Gledam ove kišne poplave na sve strane. Ružno za vidjeti. Zgražamo se nad počinjenim štetama, žao nam je ljudi koji su ostali bez onoga što su godinama stvarali. Puni su ekrani olujnih nevremena. Ali nigdje još, ni u jednoj vijesti nisam vidjeo da su spomenuti oni koji nisu imali šta izgubiti, oni koji nemaju krov nad glavom, ma kakav on bio.

U Osaki svaki sam dan gledao beskućnika ispred našeg hotela. Kao da je taj komadić pločnika i taj rasvjetni stup smatrao svojim domom. Svaku je noć spavao upravo na tom mjestu.
Jednu me noć probudio teški pljusak. Ležao sam neko vrijeme i slušao kišu a onda ustah da jednu popušim na balkonu. Pod balkonom čovjek je još spavao, kiši usprkos, ogrnut svojim krpicama. Vratih se do sobe po fotić da učinim par snimaka. Nakon nekog se vremena probudio, razgrnuo mokre krpe, gledajuči odsutno oko sebe. Ustao je i sklonio se pod obližnju strehu. Mokar ležaj je ostao ... a gdje je on onako mokar proveo noć ... to samo on zna
Slijedeće je veće opet spavao na svom mjestu ...