Zaglavlje bloga3

17.02.2019., nedjelja

Japanska drvena arhitektura


Japan često doživljavamo kroz scene viđene u filmovima, kao zemlju malih drvenih kućica, lagane konstrukcije. Mnogima su ostale u pamćenju i slike drvenih hramova, drvenih dvoraca.Kada sam danas na teveu vidjeo prilog o dvorcu Trakošćan usporedba s našom tradicionalnom arhitekturom se sama nametnula. Potrudio sam se naći nešto stručnih objašnjenja pa ih ovdje navodim.


Nara Park, Nara

Velik dio Japana ima idealne uvjete za razvoj plijesni i mnogih drugih vrsta gljiva. Temperature rijetko padaju ispod točke smrzavanja ili se uzdižu iznad 35 ° C, čime se ostvaren idealan raspon temperature za njihov rast; što je najvažnije, vlažnost se može zadržati iznad 70% tjedno, osobito tijekom toplih ljetnih mjeseci. Početak kišne sezone je vrijeme kada plijesan može postati istinski destruktivna. Žene upozoravaju da i u dugoj kosi može biti plijesan, ako nije ispravno osušena, kao i u bezbroj parova cipela pomiješanih dok se zatvaraju u ormaru za cipele.


Meigetsu-tei, Shukkeien garden, Hiroshima

Tradicionalna drvena konstrukcija se borila protiv vlage podizanjem zgrada iznad razine tla i ostavljanjem zidova uglavnom otvorenih kako bi zrak mogao slobodno cirkulirati ispod, oko i kroz cijeli unutarnji prostor. Zgrade koje su stare preko 300 godina i koje su još uvijek u svom izvornom stanju obično su „slabo naseljene“, a sadrže vrlo malo namještaja i nekoliko drugih elemenata. Hramovi, svetišta, palače i domovi tradicionalno bogatih uklapaju se u ovu kategoriju.

Sva ova ventilacija služila je da tradicionalne japanske domove učini prilično udobnima ljeti, ali zimi je neugodno. Nošenje više slojeva odjeće i dobivanje bolnih oteklina na prstima očito je bila mala cijena za izbjegavanje plijesni.
Ovakva gradnja omogučava laku zamjenu svih drvenih dijelova zgrade zahvačenih plijesni.

Pored poplava na popisu prirodnih katastrofa, jaki vjetrovi i obilne kiše tipičnih tajfuna još su jedan veliki argument za zgradnju od drveta. Česta jaka kiša potiče korištenje vrlo dubokih nadstrešnica kako bi se zaštitili zidovi, dok su odgovor na jake vjetrove bili teški krovovi koje vjetrovi ne bi otpuhali.
Otpornost na potres treći je glavni razlog drvene izgradnje koja lakše podnosi deformacije nastale potresom.


Sumiyoshi Taisha, Osaka

Uvijek su me fascinirala shinto svetišta pa evo što o njima kaže literatura:
Shinto svetišta se obnavljaju svakih dvadeset godina i zato se za izgradnju svetišta koristi samo drvo. Shinto svetišta zabranjuju materijalizaciju vjerovanja i stoga nemaju idola ili kipova, što je u potpunoj suprotnosti s budističkim hramovima, gdje kip Buddhe ima središnje značenje.


IMG_20180526_110322

I za kraj ... Nije Trakošćan nego Himeji Castle, dvorac od drveta. Najljepši japanski, izvorno sačuvan dvorac, visine 7 katova.


Himeji Castle, Himeji, Japan


Himeji Castle, Himeji, Japan

Izvori podataka: Wood, Mold, and Japanese Architecture i Timber in Japan’s religious architecture



Oznake: japan


- 15:30 - Komentari (39) - Isprintaj - #

02.02.2019., subota

Marble beach umjesto južine


Kad smo se prošle godine pripremali za Japan, željeli smo posjetiti jednu lijepu plažu i okupati se u oceanu. Na Netu sam našao da je nedaleko Osake krasna plaža zvučnog imena "Marble beach", mramorna plaža. Bili smo oduševljeni već prije putovanja kako ćemo uživati.

Nakon otprilike sat vremena vožnje vlakom do Rinku Town-a, napokon smo nakon još malo pješačenja stigli do plaže. Iz daleka je izgledala stvarno privlačna. Bilo je lijepo i šetati uz duugačku bijelu plažu i čekati taj trenutak kupanja u oceanu. Razočaranje je uslijedilo kada smo sa šetnice htjeli do mora, preko plaže. Plaža je sastoji od mramornih oblutaka veličine šake i većih po kojima je skoro nemoguće normalno hodati. Kako je to plaža na oceanu, od staze do mora ima barem stotinjak metara pješačenja po toj neugodnoj plaži. Razočaranje je bilo još veće kada smo vidjeli da ni more nije baš kristalno čisto zbog svega što donose morske struje. I tako smo na kraju odustali od kupanja na toj prekrasnoj plaži.

Mi nebi bili mi da se ipak nismo okupali. Našli smo plažicu, nasipom odvojenu od oceana. Vidimo kako se djeca igraju u plićaku dok roditelji sjede na pijesku. Hrabro smo se skinuli i krenuli u vodu, otplivali s uživanjem u moru koje nije bilo dublje od metra, metraipo. Bilo nam je čudno što se samo mi kupamo. Kad sam nakon plivanja izašao na plažu, priđe mi u službenu odoru obučen Japanac i kaže: Ovdje je zabranjeno kupanje ...

Nakon kupanja uživali smo u prekrasnom koncertu uz more, upravo tu uz ovu plažu. Na kraju koncerta svi su izvođači zapjevali zajedno, na naše iznenađenje i oduševljenje Sukiyaki, nama najdražu pjesmu. Jasno da smo i mi pjevali iz svega glasa na čuđenje izvođača i publike.
Bio je to ipak jedan prekrasan dan.



Pogled na plažu i most koji vodi na Kansai aerodrom


Marble Beach and bridge to Kansai airport, Rinku, Osaka

Na šetnici uz plažu


Marble Beach, Rinku, Osaka



Marble Beach, Rinku, Osaka

Tu smo se okupali na čuđenje Japanaca


Rinku, Osaka



In the sea in Rinku, Osaka

Fontana 4 godišnja doba. Šiljak predstavlja zemljinu os a prstenovi solsticij i ekvinocij.


