Bilo je prekrasno biti uz Dragu nekoliko dana. Svaki je trenutak bio lijep.
Pored ostalog, Draga me pogostila svojim specijalitetima. A da je majstor u kuhinji o tome netraba govoriti. Budem naveo tek dva jela po mom izboru, jasno češka.
Kada smo dogovarali šta kuhati, ja sam bez puno razmišljanja izabrao Lečo. Jednostavno jelo lagano i baš primjereno ljetu.
Ljepota je u jednostavnosti. Na malo poprženog luka prodinstaju se narezana paprika i paradajz. Može se dodati narezana kobasica ili narezane hrenovke. Kada je prodinstano dodaju se umućena jaja, kao za kajganu. Jednostavno, lagano, brzo, a govori sve gastronomkse jezike. Puna su usta ukusa ljeta.
Taškice su priča za sebe. Krumpirovo tijesto puni se pekmezom od šljiva i zatim kuha kao knedle. Kada je gotovo posipa se makom. Ljudi moji, udavio bih se taškicama kako su dobre. Jedina im je mana što su zasitne pa je već nakon dvije, tri želudac pun. A vrag neda mira, jeo bih dok mi se pupak ne razveže.
Iskoristili smo slobodno vrijeme da prošetamo Maksimirom. Pravo uživanje i opuštanje.
Oduševio me i novouređeni kompleks bazena na Sveticama. Svaka čast Bandiću.
Ovom prilikom moram povuči usporednicu između Zagreba i Rijeke, što se tiče cijena.
Zagreb: Cijena tramvaja u jednom smjeru 4kn, bazen u centru Zagreba 5kn. Dakle, do bazena i natrag plus kupanje 13kn.
Rijeka: Bazen u pripizdini, vukojebini van grada. Autobusna karta za 2 smjera 15kn plus bazen 10kn. Ukupno 25kn. Za jedno kupanje u Rijeci imam 2 kupanja u Zagrebu. Svaka čast Bandiću.
Prema pričanju Drage, centralno plaća duplo jeftinije nego rječani (kao da je Zagreb u Africi a Rijeka na Antarktiku). Vrtiće i škole suvišno je spominjati, sve se zna.
Konzum i Lidl su joj odmah pored kuće. Jeftino da pamet stane. Mene svakodnevna kupovina na Vežici košta skoro duplo, često i trostruko ( za one koji ne barataju hrvatskim ne kaže se troduplo nego trostruko ili tri puta više, zna se šta je duplo) od onoga što ona daje za iste ili slične proizvode.
Oduševilo me i kada sam vidjeo kako se obnavlja donji postroj tramvajskih pruga. Nema zaustavljanja tramvajskog prometa na toj liniji. Kada tramvaj dolazi do mjesta gdje se radi, postave se privremene tračnice da tramvaj može nesmetano proči i radovi se odmah nastavljaju dalje. Za usporedbu, radno vrijeme na rječkim cestama je normalno radno vrijeme, od jutra do popodne. Radovi se obustavljaju i nastavljaju tek slijedeči dan. O gužvama koje nastaju ili o prometnicama koje su za to vrijeme zatvorene mogla bi se knjiga ispisati. Ma tko je to vidjeo da prometnicu treba što prije osposobiti za promet, tko jebe vozače i građane koji često izlude u beskrajnim kolonama, koga briga za njihovo vrijeme.
O tome kako je Bandić od Zagreba napravio europski grad, suvišno je trošiti riječi.
Iskreno se nadam da će i Rijeka u skoroj budućnosti dobiti gradonačlenika koji će znati živjeti i oživjeti grad na pravi način.
Da ipak nemora sve biti tako crno kako to izgleda na prvi pogled, dokazuje i Dinamo. Ipak, ispali su od svjetske nogometne velesile, a ne tamo nekog bez veze baluba kluba.
I cover the waterfront
Watching the sea
I cover the waterfront
I could see the ships coming in to the harbor
I could see the people getting off board
I could not see my love got off board
I cover the waterfront
An after a while
All the ships left the harbor
Heading for their next destination
I cover the waterfront
I waited all night long
In the pouring rain
Searching for my baby
I was drinking black coffee from a paper cup
And smoking 40 cigarettes, yeah
And when the sun in the sky
Came up early in the morning
I said, Lord, Lord, Lord, Lord, Lord Lord, bring may baby back
Bring my baby back
I still cover the waterfront
I cover the waterfront
Watching for my baby to come down
And after a while
I saw a ship coming down the ocean
Out of the fog
Rolling so, so, so slow
Must be my baby coming down
I cover the waterfront
And I saw my baby
Coming down, coming down the gangway
I said from the bottom of my heart,
Thank you Lord for bringing my baby back home to me
I been so lonely, sitting in my room, by my telephone
Said baby, welcome back home!
