Listajuči uspomene, naiđoh i na ove novčanice pokupljene negdije u Oluji.

Tko nebi plakao za državom u kojoj su svi bili milioneri i milijarderi?

Povukoše me takve misli u drugu stranu. Umjesto kojekakvih serija na našim teve kanalima, draži su mi History, National, Discovery. Na Nationalu i History često ponavljaju priloge o Drugom ratu i tome kako je Hitler zaludio čitavu naciju pričom o veličini i nepobjedivosti, o nadčovjeku i velikom Njemačkom carstvu.
U osnovi svega što je činio poznato je njegovo Konačno rješenje. I neminovno se nameče usporednica između tog njegovog rješenja i svega što se događalo u Hrvatskoj u doba okupacije.

U početku rata koristio je Nijemce koji su živjeli u drugim državama, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Austriji, Francuskoj, Rusiji... Svima je on bio osloboditelj, Mesija koji ih je napokon učinio velikim sinovima i koji su sa oduševljenjem dočekivali njemačke trupe kao osloboditelje. U takvoj euforiji oduševljenja Konačno rješenje i Velika Njemačka postali su stvarnost. Logori, strijeljanja, genocidi, sve je bilo podređeno jednom jedinom cilju, Velikom i čistom njemačkom carstvu u kome su drugi narodi tek roblje ili nekakva podvrsta koje se bolje riješiti u ime čistoće. Zaluđeni narod izgubio je sve kriterije ljudskosti opijen veličinom vođe i njegovim ciljevima.
Nakon 7 godina ratovanja, rat je konačno izgubljen. Ostala je porušena Europa, ostali su milioni žrtava, ostala je razorena Njemačka. Dio krivaca je osuđen, veliki dio njih nikada nije stigla ruka pravde. Največe postignuće je to da je Njemačka napokon shvatila gdje su joj graice, da je shvatila da joj za poraz nisu krivi ni Englezi, ni Ameri, ni Rusi ni svi oni narodi koji su ustali protiv njih. Da je krivac njen san, san jednog luđaka o Velikoj Njemačkoj.

I kako sada ne povuči usporednicu sa svime što se kod nas događalo. Sjetimo se se pentavog seselja koji je srbe uvjeravao kako su božanski narod, kako su slbi bili i prije ameba, kako je slbija "svagde gde ima jedna slpska kost i tko kaze dlugacije mozete ga ubiti kao kela iza plota" ... Sjetimo sa sa kojom su euforijom krajinski srbi, i ne samo oni prihvatili priče o velikoj slbiji na isti način kako su to nijemci drugih država učinili u početku hitlerova pohoda. Sjetimo se i Konačnog rješenja na okupiranim područjima ... zatvori, logori, genocidi, razaranja, paljenja ... Sjetimo se, ne zaboravimo kako je i UNPROFOR zdušno sudjelovao u etničkom čišćenju, odvozeči ono malo Hrvata koji su još ostali na okupiranim područjima.
Nakon svega, pokupili su svoje krpice i pobjegli u zbjegovima koji su unaprijed planirani i organizirani. Tek su u srbiji shvatili kako ih je majčica gadno prevarila.

Puno toga bi se Srbi trebali sjetiti danas kada organiziraju kojekakve parastose za "proterane srbe" i kada okrivljuju Hrvatsku jer se uspjela obraniti. Tek kada shvate da ih Hrvati nisu protjerali već da su sami pobjegli, tek kada shvate gdje im je granica, tek kada shvate gdje im je mjesto u međunarodnoj zajednici, kada shvate da nisu nikakav božanski narod koji je bio i prije ameba, moči ćemo sjesti za zajednički stol kao prijatelji.

Za kraj . Pjeva Grdović: Nije u šoldima sve. Ni ove milijarde nisu svojim vlasnicima donesle sreću. Nije u šoldima sve.