Shiki - no - Izumi, Fountain of the Four Seasons, Rinku, Osaka


Sukiyaki za kraj. Kao da su nas pitali. Svi su izvođači dobili na papiru napisan tekst a mi smo pjevali iz sveg glasa i srca, nije nam bio potreban napisan tekst.
Mislim da vrijedi spomenuti da smo s popularnom japanskom pjevačicom iz ovog videa Ruriko Ogami, kada smo se vratili doma, stupili u kontakt preko yutrube na obostrano zadovoljstvo.




Oznake: japan


- 10:19 - Komentari (27) - Isprintaj - #

06.01.2019., nedjelja

Kako do Japana


Gledam ove dane teve pun Rvata koji puni žara odlaze na Šafhausen, Oberhausen, Unterguten i neznam koja sve ne bjeloeuropska skijališta iskoristiti godišnji odmor na europskim snjegovima. Pa kažu: Koja tisućica ojra, uzeli na kredit ili gotovina, poneko je i štedio da bi mogao stati na skije negdje na nekom europskom brdu. A napunili se i prtljažnici sarmama i kojekakvim domaćim delicijama. Tjedan dana snijega ...

Kada prijateljima ili trenutnim sugovornicima pričam o Japanu, jedno od prvih pitanja je: A koliko to košta?
Moj je odgovor: Koliko godišnje otplaćuješ kredit za auto, koliko te auto godišnje košta na cesti (bez rate kredita)? Koliko automobila imate kao obitelj? Koliko vas košta mjesečno svaki od vaših mobitela?

Ni Draga ni ja ne ležimo na lovi. Automobile nemamo jer nam nisu potrebni. Nastojimo od onoga što imamo kroz godinu uštedjeti da bi mogli opet u Japan. Sami sve organiziramo jer tako imamo svoju slobodu odabira onoga što želimo vidjeti, mjesta koje želimo obići i tako nam je najjeftinije i najljepše. Ne idemo u Japan na godišnji odmor, nego da bi osjetili Japan u sebi i oko sebe.

I za kraj odgovor na pitanje: A koliko to košta?
Avionske karte kupili smo prije dva mjeseca kada je bila akcija, dvije povratne karte Zagreb-Narita cca 8500kn (sada su već znatno preko 10 000kn). Krasan apartman u Tokyu, 12 dana za dvije osobe 2400kn. Od prošle godine ostalo nam je skoro 150 000 nepotrošenih yena. Dovoljno je da kupimo još cca 120 000y (nešto više od 7 000kn).
Japan i sve ono što tamo doživimo jednako nam je blizu kao našim skijašima koji će za tjedan dana možda potrošiti isto toliko da bi bili na snijegu od jutra do sutra. S jednom razlikom ... nama će svaki dan biti pun novih doživljaja.


Zalaz sunca nad Tokyom, uz Sumidu koju Draga spominje u svom postu.

Tokyo sunset

Oznake: japan


- 10:47 - Komentari (21) - Isprintaj - #

20.12.2018., četvrtak

Mount Shosha, Brdo Posljednjeg samuraja


Jedan od najljepših japanskih dvoraca, izvorno sačuvanih je Himeji Castle. Kada već idemo u Himeji zašto ne posjetiti i Maunt Shosha. Zbog prekrasne prirode i arhitekture, a bez modernih građevina na tom se brdovitom području često snimaju povijesni filmovi i TV drame. Posljednji samuraj djelomično je sniman upravo ovdje. Iskoristili smo dio dana za obilazak ovog prekrasnog predjela, a nakon toga smo obišli Himeji Castle.
Nismo tražili da prepoznamo scene, jednostavno smo uživali u svakom trenutku. Najveću pobjedu postigla je moja Draga kada se bez problema popela uz izuzetno strme kamene stepenice Manidena. Prvi takav uspon nakon teške operacije koju je prošla manje od 6 mjeseci prije toga.

Mount Shosha je područje budističkog Engyoji hrama. Engyoji ima povjest dužu od 1000 godina. Mani-den je glavni hram Shoshazan Engyoji hrama, posvećen je Roppi Nyoirin Kanzeon Bosatsu. Mani-den u prijevodu sa sanskrta znači: Kako želiš.
Prije nego što je Mani-den izgrađen, dobivši viziju nebeske djevojke koja obožava stablo trešnje, Shoku Shonin je bio nadahnut da izgradi kip Bodhisattve Mercy na živom stablu s njegovim korijenima.



Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan

Mani-den

Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan

Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan

Dai-ko-do ... Poznat kao centar za učenje i obuku za predavanja i rasprave o sutrama za svećeništvo, dvorana je bila glavna zgrada hrama Engyoji.

Daikodo, Mount Shosha, Himeji, Japan

Jogyo-do ... Jogyo-do je dvorana za vježbanje za Jogyo-sanmai: budistički trening u kojem redovnici redovito izgovaraju ime “Amidabutsu” iznova i iznova bez ometanja dok hodaju po glavnoj slici tijekom mnogih dana.

Mount Shosha, Himeji, Japan


Buddhist Temple, Mount Shosha, Himeji, Japan

Big Bell of Marcy... Zvono želja. Zvonom pozdravljamo budističke bogove. Vjeruje se da će nam udarac u zvono donijeti sreću.

Big bell of Marcy, Mount Shosha, Himeji, Japan

Mnoge statue Kannon postavljene su uz put

Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan

Kannonova slika ugrađena u Engyo-ji je Nyoirin Kannon, predstavnik sa šest ruku koji se također naziva 'ispunjenje želje' Kannon, ili ponekad 'Svemoćni Kannon'. Šest ruku povezano je sa šest područja (ljudi, gladni duhovi, pakao, životinje, demoni i nebeska bića), a kannonski kip, zajedno s četiri nebeska kipića čuvara, vidljiv je samo 18. siječnja

Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan




Oznake: japan, Posljednji samuraj, Mount Shosha


- 20:20 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.12.2018., nedjelja

Par kapi Japana


Bili smo i bilo je prekrasno. Bili smo i opet budemo dogodine. Uvijek je lijepo vratiti se u te trenutke pune uspomena.