Welcome back home!
After a while
The ship pulled in to the harbor
And she’d run run run to my arms
Said Johnny, I been waiting so long, so long
To come down
I know, I know, you’ll be waiting for me,
Covering this old waterfront
Covering the waterfront
For me, me, me, me
Ovaj je tekst kratak vodič onima koji kao i mi putuju bez vodiča u nepoznato.
Jedan od prvih problema sa kojim smo se susretali bilo je snalaženje u podzemljima velegrada.
Kada smo planirali gdje odsjesti, u kojem hotelu, prvo što smo gledali bila je blizina metro stanica. Sve izgleda tako jednostavno kada na karti vidite da je hotel udaljen par minuta hoda od stanice podzemne željeznice. I tako mi lijepo siđemo na stanici koja je pored hotela. Pogledamo na vodiče po zidovima: Izlaz broj 1, broj 2 ... izlaza kao u priči. Na našoj ih je stanici bilo 8! Koji sada izlaz odabrati, kada jedna stanica opslužuje čitav jedan veliki kvart grada? Prilikom planiranja učinih osnovnu pogrešku, nisam gledao plan stanice i izlaza! Znam napamet gdje se nalazi hotel, toliko sam puta na Googlu prošetao pored njega. Ali sada je noć, ništa nije poznato. Nakon dosta pitanja i lutanja ipak smo na kraju našli hotel. A sve je moglo biti tako jednostavo da sam napisao na koji izlaz izači iz stanice.
Poučak prvi: Pogledaj gdje moraš siči i na koji izlaz izači.
Druga je stvar snalaženje kako negdije stiči. Kada od vaše stanice do odredišta vozi tek jedan metro, stvar je jednostavna. No često jedna stanica opslužuje nekoliko metroa koji voze u različitim smjerovima. Takve su stanice čitavi gradovi u podzemlju. Rijetko ćete na zidovima vidjeti putokaz baš za stanicu koja je vaše odredište. Tražeči tako, možete lutati od nemila do nedraga. Najjednostavnije je najprije pogledati koja linija vozi do vašeg odredišta i slijediti putokaz za tu liniju. Ja sam prije puta u Japan pored planova gradova koje smo planirali posjetiti printao i planove gradskih linija. Na taj nam je način bilo olakšano snalaženje, naročito kada je trebalo presjedati na nekoliko linija da bi stigli do planiranog odredišta. Bio bih neiskren kada bih rekao da nije bilo i lutanja, ali daleko manje nego prilikom prvog posjeta Japanu.
Poučak drugi: Pogledaj koje sve linije voze do tvoga cilja, pa tek onda traži gdje ćeš se ukrcati, gdje presjedati. Slijedi putokaze koji pokazuju gdje je koja linija, a ne traži putokaz do baš tvoje stanice.
Kao primjer stavljam video stanice Namba koja opskrbljuje nekoliko linija i ima valjda tridesetak izlaza.
Ponosan sam sa svoj doprinos i mojih 11,5 godina odore HV-a i to mi je sasvim dovoljno.
Ono o čemu želim pisati, odgovor je na pitanje iz naslova teksta.
Volim Dan pobjede jerbo imam priliku gledati jadikovke jadnog srpskog naroda koji četnički vojvode stalno uvjeravaju kako ih prognala "Ustaška Hrvatska". Zapravo je smiješno gledati sve te jadikovke. Mi ih protjerali, mi im ne dozvoljavamo povratak, mi im ne želimo vratiti njihove stanove i kuće iz kojih su sami pobjegli. Kojekakvi parastosi i slične pizdarije da bi se jadni srpski narod uvjerio kako mu je kriva Hrvatska, a ne oni sami koji su htjeli u Hrvatskoj veliku slbiju. Imali su sve u državi koja im je bila stvarna domovina i nije im bilo dosta, željeli su više. Svi smo znali, osim njih samih, da će upravo oni biti največi gubitnici.
