Kako nikada ne hodam gledajuči sebi pod noge, uvijek nastojim vidjeti sve što me okružuje. Jedino na taj način mogu upoznati grad, ljepotu ili oronulost fasada, atmosferu sredine u kojoj se nalazim. Dok smo šetali ulicama Japana, često mi pogled zapinjao za žice nad glavom. Ponekada mi se činilo da ima toliko žica u zraku da je skoro nemoguće da kroz njih vidim nebo. Jasno da mi se nametnula usporedba s našim ulicama. Zanimljivo je kako nikada ne razmišljamo o onome što nevidimo.
Oznake: japan, Ah te žice
|