Sumiyoshi Taisha, Sorihashi Bridge, Osaka


Sumiyoshi Taisha, Sorihashi Bridge, Osaka


Sumiyoshi Taisha, Osaka


Yeah, we faund them again, Uncle Rikuro chessecake


Miyajima Torii, Miyajima,  Hiroshima


Osaka Castle

Oznake: japan


- 20:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.10.2018., srijeda

Odluka je pala, Tokyo, svibanj 2019


Prisječajući se lijepih trenutaka provedenih u Japanu, došli smo do zaključka da se ipak moramo opet vratiti. Ovaj puta odlučili smo se za Tokyo. Prve smo godine u Tokyu bili 5 dana, druge 4, prošle tek u prolazu dva dana. A toliko je lijepoga ostalo što još želimo vidjeti u Tokyu i Kanto regiji kojoj je Tokyo centar. Visoko na toj ljestvici je posjeta Fujiju i njegovih 5 jezera, zatim Yokohama, možda Nagoya koju nismo stigli obići u bivših tri godine. No ipak nas najviše privlači vidjeti sve ono što u samom Tokyu nismo vidjeli i doživjeli.



Sunset in Tokyo



Rainbow Bridge, Tokyo



Tokyo Skytree



Sanja Matsuri, Asakusa, Tokyo



Statua of Liberty, Tokyo



Asakusa, Tokyo



Hozomon Gate, Sensoji temple, Asakusa, Tokyo





Jasno da sve ovisi o budućoj situaciji. Sada bi nas dvije povratne karte do Tokya koštale cca 8 800kn. Nadamo se da će biti koja akcija, ali i ova je cijena sasvim solidna.
Japan nam je u srcu zapisan i vjerujemo da ćemo mu se opet vratiti




Oznake: japan


- 13:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.07.2018., ponedjeljak

S noge na nogu kroz Fushimi Inari Taisha Shrine


Fushimi Inari je najvažniji od nekoliko tisuća hramova posvećenih Inari, shinto boginji riže. Smatra se da su lisice glasnici boginje Inari zbog čega su postavljene duž cijelog svetišta.
Slikama vas vodim onako kako smo mi prošetali i uživali u svakom trenutku, od ulaza u svetište do izlaska.


Fushimi Inari Taisha 1



Fushimi Inari Taisha 2



Fushimi Inari Taisha 3



Fushimi Inari Taisha 4



Fushimi Inari Taisha 5



Fushimi Inari Taisha 6



Fushimi Inari Taisha 8



Fushimi Inari Taisha 9



Fushimi Inari Taisha 10



Fushimi Inari Taisha 11



Fushimi Inari Taisha 12



Fushimi Inari Taisha 13



Fushimi Inari Taisha 14



Fushimi Inari Taisha 16



Fushimi Inari Taisha 17



Fushimi Inari Taisha 18



Fushimi Inari Taisha 19



Fushimi Inari Taisha 20



Fushimi Inari Taisha 21



Fushimi Inari Taisha 22



Fushimi Inari Taisha 23



Oznake: Fushimi Inari Taisha, Kyoto, japan


- 16:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.07.2018., četvrtak

Žuti i kosooki


Povod ovom tekstu (tekstu a ne postu jerbo ja ne postim) jedan je komentar koji glasi ovako: Ne volim žute i kosooke.
Nakon ovakvog komentara zamislih se i upitah: koliko zapravo znamo o Japanu? Izgleda da mnogi Japan još uvijek doživljavaju kao zemlju japanske bube (a ca!), malih žutih i kosookih ljudi, ljudi kao da su s drugog planeta. Zar je moguće da u današnje vrijeme, kada nam ljudi iz svih kutaka ove naše Zemljice vire s velikih i malih ekrana, s monitora naših kompjutera, mobilnih, laptopa i tableta, još uvijek ima ljudi koji kao da nisu vidjeli svijet dalje od svojih vrata i svoje kalete.
Pa i pitanje, zar je moguće da ljude cijenimo i volimo ili nevolimo samo zbog toga jer su po nečemu drugačiji.
A da Japanci nisu kao japanska kosooka buba koja leti od cvijeta do cvijeta i viče A ca! prilažem par fotki Japanaca onakvih kakve smo ih mi upoznali. Topli, otvoreni, prijatelji iznad svega i vrijedni poštovanja, bez obzira na oblik njihovih očiju i boju kože koja sigurno nije žuta kao limun.


Japan in our hearts



Japan in our hearts



Japan in our hearts



Japan in our hearts



Japan in our hearts



Japan in our hearts



Japan ... Ta divna daleka zemlja, divnih ljudi kojoj se uvijek rado vraćamo.


Oznake: japan


- 20:05 - Komentari (23) - Isprintaj - #

02.07.2018., ponedjeljak

Japan, kako priječi cestu


Šećem danas Rijekom i moram priječi cestu. Križanje dvije ceste. Čekam da semafor pozeleni. Napokon. Nakon par koraka, moram stati na otoku i čekati da me drugi semafor pusti dalje na suprotnu stranu. Za priječi jednu cestu, dva semafora, jebo sliku svoju. Da sam morao priječi još jednu cestu u tom raskršću izgubio bih možda desetak minuta na sve prelaske. Obratih pažnju i na kljucanje koje zvučnim signalom obavještava pješake o stanju na semaforu. Čuje se tek kada stojim pored semafora. Već nakon par koraka, na cesti se nečuje.
Imali li bolje inspiracije za usporediti s Japanom? Pa krenimo redom.

Svima je Japan pojam zemlje u kojoj se ubrzano živi, u kojoj svi uvijek žure. I to je skoro potpuno točno. Ali ta žurba nije isprekidana glupoidnim semaforima kao što je to kod nas slučaj. Semafori služe normalnom odvijanju života, a ne sjeckanju vremena.

Najprije zvučni signal. Na japanskim ulicama ugodno me iznenadio ptičji cvrkut. Od kuda tice? Umjesto promuklog kljucanja kakvo se čuje s naših semafora, u Japanu se semafori javljaju cvrkutom! Taj se cvrkut čuje s jedne na drugu stranu. Nema šanse da već nakon par koraka nečujete semafor. Koliko god je taj glasan cvrkut dobar orijentir slijepim i slabovidnim osobama, toliko svima pomaže. Imao sam osjećaj da me sigurno vodi preko ulice, imala ona dvije ili šest traka. Nisam morao buljiti u semafor na suprotnoj strani ceste da vidim kakvo je svjetlo još upaljeno. Normalan ili ubrzan pjev obavijest je koliko je vremena sigurnog prijelaza još ostalo. A kada utihne još ima dovoljno vremena za sve one koji nisu stigli priječi na vrijeme.

