Bilo vam je to upravo ovako.

2017.g. Stigli mi u Tokyo u četvrtak noću. Upravo treći vikend Svibnja. A taj treći vikend rezerviran je za najveću feštu u Asakusi, jednom od gradova Tokya, rezerviran za Sanja Matsuri. Svaka ulica ima svoj Kami koji predstavlja svečano okićen Mikoši (Mikoshi) koji Japanci čitav dan na nosilima pronašaju ulicama Asakuse do glavnog hrama. Nekoliko miliuna Japanaca i turista sudjeluju u fešti tri dana vikenda.

Imali smo sreću. Grupa iz naše ulice, od jutra se spremala u neposrednoj blizini našeg hostela, pa smo tako bili prisutni od samo početka. Sada vi meni recite, kako napustiti feštu da bi obilazili Tokyo? Nema šanse. Satima smo hodali ulicama gurajući se u gužvi.

Trebalo bi malo i noge odmoriti, ali gdje sjesti na ulicama prepunim ljudi. Upadne nam u oko komadić asfalta i nagovorim ja Dragu da sjednemo na rubnik. Lako to reći, ali kako sjesti kada oboje na leđima nosimo naprtnjače. Upravo sam se spremao sjesti i kada sam pomislio da će i Draga sjesti gledam kao na usporenom filmu: najprije se spustila guza, pa onda Draga na leđa. Ajme kako je simpatično izgledala. Leži na leđima na naprtnjači kao kornjaća, a nogama i rukama lamata po zraku, hahaha. Nisam znao dali da se smijem ili da joj pomognem. Pružih joj ruke, a pomogla je i Japanka koja je sjedila do nas.

Iza nas umorni Japanci ispijaju pivo, ispred nas gomila svijeta i nosači Mikošija u svom ritmu. Jasno da je i pusu dobila za utjehu. Ostali smo još neko vrijeme sjediti na rubniku odmarajući umorne noga a s Japankom smo sklopili lijepo prijateljstvo.
Bilo je lijepo i sve sam to doživjeli smo kao dio fešte.

Odmor umornih ratnika

Ovako fešta izgleda

Oznake: tokyo, Sanja Matsuri

Ma ja ipak mislim da je to staroj odzvonilo. I bolje da je. Japanci u ponoć u budističkim hramovima udaraju 108 puta u zvono.
Već ranim jutrom sakupljaju se u svojim hramovima da zažele sve najbolje u novoj godini. Kažu da taj dan milioni japanaca posjete svoje hramove.

Priča se kod nas da u novu godinu treba uću u crvenim gaćicama. Pitam se dali vrijedi i ako uđemo kroz crvani ulaz u Novu. A kada je riječ o crvenom, japanska je to boja sreće. Pa kada je tome tako zašto ne uči u hram Asakusa u Tokyu i zamisliti kako u tom hramu izgleda Doček Nove godine. Bili smo u njemu nekoliko puta, a možda opet budemo i ove godine, ako nas nanese put. Puno toga još imamo za običi u Tokyu i okolici.

Nakon odbrojavanja, na ovom kratkom videu, sigurno će vam nešto nedostajati. Nema petardi, nema raketa, nema topovskih udara, tek dostojanstveno čestitanje. Nema ni rata iz okolice iako se hram nalazi u jednom od centara Tokya. Svakome lako promakne jedan detalj: Negdije na dvije trečine videa, iza osvijetljenog krova svetišta u daljini se nazire Tokyo Skytree, najviši toranj u Japanu. Bez osvjetljenja i raketa!

Oznake: tokyo

Na ovaj me tekst za prste povukao tekst moje Ljubavi u kome piše o Božiću u Japanu. Priložila je i video u kome voditeljica priča o tom običaju, a video počinje riječima: Nalazimo se u Šinđuku (Shinjuku) ...
Jasno da sam se odmah sjetio kako smo lutali tim dijelom Tokya, pak prilažem par fotki da vidite kako Shinjuku izgleda danju, neokićen.

Shinjuku je jedan od 23 grada koji čine Tokyo (9 500 000 stanovnika) i ima oko 350 000 stanovnika. Shinjuku stanica je najprometnija svjetska željeznička stanica kojom svaki dan prođe više od 2 miliona ljudi.
Shinjuku je područje nebodera, najviših tokyskih zgrada, a tu su i Twinsi, vladini neboderi. To je poslovno i trgovačko područje. Svega ima što jedan veliki tokyski grad čini zanimljivim i vrijednim obilaska.

