... Bilo je prekrasno

Oznake: Osaka, karaoke u Japanu

Bilo je uzbudljivo stati ispod najviše zgrade u Japanu i pogledati gore visoko, visoko prema vrhu. NIje puno trebalo da požurimo na vrh. Oduševljenje prvim pogledom na Osaku kada smo izašli iz lifta neopisivo je. To treba doživjeti. A svaki trenutak, svaki pogled na grad sa visine od 300 metara dovodio me je do euforije oduševljenja.

Već sam prije pisao kako prelazim na Open source programe. Nakon OpenOffice-a i Gimpa (program za obradu fotografija), ovo je moj prvi video učinjen u Open Shot Video Editor-u umjesto u Win Movie Makeru.
Prvi dojmovi ... Mislim da nudi više mogučnosti izrade videa i da radi znatno kvalitetnije. Open radi u HD rezoluciji i iskreno rečeno mislim da će biti moj glavni izbor pri izradi budućih video uradaka.

Oznake: Abeno Harukas, Osaka, japan

Riječ po riječ, poveo sam vas da sa nama prošečete Japanom. Vjerujem da sam uspjeo prenesti barem dio onoga što smo mi doživjeli. Kada sam razmišljao kako pisati o našem putu u Japan, zaključio sam da bi najbolje bilo pisati tako da u svakom postu otkrijem zrnce Japana, ono o kojemu neznate ništa, i da tekstovi na jednostavan način mogu poslužiti nekome tko kao i mi bude tražio podatke u potrazi za kojima smo mi izgubili puno vremena. Umjesto kobasice od teksta u kojemu bi bilo sve nabacano i gomile slika ljepše mi je bilo ovako pisati. Sada znam da se jedino na takav način može odgovoriti na pitanje kako nam je bilo.
Kada kažemo da smo bili u Japanu, obično je prvo pitanje: "A koliko je to koštalo?"
Drugo je pitanje: "Šta vam je bilo najljepše?"
Odgovor na prvo pitanje dao sam u prvom postu. Ono što je najljepše, ni jedne nam kune nije žao.
Odgovor na drugo pitanje dao sam kroz sve napise i može se podvesti pod jedan: Doživjeli smo Japan na najljepši način. Pišuči sve ove tekstove shvatio sam da je zapravo nemoguće reči "Najljepše nam je bilo kada smo ..." Svi doživljaji zajedno čine sliku koja je prekrasna u našim uspomenama i znamo da se budemo rado vratili da tu sliku dopunimo novim saznanjima i novim prijateljstvima.

I za kraj video koji Draga učini uz prekrasnu pjesmu Sayonara

Koga zanimaju slike može pogledati moj album Japan klikom na sliku.

Oznake: japan, tokyo, Kyoto, Osaka