A sada o prijelazima. Na prvoj je slici vidljivo da se radi o raskrižju dvije relativno velike ceste. No isto je tako vidljivo da je promet na obje zaustavljen istovremeno da bi pješaci imali dovoljno vremena ne samo priječi jednu cestu nego i drugu ako moraju mijenjati smjer kretanja. Netreba čekati dva semafora.



Japan, road crossings



Još su zanimljivija velika raskršća. Sav se promet zaustavlja istovremeno. Zebre nisu samo preko ulica. One vode i dijagonalno kroz raskršče, pa tako nemorate obilaziti dva, tri bloka da bi došli na dijagonalni ugao. Na ovakav način svi mogu u najkraće vrijeme priječi ceste u svim smjerovima. Pokušajte samo zamisliti koliko bi vam vremena trebalo uz naše semafore da prijeđete ovakvo raskršče da bi stigli gdje ste željeli.



Japan, road crossings



Japan, road crossings



Da, u Japanu se živi ubrzano, ali je sve učinjeno da taj život bude što lakši i sigurniji.




Oznake: japan, pješaci


- 15:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

30.06.2018., subota

Japan, Second hand


Kada smo se spremali na put u Japan, svi su naši imali nekakve želje da im donesemo iz Japana. Iskreno rečeno, dosta smo vremena utrošili da sve želje podmirimo. Dodatni problem predstavljalo je kako Japancima objasniti šta tražimo. Najviše me izludilo objasniti da tražimo lutke za djecu. Toliko sam poludio objašnjavajući da tražimo doll, da sam na kraju uzeo komad papira i nacrtao šta tražimo. A pitao sam to na informacijama u velikim trgovačkim kućama. Sada se sjetih da sam možda trebao pitati puppet, možda bi se lakše sjetili.

Da ne duljim i ne udaljavam se od teme, bilo vam je to ovako sa Second hand. Vidimo mi u Hiroshimi dućan s igračkama. Igračke većinom junaci iz videoigara. To, kaže Draga, to je za moga unuka koji stalno visi na igricama. Odaberemo mi jednu iz zaključane staklene vitrine. Donese prodavač kutiju s takvom igračkom i ide nam spakirati. A ne, mi želimo vidjeti igračku iz kutije. Neka ju izvadi da vidimo dali je to upravo to što tražimo, dali je ispravna. Gleda on nas i objašnjava da ne želi otvoriti kutiju! Pa kako ne želi. Objasnim ja njemu da se to kod nas kaže: Kupiti mačka u vreći. Jasno da nismo pristali na takvu kupnju.

Obilazimo trgovinu i opet zapnemo upravo za tu igračku. Nakon dosta objašnjavanja došli smo do toga da on igračku nesmije otvoriti prije kupnje, jer bi ju u tom slučaju morao prodati kao second hand, već otvorenu, ako ju mi ne kupimo. Otvorio je kutiju i sve nam lijepo prekontrolirao i objasnio kako ju složiti tek nakon što smo platili.
Tek nam je kasnije postalo jasno zašto Dragoj nisu dozvoljavali da isproba natikače i japanke koje su uvijek vezane u paru pa nemožete probati tek jednu. Trgovac je uvijek tu negdije da vam ih uzme iz ruku ako hoćete isprobati. A čim ih je netko navukao na noge, one su već second hand! Nema šanse da ćete probati obuću koju je prije vas tko zna koliko ljudi probalo i navlačilo na svoje noge.


Jedna je moja unučica dobila ove dvije lutkice.

Gift from Japan


Ovo je bio moj doživljaj na osnovi par viđenih situacija. Dešava se uglavnom u manjim trgovinama u onim shoping ulicama gdje su gomile ljudi. Jasno je da nije tako svagdije. Inače je kupac i odnos prema kupcu na prvom mjestu, a o tome sam već dosta puta pisao.
U Hard Rock kafeu kupovali smo majice. Nekoliko sam ih probao da bi odredili sve potrebne veličine (nisu bile samo za mene). Ovo u Hard Rocku je posebno upravo zbog toga što se samo u jednom jedinom mogu kupiti predmeti s imenom grada u kome se nalaze i nigdje više na svijetu. Lanac Har Rock Cafea malazi se u svjetskim metropolama.


Oznake: japan, second hand


- 13:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.06.2018., petak

Osjećati se ugodno


U svom postu Draga je objavila video na kome se vidi servirano voće. Ta fotkica ipak zaslužuje riječ više.
U svakom restoranu u koji smo ulazili u Japanu, u svakom kafiću, osjećali smo se kao cijenjeni gosti. Uz obavezan naklon konobar će doći i donesti ponudu objekta. Isto je takvo i serviranje, s poštovanjem.


Najprije par riječi o ovom objektu. Nakon obilaska memorijalnog parka u Hiroshimi potražili smo ugodno mjesto za malo odmora. Privlačnim nam se učinio ovaj kafić. Konobarica je došla i donesla listu onoga što nude (ajme čega sve tu nema, od kolača do sladoleda od kojih dobijete vrtoglavicu), donesla je i dvije čaše vode s ledom kao i staklenu termosicu punu hladne vode. Prava posluga za ugrijane goste. Naručili smo ledenu kavu i pivce. Nemalo smo se iznenadili kada je uz našu narudžbu posluženo i svježe voće. Kasnije smo vidjeli da je to tako za svakim stolom. Pored dobro poznatog voća (dio smo već pojeli prije nego smo se sjetili fotkati), tako smo imali priliku probati i jedno posebno: Dragon fruit ili po našku Zmajevo voće. Vidi se tamo iza lubenice, s crnim sjemenkama. Uz voće i čašica šećernog sirupa. Treba li spominjati kako je prijalo? Više od svega, u uspomeni je ostala gostoljubivost.



Moment of rest in Hiroshima



Moment of rest in Hiroshima



Mislim da ovdje treba spomenuti i plaćanje u lokalima. Konobar nema nikakve veze s plaćanjem i novcem. U pojedinim se objektima plača prilikom ulaza, na automatu na kome izaberete šta ćete jesti. U drugima, kada vam konobar donese naručeno, pored toga na podlošku donese i račun. Podloška je uvijek okrenuta naličjem prema gore, vjerojatno iz obzira prema gostu, da nema osjećaj da mu se račun podmeće pod nos. Plaćanje je na blagajni prilikom izlaska.
Dakle, nema šanse da konobar stoji iznad vas i iz buđelara broji novac i sve čeka kada ćete ga prekinuti i reći da zadrži ostatak. Konobar nema dodira s novcem. Čist račun, duga ljubav.
I na kraju obavezna zahvala i naklon ljubaznog osoblja.