Mi smo to jutro najprije u Asakusi posjetili Cat Caffe, pa dok smo se iz Asakuse odvezli metroom do Uena, pa sa Yamanote Line do Shinjuka, već je prošlo podne i ostalno nam je malo vremena za više običi.

Nakon izlaska iz metroa s nestrpljenjem smo potražili mjesto za pušenje

Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku

Tokijsko raskršće koje je često na slikama ili videima Tokya. Oduševilo me kako je jednostavno riješiti gužvu na raskršću nekoliko glavnih ulica. Zatvore se svi semafori za vozila da mogu ceste prijeći tisuće pješaka, istovremeno u svim smjerovima. Zebre nisu iscrtane samo okomito na ulice nego i dijagonalno u svim smjerovima, pa nije potrebno prelaziti 15 minuta preko svih ulica da bi stigli dijagonalno. Ogromna gužva pješaka rješava se u par minuta. Podsjeti me to na naša raskršće gdje je za dijagonalni prijelaz ulica ponekada potrebno utrošiti desetak minuta.

Ramen za ručak

Godzila prijeti s krova

Umjesto da čitav dan provedemo u tom dijelu Tokya, popodne smo odlučili posjetiti još i Yoyogi park, jadan od najpoznatijih tokyskih parkova. Sjeli smo na Yamanote Line a onda u vlaku jednostavno zaključili da je prekasno za obilazak tog velikog parka i da bi bilo zanimljivije produžiti dalje vlakom i običi čitav Tokyo, ponovo do Uena. Na taj smo način napravili čitav đir oko Tokya i bilo je jednako zanimljivo. Takav obilazak imali smo u planu prije puta u Japan

Oznake: tokyo

Za uvod kao pojašnjenje, par riječi o Shintoizmu.

Shinto ("put bogova") je autohtona vjera japanskog naroda i stara je kao i sam Japan. Glavna je religija pored budizma.

Shinto nema osnivača niti ima svete spise poput sutri ili Biblije. Propaganda i propovijedanje nisu uobičajene. Shinto je duboko ukorijenjen u japanskom narodu i tradiciji.

"Shinto bogovi" se zovu Kami. Oni su sveti duhovi koji imaju oblik stvari i pojmova bitnih za život, kao što su vjetar, kiša, planine, šume, rijeke i plodnost. Ljudi postaju Kami kad umru i cijenjeni su od strane njihovih obitelji kao kami predci. Kami izvanrednih ljudi, čak su sadržani u nekim svetištima. Božica Sunca Amaterasu smatra smatra se najvažnijom Shinto Kami.

Za razliku od mnogih monoteističkih religija, ne postoji apsolutno u Shintu. Ne postoji apsolutno pravo i krivo, i nitko nije savršen. Shinto je optimistična vjera, kao što su ljudi mislili da su u osnovi dobri, a zlo je uzrokovano zlim duhovima. Prema tome, svrha većine Shinto rituala je da udalje zle duhove pročišćavanjem, molitvama i prinošenjem Kami.

Shinto svetišta, Shinto shrines, su bogomolje i domovi Kami. Većina svetišta slave fešte (Matsuri) redovito kako bi pokazali Kami vanjskom svijetu.

Kaminarimon, Tunder Gate, Ulaz u Sensoji Temple

Sensoji hram posvečen je Bodhisattva Kannon statui koju su dva ribara braća, Hinokuma Hamanari i Hinokuma Takenari, našli u mreži u Sumidi 628g. Vladar njihovog sela Hajino Nakamoto prepoznao je svetost statue i pretvorio vlastitu kuću u mali hram u Asakusi da bi seljani mogli štovati Kannon.

Sanja Matsuri ( Doslovno "Festival Tri Svetišta"), ili Sanja Festival, jedan je od tri velika Shinto festivala u Tokiju. Smatra se jednim od najluđih i najvećih. Festival se održava u čast Hinokuma Hamanari, Hinokuma Takenari i Hajino Nakatomo, trojice muškaraca koji su osnovali i utemeljili Senso-ji. Sanja Matsuri se održava trečeg vikenda svakog svibnja u Asakusa Shrine. Povorka se kreće se oko Mikoshi (prenosivo svetište navedeno u nazivu festivala), uz tradicionalnu glazbu i ples. Tijekom tri dana, festival privlači 1,5 do 2 milijuna mještana i turista svake godine.

Svaka ulica u Asakusi ima svoju Kami koja je simbolički smještena u Mikoshi. Mikoshi svake ulice nosi se u povorci i sve se povorke slijevaju u jednu veliku rijeku koja obilazi sve ulice Asakuse. Mi smo imali sreću da pratimo povorku od samog početka, no kada su gužve postale prevelike prestali smo ih pratiti. A i previše je čitav dan provesti u koloni, na pretrpanim ulicama.

