30.09.2017., subotaJapan, žice, žice, žice ...
|
Kaže naš narod onu poznatu: Vuk dlaku mijenja, ali vučić nikada. |
U poplavi kojekakvih međunarodnih dana ( Međunarodni dan lijevog uha, Međunarodni dan prve ovulacije..., još malo pa budemo morali godinu produžiti barem na tisuću dana da imamo gdje smjestiti sve te međunarodne i narodne dane), u poplavi kojekakvih tradicionalnih fešta ( Prvo tradicionalno natjecanje u skakanju na jaja, muda, ...), u poplavi kojekakvih obljetnica (38 Obletnica pada Pere pod autobus ...), ja se prisjetih i obljetnice koja sigurno neće biti spomenuta na našem teveju. Deseta je obljetnica prazne zgrade Towera. Da ipak nije potpuno zaboravljena prisjete nas za svakog malo jačeg vjetra kada ograde pristup da nekome na glavu ne padne staklena ploha sa fasade. Na donjoj se slici vidi da nedostaje treči desni prozor u najvišem redu i prozor malo ispod rasvjete sa ceste. |
Vidim da su česti problemi danas pa se povremeno ne pokazuju fotke ni dizajn bloga. Život je igra. Treba u svakom trenutku prepoznati dijete u sebi. Prekratak je da bi ga proveli ozbiljni i namršteni. |
Tjedan kretanja svatko je obilježio prema svojim sposobnostima. Dali i Yoga spada u kretanje, pitanje je sad? |
Umjesto puno riječi, ovaj puta fotografije. Mislim da ljepota kimona to zaslužuje. Oznake: japan, Ljepota kimona |
Dok sam šetao Starim gradom sa fotićem u ruci, u potrazi za zanimljivim detaljima, u oko mi upala ova figura u kavezu. Pravi izazov za učiniti dobru fotku. Kako nikada nije dovoljno učiniti tek jednu fotku, učinih nekoliko. Tek kada sam ih stavio na komp, vidjeo sam da je zapravo najbolja ova slučajna fotka. I za kraj. Često kada vidim hlače poderane na koljenima upitam se: Pa zar nisu mogli skunuti hlače dok su se jebavali na koljenima, nego sada hodaju ovako poderani? |
Svaka ulica Asakuse ima svoje božanstvo Kami koje za vrijeme festivala simbolički nose do glavnog hrama Sensoji u portabl hramovima Mikoshi. Poseban sam naglasak stavio upravo na ljepotu Mikoshi-a. Sljedbenici shintoizma vjeruju da mikoshi služi transportu božanstava dok ih nose iz privremenog hrama (koji u ovom slučaju ima svaka ulica u Asakusi) do glavnog hrama ( u ovom slučaju do Sensiji hrama) za vrijeme festivala. |
Gledam ove kišne poplave na sve strane. Ružno za vidjeti. Zgražamo se nad počinjenim štetama, žao nam je ljudi koji su ostali bez onoga što su godinama stvarali. Puni su ekrani olujnih nevremena. Ali nigdje još, ni u jednoj vijesti nisam vidjeo da su spomenuti oni koji nisu imali šta izgubiti, oni koji nemaju krov nad glavom, ma kakav on bio. U Osaki svaki sam dan gledao beskućnika ispred našeg hotela. Kao da je taj komadić pločnika i taj rasvjetni stup smatrao svojim domom. Svaku je noć spavao upravo na tom mjestu. |
|
Ima tome godine unatrag. Uz cestu sam našao odbačenu staru bocu demižona. Bila je oblijepljena skrutnutom prašinom i prljavštinom. Učinila mi se interesantnom pa sam ju ponesao doma i lijepo oprao i očistio. Učinio sam nekoliko zanimljivih snimaka, a onda sam vidjeo da je zapravo bilo interesantnije fotkati ju onakvu kakva je bila. No bilo je prekasno. Ostavio sam ju u jednom uglu da ponovo sakuplja prašinu. |
Nekada su riječi suvišne ... |