Oznake: japan, ljubaznost u kafićima i restoranima


- 11:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #

20.06.2018., srijeda

Japan, Priroda je sveta i svetinja


Uvijek me u Japanu oduševi njihova briga za svaku travku, svaki cvijet svako stablo. Ljubav prema prirodi.

Nespojivo je to s našom brigom prema životu zelenila koje nas okružuje. Kod nas je motorka univerzalni lijek za stabla.

Umjesto riječi ljepše o tome pričaju fotke snimljene u raznim dijelovima Japana. Zadržite li kursor koji tren nad slikom, vidjeti ćete gdje je napravljena.



Narita



Kiba Garden, Tokyo



Himeji



Himeji



Sukkeien Garden, Hiroshima



Sumiyoshi Taisha, Osaka



Sumiyoshi Taisha



Sumiyoshi Taisha, Osaka


Shimenawa
Sveta mjesta obično su obilježena šimenawa-ma (specijalno pletenim konopima s trakama bijelog papira) . Postavljeni su na ulazima u sveta mjesta kako bi se izbjegli zli duhovi ili stavljeni oko drveća / predmeta kako bi ukazali na prisutnost kamija. Izrađen od riže ili konoplje, konop se zove nawa . Dijelovi bijelog papira koji su izrezani u trake i obješeni na uže (često vise s užeta na Torii - vratima, ) zovu se shime ili gohei, oni simboliziraju čistoću u Shinto vjeri.



Oznake: japan, Briga prema svakom stablu


- 00:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

15.06.2018., petak

Japan, zemlja vulkana


Uvijek kada putujemo Japanom, pogled mi privlače vulkanski oblici krajolika. I uvijek se pitam jeli riječ o ugaslom vulkanu ili tek tektonska formacija. Pitao sam se dali je tome tako i pri pogledu na ovaj vrhunac.


View from Shinkansen


Japan živi sa svojim vulkanima, bolje bi bilo reći da oni poklanjaju i uzimaju život Japanu. Svojim erupcijama donose plodno tlo. Toplina podzemne vode koristi se u proizvodnji električne energije, a na toplim izvorima poznata su kupališta "Onsen". Vulkani su odredišta mnogih hodočasnika, a najpoznatije je dočekivanje jutarnjeg Sunca na obroncima Fujia.
Pod Japanom sudaraju se 4 tektonske ploče, podvlače jedna pod drugu i vulkani su posljedica tih tektonskih pokreta, jednako kao i potresi. Zbog toga je Japan zemlja s najviše aktivnih vulkana na svijetu, njih čak 108 što je 7% svih aktivnih vulkana na zemlji.


Japan Volcanoes


Ovo je sasvim dovoljno da me zaintrigira priča o japanskim vulkanima kao i životu uz njih. Najbolji izvor podataka je serija videa Begin Japanology iz koje je i ovaj video:



Oni koje zanima život Japana, kultura, hramovi, klopa i još mnogo toga, mogu to vidjeti u polusatnim videima na koje možete doči kada pogledate gornji video "BEGIN Japanology".
Znam da je lakše pročitati par rečenica nego gledati čitav video pa sam iz njega izvadio par detalja koji vjerno opisuju život pored vulkana.

Mt. Usu jedan je od najaktivnijh vulkana a nalazi se na Hokaidu. Samo u prošlom stoljeću imao je 4 velike erupcije, posljednju 2 000.g.
U velikoj erupciji 1783 od 570 stanovnika, preživjelo je njih samo 93. Preživjeli su obnovili selo i zajednicu a način na koji su to učinili zadivljujući je. Muškarci koji su ostali bež žena, ženili su se sa ženama koje su ostale bez muževa. Djecu koja su preživjela prihvatile su obitelji koje su ostale bez vlastite djece.
Danas je to grad i poznato turističko odredište.

Fascinira me Japanac Masao Mimatsu koji je pedesetak godina crtao sve što se dešava s obližnjim manjim vulkanom, koji je izrastao iz ravnice, danas visok nekoliko stotina metara. Slikao je s toliko preciznošću da su kasnije njegovi crteži poslužili kao osnova prikaza rasta vulkana, poznata u svijetu vulkanologa. Naslikao je preko 2000 crteža života vulkana.


Masao Mimatsu



Masao Mimatsu



I na kraju prilažem svoj video nezaboravnog Fujia, koji nas je i ove godine pozdravljao na odlasku iz Japana.


Sayonara Fuji, until next meeting



Dodatak:
Često nas pitaju dali smo osjetili potres dok smo bili u Japanu. Nismo iako nam je to bilo želja.
Na ovoj su fotki potresi u razdoblju 7-15 lipnja. Vidi se šire područje Tokya i da se radi uglavnom o potresima iznad 4,5° Richtera. Vidi se i zašto je to područje kritično, zbog sudara 4 kontinentalne ploče. Zbog ovakvog položaja nije pitanje hoće li Tokyo pogoditi razoran potres nego kada. Jednako katastrofalan mogao bi biti i tsunami, budući se Tokyo nalazi u zaljevu koji bi taj tsunami pojačao do neslućenih razmjera.


Earthquake in Japan 7-15 June 2018

Fotka je skinuta sa stranice: Today's Earthquakes in Japan, na kojoj je moguće vidjeti i sve druge potrese u svijetu.


Oznake: japan, Vulkani


- 11:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.06.2018., utorak

Shinkansen HIKARI, high-speed bullet train


Video


Shinkansen Hikari



Poseban je doživljaj voziti se vlakom 220km/h. Usporedbe radi, od Rijeke do Zgbubua umjesto tri vozili bi se manje od sat vremena. Umjesto da opisujem putovanje vlakom, mene je više zaintrigiralo kako je vlak opremljen, sve u svrhu što ugodnije vožnje i informacije putnika o svakom detalju. Pa krenimo redom. Bit će malo duže, ali smatram da to ovaj vlak zaslužuje.