I djeca nose svoj Mikoshi

Oznake: tokyo, Sanja Matsuri 2017

Riječ po riječ, poveo sam vas da sa nama prošečete Japanom. Vjerujem da sam uspjeo prenesti barem dio onoga što smo mi doživjeli. Kada sam razmišljao kako pisati o našem putu u Japan, zaključio sam da bi najbolje bilo pisati tako da u svakom postu otkrijem zrnce Japana, ono o kojemu neznate ništa, i da tekstovi na jednostavan način mogu poslužiti nekome tko kao i mi bude tražio podatke u potrazi za kojima smo mi izgubili puno vremena. Umjesto kobasice od teksta u kojemu bi bilo sve nabacano i gomile slika ljepše mi je bilo ovako pisati. Sada znam da se jedino na takav način može odgovoriti na pitanje kako nam je bilo.
Kada kažemo da smo bili u Japanu, obično je prvo pitanje: "A koliko je to koštalo?"
Drugo je pitanje: "Šta vam je bilo najljepše?"
Odgovor na prvo pitanje dao sam u prvom postu. Ono što je najljepše, ni jedne nam kune nije žao.
Odgovor na drugo pitanje dao sam kroz sve napise i može se podvesti pod jedan: Doživjeli smo Japan na najljepši način. Pišuči sve ove tekstove shvatio sam da je zapravo nemoguće reči "Najljepše nam je bilo kada smo ..." Svi doživljaji zajedno čine sliku koja je prekrasna u našim uspomenama i znamo da se budemo rado vratili da tu sliku dopunimo novim saznanjima i novim prijateljstvima.

I za kraj video koji Draga učini uz prekrasnu pjesmu Sayonara

Koga zanimaju slike može pogledati moj album Japan klikom na sliku.

Oznake: japan, tokyo, Kyoto, Osaka

Uživati u miru i tišini u gradu od preko 15 miliona stanovnika, dali je to moguće? Je, moguće je.
Nakon što smo popodne proveli u Ginzi, pretrpanom trgovačkom centru Tokya, zaputili smo se pješice do rijeke Sumida. Predvečerje uz rijeku bilo je prekrasno. Puno tišine i krasnih vizura. No čemu riječi kada su fotke dovoljno rječite.

Uz obalu je plivalo mnogo meduza i Draga je prvi puta u životu imala priliku da ih vidi.

I za kraj moj video

Oznake: japan, tokyo

Putovati na drugu stranu ove naše Plave kuglice, u jedan svijet potpuno različit od našega, a osječati se među prijateljima prekrasan je doživljaj. Nismo se osječali gostima već prijateljima među prijateljima.
Bilo je krasnih trenutaka a ovom ću prilikom spomenuti tek nekoliko.

Nedjeljno jutro u Tokyu iskoristili smo za obilazak obližnjeg parka u Kibi gdje smo bili smješteni. Park pun malih šatora, prostirki na kojima su cijele obitelji uživale u krasnom nedjeljnom jutru. Bilo mi je zanimljivo vidjeti Japance kako roštiljaju. Čim smo prišli i počeli pričati odmah smo bili dobrodošli prijatelji. Lignje sa roštilja bile su odlične, pivo također.
U drugom dijelu parka sreli smo grupu mladih muzičara. Životni san moje Drage bio je otpjevati u Japanu, sa Japancima, Sukyjaki koju krasno pjeva na japanskom. Nije dugo potrajalo i Draga je već pjevala uz glazbenu pratnju. Bilo je prekrasno vidjeti aplauz koji je pobrala na otvorenoj sceni od skupine koja je brzo rasla. Ponuđene lubenice bile su više nego dobre u toplo nedjeljno jutro.

Veče u Osaki isto je bio poseban doživljaj. Dok smo prolazili pored karaoke bara izašli su i skoro za ruke nas uvukli unutra. Treba li spomenuti da je Draga i ovdije imala priliku zapjevati i to u duetu.
U videu nije čitava pjesma jerbo ne uhvatih od početka

Svoju priliku imao sam i ja, a kako sam pjevao vidi se na priloženom videu

Moram spomenuti kako je bilo lijepo vidjeti kimona.

I za kraj, još jedan video što ga Draga učini.

Ako vas interesira više fotki, možete ih pogledati u mojoj galeriji u koju ulazite klikom na bilo koju fotku, a ima ih .......

Oznake: tokyo, Među prijateljima