Prilikom priprema za put u Japan, nastojao sam i ponešto od japanskog naučiti ili da mi barem malo japanski uđe u uho. Stoga sam pretplačen na stranici JapanesePod101.com. Sve novo redovito mi stiže na mail pa sam tako dobio i ovu pjesmicu. Baš je simpa. Jedino je nezgodno što mi Live stream kljuca na tabletu četvrtkom u 5 ujutro. Možda uz video i zapjevate iako neznate japanski. Možete i kliknuti na bilo koju pjesmicu na kraju videa i poslušati još koju pjesmicu na njihovoj stranici. Lijepo je biti dijete na ovakav način. |
U moru umoren Stih je objavljen 3. rujna 2017. u 11h 50m 32sek na blog.hr a u sobi na poziciji 45° 19' 19,29'' N, 14° 28' 18,00''E. Dozvoljeno skidanje, brljanje i dodavanje prema vlastitoj želji i inspiraciji. |
Listajuči uspomene, naiđoh i na ove novčanice pokupljene negdije u Oluji. Tko nebi plakao za državom u kojoj su svi bili milioneri i milijarderi? Povukoše me takve misli u drugu stranu. Umjesto kojekakvih serija na našim teve kanalima, draži su mi History, National, Discovery. Na Nationalu i History često ponavljaju priloge o Drugom ratu i tome kako je Hitler zaludio čitavu naciju pričom o veličini i nepobjedivosti, o nadčovjeku i velikom Njemačkom carstvu. U početku rata koristio je Nijemce koji su živjeli u drugim državama, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Austriji, Francuskoj, Rusiji... Svima je on bio osloboditelj, Mesija koji ih je napokon učinio velikim sinovima i koji su sa oduševljenjem dočekivali njemačke trupe kao osloboditelje. U takvoj euforiji oduševljenja Konačno rješenje i Velika Njemačka postali su stvarnost. Logori, strijeljanja, genocidi, sve je bilo podređeno jednom jedinom cilju, Velikom i čistom njemačkom carstvu u kome su drugi narodi tek roblje ili nekakva podvrsta koje se bolje riješiti u ime čistoće. Zaluđeni narod izgubio je sve kriterije ljudskosti opijen veličinom vođe i njegovim ciljevima. I kako sada ne povuči usporednicu sa svime što se kod nas događalo. Sjetimo se se pentavog seselja koji je srbe uvjeravao kako su božanski narod, kako su slbi bili i prije ameba, kako je slbija "svagde gde ima jedna slpska kost i tko kaze dlugacije mozete ga ubiti kao kela iza plota" ... Sjetimo sa sa kojom su euforijom krajinski srbi, i ne samo oni prihvatili priče o velikoj slbiji na isti način kako su to nijemci drugih država učinili u početku hitlerova pohoda. Sjetimo se i Konačnog rješenja na okupiranim područjima ... zatvori, logori, genocidi, razaranja, paljenja ... Sjetimo se, ne zaboravimo kako je i UNPROFOR zdušno sudjelovao u etničkom čišćenju, odvozeči ono malo Hrvata koji su još ostali na okupiranim područjima. Puno toga bi se Srbi trebali sjetiti danas kada organiziraju kojekakve parastose za "proterane srbe" i kada okrivljuju Hrvatsku jer se uspjela obraniti. Tek kada shvate da ih Hrvati nisu protjerali već da su sami pobjegli, tek kada shvate gdje im je granica, tek kada shvate gdje im je mjesto u međunarodnoj zajednici, kada shvate da nisu nikakav božanski narod koji je bio i prije ameba, moči ćemo sjesti za zajednički stol kao prijatelji. Za kraj . Pjeva Grdović: Nije u šoldima sve. Ni ove milijarde nisu svojim vlasnicima donesle sreću. Nije u šoldima sve. |
Videa iz Japana