Na peronu točno je obilježeno gdje stane koji vagon i koji ulaz. Odmah je vidljivo dali se radi o vagonu u kojemu nema rezervacije sjedala, vagonu s rezerviranim sjedištima, Green vagonu s posebnim komforom i uslugom ili pak o vagonu za osobe s posebnim potrebama. Mislim da nije potrebno reći da vlak stane točno u centimetar kako je to obilježeno na peronu. Osim toga na svim je peronima, na ulazu u vlak reljefno na podu istaknuto gdje se osoba nalazi, da bi to slijepe osobe mogle osjetiti pod obućom.
Pored toga, uvijek je u blizini službena osoba s montažnim mostićem, spremna da ga podmetne pod invalidska kolica radi lakšeg ulaza/izlaza iz vagona.



Shinkansen Hikari



Na sjedištu ispred sebe vidite objašnjenje u kojem se vagonu nalazite, koji je vagon ispred, a koji iza vas. Također je objašnjeno što se i na kojem kraju nalazi u vašem vagonu, što u susjednim vagonima i koji su vagoni s prostorom za pušače.



Shinkansen Hikari, Explanation on the front seat



Pored ulaza u kupe odmah vidite dali je toalet zauzet ili slobodan.



Shinkansen Hikari, Toilet is okupate



Slijepe osobe mogu se u vlaku snaći bez problema. Sve je objašnjeno na Brailleovom pismu. Na ulazu/izlazu, u weceu, u pušioni, u kupeu.



Shinkansen Hikari



Shinkansen Hikari



Uvijek me oduševljavalo koliko je kupe komotan, koliko je mjesta među sjedištima. Ovaj sam puta otkrio zbog čega je to tako.
Putujete s društvom ili obitelji. Ne želite čitavo vrijeme jedni drugima gledati u leđa. Rješenje je jednostavno ... okrenete sjedišta!



Shinkansen Hikari, How to rotate the seat 1



Shinkansen Hikari, How to rotate the seat 2



Shinkansen Hikari, How to rotate the seat 3



Shinkansen Hikari, How to rotate the seat 4



Shinkansen Hikari, How to rotate the seat 5



Želim vam ugodnu vožnju.



Oznake: japan, Shinkansen


- 11:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

30.05.2018., srijeda

Himeji Castle

Himeji Castle smatra se jednim od najljepših izvorno sačuvanih dvoraca u Japanu. Bilo je pravo zadovoljstvo i doživljaj popeti se unutranjim stubištima do vrha.
Posebnost je ovog dvorca to što je ostao neoštećen za vrijeme teškog bombardiranja Himeja za vrijeme drugog svjetskog rata kada je Himeji razoren, kao i to da ga nisu oštetile ni teške katastrofe kao što je to bio razoran potres 1995.g.




Lijepe prave fotke biti će tek kada se vratimo doma i budemo ih mogli objaviti s našega hosta Flickr, a ne ovako iz blogeditora.

Oznake: japan


- 02:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.05.2018., subota

Pustili smo korijenje u Japanu

Toliko nam je lijepo da smo pustili korijenje u Japanu



PS. Kako sam fotku umetnuo iz blogeditora koji slike umeće u nekim svojim veličinama, to sam u link ubacio željenu veličinu a time je fotka izgubila na kvaliteti.


Oznake: japan


- 15:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.03.2018., ponedjeljak

Kitayama cedar


Prilikom obilaska Ryoanji hrama u Kyotu pažnju su mi privukla visoka stabla tek s malo krošnje na vrhu. Iznenadio sam se kada sam vidjeo da rastu iz panja. Mislio sam da se možda radi o kakvom ukrasnom oblikovanju ili da ima neko vjersko značenje. Jasno da me zaintrigiralo i dosta sam vremena potrošio dok nisam našao da je riječ o Kitayama cedrovima.


Smješteno u planinama sjeverno od Kyota, nalazi se selo drvosječa Kitayama. Kitayama cedar je poznat diljem Japana kao dragocjen i elegantan građevinski materijal.
Sekcije na planinskoj strani sukcesivno se sijeku i pošumljavaju na održiv način. Kaže se da šumarski radnik skuplja stabla koja je posadio njegov djed i da on zauzvrat mora posaditi drveće za unuke. Kako stabla rastu, sa onih koja su ostavljena za najveće trupce sijeku se grane, tako da stablo raste visoko, ravno i čvrsto. Drveće namijenjeno za proizvodnju manjih trupaca za lakše i osjetljive konstrukcije odrezano je tako da sa središnjeg debla rastu grane koje daju više tanjih trupaca. Ovo je japanski način poznat pod nazivom Daisugi (daisugi=osnova cedra ili matično drvo). To se najljepše vidi ako kliknete na drugu sliku, pa još jednom na otvorenu fotku da ju zumirate.



Kitayama Cedar, Daisugi, Ryoanji Temple, Kyoto



Kitayama cedar trees, Ryoanji Temple, Kyoto


Za one znatiželjne: na drvenoj pločici piše "ne dirajte stabla"



Svima je dobro pozant uzgoj bonsaia. Ali siguran sam da nitko nezna da Japanci i debla uzgajaju tako da budu reljefne površine. Pa evo kako to čine sa cedrovima.
Uz površinu stabla čvrsto se žicom pritegnu oblici od tvrde plastike. Nakon dvije godine stabla dobiju reljefnu površinu. Poslije skidanja kore i poliranja poliranja stvarno posebno izgledaju.
Fotke iz muzeja su posuđene sa ove blog stranice





Oznake: japan, cedar


- 18:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

06.12.2017., srijeda

Malo drugačije

Zašto pisat? Umjesto teksta ostavljam vam na volju da pogledate ispod arhive šta vas zanima i ako vas zanima. Fotoalbumi i videa iz Japana. Umjesto Adventa i Nikolice nudim vam put u tu daleku i lijepu zemlju.

Oznake: japan, "Putovanje u Japan"


- 10:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #

27.06.2017., utorak

Abeno Harukas

Bilo je uzbudljivo stati ispod najviše zgrade u Japanu i pogledati gore visoko, visoko prema vrhu. NIje puno trebalo da požurimo na vrh. Oduševljenje prvim pogledom na Osaku kada smo izašli iz lifta neopisivo je. To treba doživjeti. A svaki trenutak, svaki pogled na grad sa visine od 300 metara dovodio me je do euforije oduševljenja.





Abeno Harukas, Osaka



Abeno Harukas, Osaka



Već sam prije pisao kako prelazim na Open source programe. Nakon OpenOffice-a i Gimpa (program za obradu fotografija), ovo je moj prvi video učinjen u Open Shot Video Editor-u umjesto u Win Movie Makeru.
Prvi dojmovi ... Mislim da nudi više mogučnosti izrade videa i da radi znatno kvalitetnije. Open radi u HD rezoluciji i iskreno rečeno mislim da će biti moj glavni izbor pri izradi budućih video uradaka.