Sječam se kako su odlazili pod velikim zastavama i parolama "Vratiti ćemo se", odvlačeći sa sobom oružje, odvlačeći sa sobom familije, pljujuči po svemu onome što im je do juče bio dom i domovina. I vratili su se u tenkovima koji su gazili hrvatska sela i ljude. Vratili su se sa svim svojim zlom i snom o velikoj slbiji (kako to kaže pentavi seselj).
Vratili se sve dok nije došlo vrijeme da nakon svih počinjenih zločina pobjegnu glavom bez obzira. Narod koji "Nezna da radi ali zna da se bije" izgubio je još jednu bitku. Dodao još jedan poraz u svojoj povjesti pored gazi_me_Stana.
Smijem se kada vidim kako četnički vojvode uvjeravaju narod da su im drugi krivi, a ne oni sami i njihovi snovi o velikoj srbiji.
Kada će napokon shvatiti da su počinili na prostorima bivše zajedničke države, zločine nezabilježene u Europi nakon drugog svjetskog rata. Kada će napokon shvatiti da su sami krivi za sve za šta krivnju bacaju na druge.
Svi su oni mislili kako će majčici slbiji u miraz donesti veliki dio Hrvatske i ono o čemu je slbija uvijek sanjala: MORE.
Kada se taj san rasplinuo, kada su umjesto velikih pobjednika postali veliki gubitnici, majčici više nisu potrebni. Postali su neželjeno dete, usta više koja treba hraniti i o njima brinuti. I sada treba toj neželjenoj deci objasniti da je za sve kriv Tata koji ih "isterao sa njihovih vekovnih ognjišta", da je tata taj koji bi trebao brinuti o njima. Največi je problem majčici kako da objasni deci da su neželjena. A takvo objašnjenje sigurno neće dobiti od četničkih vojvoda koji su ratovali po Hrvatskoj a narod ih bira da ih vodi u "svetlu budućnost".
S vremena na vrijeme ipak je potrebno pretresti stare CD-ove. A ima ih ...
Zapravo, interesiralo me šta još uvijek mogu vrtiti i nakon godina koje su proveli u prašnoj kutiji. Među rijetkim originalnim pronađoh Lee Coopera. Volim blues a ova mi je njegova skladba uvijek bila posebno draga. Vjerujem da će ju malo tko poslušati i da će biti "komentari na gluho". A dovoljno je samo pustiti pjesmu, prepustiti se i uživati u ovom prekrasnom videu... Stavljam ju više sebi za gušt.
Dakle John Lee Cooper i I Cover the Waterfront
I cover the waterfront
Watching the sea
I cover the waterfront
I could see the ships coming in to the harbor
I could see the people getting off board
I could not see my love got off board
I cover the waterfront
An after a while
All the ships left the harbor
Heading for their next destination
I cover the waterfront
I waited all night long
In the pouring rain
Searching for my baby
I was drinking black coffee from a paper cup
And smoking 40 cigarettes, yeah
And when the sun in the sky
Came up early in the morning
I said, Lord, Lord, Lord, Lord, Lord Lord, bring may baby back
Bring my baby back
I still cover the waterfront
I cover the waterfront
Watching for my baby to come down
And after a while
I saw a ship coming down the ocean
Out of the fog
Rolling so, so, so slow
Must be my baby coming down
I cover the waterfront
And I saw my baby
Coming down, coming down the gangway
I said from the bottom of my heart,
Thank you Lord for bringing my baby back home to me
I been so lonely, sitting in my room, by my telephone
Said baby, welcome back home!
Welcome back home!
After a while
The ship pulled in to the harbor
And she’d run run run to my arms
Said Johnny, I been waiting so long, so long
To come down
I know, I know, you’ll be waiting for me,
Covering this old waterfront
Covering the waterfront
For me, me, me, me
More bi da vi znate šta je to udon. A? Ne znate? Dakle udon je japansko jelo. Sastoji se od tjestenine prelivene mesnom juhom. Juha može biti pileča ili svinjska. Zanimljivo je da neki japanski kuhari spravljaju juhe u kojoj se na laganoj vatri kuha svinjetina s kostima čak do 18 sati. Tome se dodaju komadi mesa bilo meso iz juhe ili druge vrste mesa, sir od soje, morska trava .. Dodaci mogu biti razni.
Kako sam juhu i vratinu imao gotove iz neke druge priče za ovaj mi je ručak trebalo tek skuhati tjesteninu i malo mašte.
Video je malo duži, ali ja sam istinski uživao pa mi bilo žao kratiti.
Dobar tek ako se upustite u nešto slično.
