center>


CRTICE IZ GLAVE I ŽIVOTA


Moja Ljubav

Najnježnija, najtoplija, najiskrenija

Teuta


Moja mala Sukiyaki

Zajednički blog

Teuta i Morski





Uvijek zajedno




Krasna misao moje Drage

Ljubav je najsnažnija svemirska energija čije titraje osjećamo u svom srcu, zato treba vjerovati samo njemu!



Blog je namijenjen onima koji žele zaboraviti svakodnevne brige i prepustiti se svijetu mašte

Kako slika vrijedi više od tisuću riječi moje ilustracije su uklopljene u postove. Nitko ne može moje misli bolje oslikati od mene samoga


NE VJERUJEM POPOVSKIM LAPRDANJIMA

Blog je otvoren 2. svibnja 2006.

U komentarima na svom blogu ne dozvoljavam blačenje i vrijeđanje drugih blogera

Moja galeria
Fotoklub Rijeka

Kako smo zavolili Japan 2016


Smoking Area, Kyoto, Fushimi Inare

1. Priprema putovanja
2. Smještaj
3. Među prijateljima
4. O pušenju
5. Ozbiljno i šaljivo
6. Predvečerje u Tokyu
7. Hrana
8. Ples meduza
9. Chozuya
10. Aqua fantasy
11. Riječ za kraj
12. Fushimi Inari Taisha
13.Večera u Kyotu
14.Moje prvo kupanje u Japanu

Kako smo zavolili Japan 2017



Osaka Castle

Pripreme

1. Dojmovi s putovanja
2. Subaru
6. Pjevamo Subaru
3. Čekamo nočni pogled
4. Mislima u Japanu
5. Važni podaci o putu
6. I tablet je tu

Torii on Miyajima, Hiroshima

1. Osaka Castle
2. Rikuro, kolač od sira
3. Treba imati sreće
4. Sanja Matsuri
5. Vizure modernog Japana
6. Najviša zgrada Japana
7. Sayonara
8. U karaoke baru
9. Udon za ručak
10. Podzemlja velegrada
11. Vesela pjesmica
12. Beskućnik
13. Mikoshi
14. Ljepota kimona
15. Život je igra
16. Žice, žice, žice ...
17. Slobodno kao ptica
18. Ugodan restorančić
19. Kitayama cedar
20. U prvom redu partera


Zaglavlje bloga3

23.06.2019., nedjelja



Japanske putositnice, Japanom 220/sat


Uvijek sam zadivljen prijevozom u Japanu. Skoro da je nezamisliv život bez metroa, vlakova i superbrzih vlakova. O točnosti pridržavanja voznog reda valjda zna čitav svijet. Trebalo mi je vrijeme da se priviknem na jednu sitnicu: Da nemoram trčati da stignem na vlak koji je upravo na stanici, da mi ne pobjegne pred nosom. Ubrzo će doći slijedeći. Superbrzi Shinkanseni, priča su za sebe. Na relaciji od cca 600km od Tokya do Osake, valjda svakih 10 minuta vozi jedan Shinkansen, a vožnja traje 3 sata.
Japancima je vožnja njihovim vlakovima normalan dio života, a men ije svaki puta vožnja sa 200km/sat bila poseban doživljaj.
Kako izgleda voziti se 220/sat možete škicnuti u ovom videu.





Svaka usporedba s našim vlakovima nemoguća je.
Upade mi u misao jedan detalj. Kada dođemo u Japan, već na aerodromu kupimo elektronsku karticu kojom plaćamo prijevoze i kupujemo u restoranima ili dućanima. Kada ju ispraznimo lako je doplatiti, a ono što nam ostane kada se vraćamo, jednostavno podignemo u gotovini na aerodromu. Ovo spominjem zbog načina na koji plaćamo prijevoze. Na vlakove se ulazi kroz automate koje otvarate karticom. Na izlazu opet prislonite karticu i automat naplati vožnju. Ako se vozite istim operaterom, od Tokya do Hiroshime ili bilo koje stanice, vožnju platite tek na izlazu na zadnjoj stanici bez obzira koliko ste vlakova mijenjali, ako niste napuštali stanicu prilikom presjedanja.


Draga još uživa u toplicama i svima šalje pozdrave.


Oznake: japan


- 13:02 - Pusti vodu (9) - Isprintaj - #



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Videa iz Japana

Pjevamo u Karaoke baru
Najviša zgrada Japana
We'll be back

12 Prosinac




Design by More ljubavi

Uz rivu