Oznake: Abeno Harukas, Osaka, japan


- 01:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.06.2017., petak

Vizure modernog Japana


Lijepo je šetati Japanom i obilaziti hramove, dvorce, parkove, muzeje ... Jednako je zanimljivo uživati u vizurama modernog Japana.


The Asahi Beer Tower and Asahi Super Dry Hall with its characteristic Flamme d'Or, Tokyo, u pozadini Tokyo Skytree

Asahi Beer Tower and Tokyo Skytree



Tokyo Skytree, ukupna visina 634m. Prva je promatračnica (Observation deck) na 350metara, a druga na 450m. Kako na prvoj nismo doživjeli uzbuđenje, barem trnce u nogama kakve smo očekivali, pa ni na staklenom podu, na drugu promatračnicu na 450m nismo ni išli.

Tokyo Skytree



Tokyo Tower

Tokyo Tower



The Tokyo Towers, Sea Tower and Mid Tower
Kada su dovršeni 2008, visoki 193m sa 58 katova, bili su najviši u Japanu. Zbog blizine Haneda aerodroma mogli su imati maksimalnu visinu 200m.

Tokyo



Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku. (Coccoon=kukuljica gusjenice)

Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku, Tokyo



Abeno Harukas, Osaka, sa svojih 300m visine, najviši je neboder u Japanu. Bili smo na vrhu i uzbuđenje pogledom na grad pod nogama, kada smo izašli iz lifta, nemože se ni sa čime usporediti. Predivno.

Abeno Harukas, Osaka, the tolest building in Japan



Sada još par mostova
Rainbow Bridge, Tokyo
Uz ovaj most veže me posebna uspomena. Most povezuje Tokyo sa otokom Odaiba na kome se nalazi i Kip Slobode o kome je Draga već pisala. Sa Odaibe smo se umjesto brodom odlučili vratiti vlakom, metroom preko mosta. Vagon je klizio mostom i ja bacim pogled na susjedne tračnice. Gledam, tračnica nema. Pa valjda je monorail, pomislim, i pogledom potražim jednu tračnicu. Ni nje nema! Sve su moje sumnje potvrđene po izlasku iz vlaka. Vozili smo se Maglevom, vlakom koji levitira na magnetskom polju i nisu mu potrebne tračnice. Sve što mogu reči: poseban osjećaj vagona koji lebde!

Rainbow Bridge, Tokyo



Još jedan lijepi most u Tokyu na Sumida rijeci, Chuo-Ohashi suspension bridge

Tokyo, Chuo-Ohashi suspension bridge



Tuneyoshi-ohashi Bridge, Osaka
Preko ovoga smo mosta dva puta prepješačili. Htjeli smo vidjeti ljiljane na otoku Maishima i morali smo preko mosta. U opisu je navedeno da od sredine svibnja do sredine lipnja na otoku cvate 2,5 miliona ljiljana svih vrsta. Ma kako to da propustimo. Nakon više od sat vremena pješačenja napokon smo došli do "ljiljana". Upravo taj dan ulaz u park je bio zatvoren! Nije nam preostalo ništa drugo do pješačenja natrag.

Tuneyoshi-ohashi Bridge, Osaka



Umjesto očaja, ja sam uživao u pogledu na mostove Osake.
Konohana Ohashi Bridge, Osaka. Osaka sa više od 19 000 000 stanovnika drugi je po veličini grad u Japanu. Mostovi spajaju brojne otoke i premošćuju rijeke i kanale. Ovaj je viseći most poseban po tome što ima samo jedan ovjes, umjesto da visi na dva paralelna kabela.

Konohana Ohashi Bridge, Osaka



U šetnji mostom razmišljao sam o japanskoj arhitekturi. Sve te silne građevine, mostovi, nezamisliv broj željezničkih linija ... čelik, čelik, čelik. Čini mi se da Japan nema baš toliko rudnih bogatstava. Kada sam došao doma potražih na internetu podatke o njihovoj crnoj metalurgiji: Japan je drugi na svijetu izvoznik čelika, odmah poslije Kine, a svu željeznu rudu uvozi!
Uvoze sve što im je potrebno, osim riže koju dobrim dijelom uzgajaju i na poljima koja su rezultat nasipanja mora, a svjetska su velesila.


TKO ZNA ZNA. Ne jebu ih ni ustaše ni partizani. Ne jebu ih ni lijevi ni desni. Idu svojim zacrtanim putem sa brojem nezaposlenih ispod 5%



Oznake: japan


- 14:38 - Komentari (25) - Isprintaj - #

11.07.2016., ponedjeljak

10 dana Japana ... 11. Riječ za kraj


Riječ po riječ, poveo sam vas da sa nama prošečete Japanom. Vjerujem da sam uspjeo prenesti barem dio onoga što smo mi doživjeli. Kada sam razmišljao kako pisati o našem putu u Japan, zaključio sam da bi najbolje bilo pisati tako da u svakom postu otkrijem zrnce Japana, ono o kojemu neznate ništa, i da tekstovi na jednostavan način mogu poslužiti nekome tko kao i mi bude tražio podatke u potrazi za kojima smo mi izgubili puno vremena. Umjesto kobasice od teksta u kojemu bi bilo sve nabacano i gomile slika ljepše mi je bilo ovako pisati. Sada znam da se jedino na takav način može odgovoriti na pitanje kako nam je bilo.
Kada kažemo da smo bili u Japanu, obično je prvo pitanje: "A koliko je to koštalo?"
Drugo je pitanje: "Šta vam je bilo najljepše?"
Odgovor na prvo pitanje dao sam u prvom postu. Ono što je najljepše, ni jedne nam kune nije žao.
Odgovor na drugo pitanje dao sam kroz sve napise i može se podvesti pod jedan: Doživjeli smo Japan na najljepši način. Pišuči sve ove tekstove shvatio sam da je zapravo nemoguće reči "Najljepše nam je bilo kada smo ..." Svi doživljaji zajedno čine sliku koja je prekrasna u našim uspomenama i znamo da se budemo rado vratili da tu sliku dopunimo novim saznanjima i novim prijateljstvima.


