Kako nikada ne hodam gledajuči sebi pod noge, uvijek nastojim vidjeti sve što me okružuje. Jedino na taj način mogu upoznati grad, ljepotu ili oronulost fasada, atmosferu sredine u kojoj se nalazim. Dok smo šetali ulicama Japana, često mi pogled zapinjao za žice nad glavom. Ponekada mi se činilo da ima toliko žica u zraku da je skoro nemoguće da kroz njih vidim nebo. Jasno da mi se nametnula usporedba s našim ulicama. Zanimljivo je kako nikada ne razmišljamo o onome što nevidimo.
![Wires, Tokyo](https://farm5.staticflickr.com/4445/37406332841_a554160bf2_z.jpg)
![Wires, Tokyo](https://farm5.staticflickr.com/4493/36735765423_557e8f6b10_z.jpg)
![Wires, Osaka](https://farm5.staticflickr.com/4358/37406335391_3633c2b29a_c.jpg)
![Wires, Osaka](https://farm5.staticflickr.com/4496/37406331661_4120d3f3a2_z.jpg)
![Wires, Gion, Kyoto](https://farm5.staticflickr.com/4463/37375104852_dde9ae5498_c.jpg)
![Wires, Nara, Japan](https://farm5.staticflickr.com/4409/36735766823_486b30497a_c.jpg)
Oznake: japan, Ah te žice
|