Ovaj je tekst kratak vodič onima koji kao i mi putuju bez vodiča u nepoznato.

Jedan od prvih problema sa kojim smo se susretali bilo je snalaženje u podzemljima velegrada.
Kada smo planirali gdje odsjesti, u kojem hotelu, prvo što smo gledali bila je blizina metro stanica. Sve izgleda tako jednostavno kada na karti vidite da je hotel udaljen par minuta hoda od stanice podzemne željeznice. I tako mi lijepo siđemo na stanici koja je pored hotela. Pogledamo na vodiče po zidovima: Izlaz broj 1, broj 2 ... izlaza kao u priči. Na našoj ih je stanici bilo 8! Koji sada izlaz odabrati, kada jedna stanica opslužuje čitav jedan veliki kvart grada? Prilikom planiranja učinih osnovnu pogrešku, nisam gledao plan stanice i izlaza! Znam napamet gdje se nalazi hotel, toliko sam puta na Googlu prošetao pored njega. Ali sada je noć, ništa nije poznato. Nakon dosta pitanja i lutanja ipak smo na kraju našli hotel. A sve je moglo biti tako jednostavo da sam napisao na koji izlaz izači iz stanice.
Poučak prvi: Pogledaj gdje moraš siči i na koji izlaz izači.

Druga je stvar snalaženje kako negdije stiči. Kada od vaše stanice do odredišta vozi tek jedan metro, stvar je jednostavna. No često jedna stanica opslužuje nekoliko metroa koji voze u različitim smjerovima. Takve su stanice čitavi gradovi u podzemlju. Rijetko ćete na zidovima vidjeti putokaz baš za stanicu koja je vaše odredište. Tražeči tako, možete lutati od nemila do nedraga. Najjednostavnije je najprije pogledati koja linija vozi do vašeg odredišta i slijediti putokaz za tu liniju. Ja sam prije puta u Japan pored planova gradova koje smo planirali posjetiti printao i planove gradskih linija. Na taj nam je način bilo olakšano snalaženje, naročito kada je trebalo presjedati na nekoliko linija da bi stigli do planiranog odredišta. Bio bih neiskren kada bih rekao da nije bilo i lutanja, ali daleko manje nego prilikom prvog posjeta Japanu.
Poučak drugi: Pogledaj koje sve linije voze do tvoga cilja, pa tek onda traži gdje ćeš se ukrcati, gdje presjedati. Slijedi putokaze koji pokazuju gdje je koja linija, a ne traži putokaz do baš tvoje stanice.

Kao primjer stavljam video stanice Namba koja opskrbljuje nekoliko linija i ima valjda tridesetak izlaza.