Tokyo, Ispred zida oko Istočnog carskog parka


Bilo je lijepo



I za kraj video koji Draga učini uz prekrasnu pjesmu Sayonara




Koga zanimaju slike može pogledati moj album Japan klikom na sliku.


Japan



Oznake: japan


- 19:42 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.07.2016., subota

10 dana Japana ... 10. Malo Jazza, malo Carmen

Ugodno veče u Kyotu još je ugodnijim učinila Aqua Fantasy ispred glavnog kolodvora.





Oznake: japan, Kyoto


- 22:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.07.2016., petak

10 dana Japana ... 9. Chozuya


Chozuya je paviljon, mjesto koje služi pročišćavanju vjernika prije ulaska u hram ili sveto mjesto.
Drvenom posudom na dugom dršku, zagrabi se voda i njome se ispire najprije lijeva ruka, zatim desna i na kraju se vodom ispiru usta (voda se nakon toga ispljune). Negdije voda istječe iz cijevi od bambusa a negdije iz zmajevih usta, Chozuya Dragons.


Chozuya Dragons


Chozuya Dragon


Chozuya


Za kraj moram spomenuti naviku koju sam donesao iz Japana, Pravilo lijeve strane.
Bilo gdje da se nalaze ili kreću, japanci se uvijek drže lijeve strane, uz rub. Na pokretnim stubama gore ili dolje, na ulici, u hodnicima metroa... Time se omogučava onima koji su brži od nas da normalno prođu pored nas. Tek sam sada svjestan prednosti takvog kretanja. Kod nas dvije osobe, pa često i jedna osoba zauzme toliko mjesta na nogostupu da je potrebno siči na kolnik da bi ju obišli. Kada je više osoba u pitanju treba čekati i tražiti priliku da prođemo pored njih. Na pokretnim stubama skoro je nemoguće proči pored osobe ispred nas.
Kako je lako uvesti red u neredu!



Oznake: japan


- 12:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #

03.07.2016., nedjelja

10 dana Japana ... 7. Klopa


Vjerovatno vas zanima kako smo se prilagodili hrani u Japanu. Jednostavno rečeno, prilagodili smo se ponudi.
Kao otočna zemlja, Japan je uvijek obilovao ribom i obiljem hrane iz mora. Pored toga budizam je nametnuo taboo jedenja mesa, mesa četveronožaca, tako je dugo glavna hrana bila povrće, plodovi mora i riža. Tek prestankom Edo perioda i dolaskom cara na vlast 1868 dokinut je feudalni sustav i počelo je prosvjetiteljsko doba - Razdoblje Meiji. Otvaranjem prema svijetu i trgovinom sa prekomorskim zemljama došlo je i do toga da se meso postuno uvodi u prehranu. Ako to usporedim sa našom povješću prehrane koja je obilovala čvarcima, kobasicama, krmetinom i sličnim četveronošcima, pšenicom i kukuruzom, lako je doči do razloga tolike razlike u prehrani.


Meni, zadrtom sendvičaru, bilo je teško suočiti se sa činjenicom da u dučanima nema pravoga kruha, tek nekakve imitacije rezane na šnite i spremljene u verčice kako se kod nas spremaju neke posebne vrste kruhova. No to je nekakvo slatkasto tijesto, konzistencijom i okusom sličnije pinci nego kruhu. Nigdije nisam uspjeo pronači trgovinu koja ima škrinje u kojoj su izložene salame, šunke, sirevi, u kojoj su na policama izložene razne vrste kruha, PINKE KRUHA ... Nema mesara ni mesa koje visi kupcima pred nosom ili je izloženo u škrinji pred mesarom. Sve što se može kupiti nekakva su vakum pakovanja po par šnitica nečega što bi se moglo nazvati salamom ili slaninom. Sve što možete kupiti već je pripremljeno i nema potrebe da trgovci režu, sjeckaju i pakuju po želji kupaca.


Par riječi o sušiju. U prošlosti suši je bio način spremanja, konzerviranja, ribe. No za razliku od naših ribara koji su ribu samo solili, japanski su ribari posoljenu ribu spremali u posude zajedno sa rižom, red riže, red ribe i tako ju ostavljali 6 mjeseci do 3 godine. Jela se samo riba a riža je služila kao konzervans i zaštita.


No nije sve baš tako crno. Na hranu smo se lako navikli. Uvijek volim probati nešto novo, nešto različito, pa mi je japanska kuhinja bila izazov i zadovoljstvo.



Posebno je zadovoljstvo bilo na ulici gledati pripremu hrane. Kuhari su pravi virtuozi svoga posla. A okruglice sa hobotnicom, Takoyaki, bile u izvrsne.




Oznake: japan, hrana


- 17:35 - Komentari (16) - Isprintaj - #

30.06.2016., četvrtak

10 dana Japana ... 6. Predvečerje u Tokyu uz rijeku Sumida


Uživati u miru i tišini u gradu od preko 15 miliona stanovnika, dali je to moguće? Je, moguće je.
Nakon što smo popodne proveli u Ginzi, pretrpanom trgovačkom centru Tokya, zaputili smo se pješice do rijeke Sumida. Predvečerje uz rijeku bilo je prekrasno. Puno tišine i krasnih vizura. No čemu riječi kada su fotke dovoljno rječite.


Tokyo


Tokyo


Tokyo


Tokyo


Tokyo, Bridge above Sumida River


Tokyo, beside Sumida River


Uz Sumida River, Tokyo


Sunset in Tokyo


Tokyo in Sunset


Afternoon in Tokyo Bay


Afternoon in Tokyo


Tokyo sunset


Tokyo sunset


Sunset in Tokyo


Evening in Tokyo Bay, Sumida River


Evening in Tokyo


Uz obalu je plivalo mnogo meduza i Draga je prvi puta u životu imala priliku da ih vidi.

Meduze in Tokyo Sumida river


I za kraj moj video



Oznake: japan, tokyo


- 20:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.





Fotoalbumi iz Japana

Kyoto, Fushimi Inari Shrine
Japan 2016
Asahi Beer Tower and Tokyo Skytree
Japan 2017, album 1
Miyajima, Hiroshima, Torii gate during low tide
Japan 2017 album 2
Osaka
Japan 2018
Sumiyoshi Taisha, Osaka
Japan 2018, Osaka
Hiroshima
Hiroshima, Himeji, Kobe

Videa iz Japana

Pjevamo u Karaoke baru
Najviša zgrada Japana
We'll be back
< veljača, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      





Design by More ljubavi

Uz rivu