Ima tome godine unatrag. Uz cestu sam našao odbačenu staru bocu demižona. Bila je oblijepljena skrutnutom prašinom i prljavštinom. Učinila mi se interesantnom pa sam ju ponesao doma i lijepo oprao i očistio. Učinio sam nekoliko zanimljivih snimaka, a onda sam vidjeo da je zapravo bilo interesantnije fotkati ju onakvu kakva je bila. No bilo je prekasno. Ostavio sam ju u jednom uglu da ponovo sakuplja prašinu.
Danas sam ju ponovo fotkao. Ovaj mi je puta bilo lijepo vidjeti kako u indirektnom svjetlu ispod prašine sja svojom ljepotom.
Prašina je svjedok vremena koje prolazi, no ono što je ispod nje ostaje sačuvano. Lijepo ostaje lijepo, makar i ispod prašine.