Bilo vam je to upravo ovako.

2017.g. Stigli mi u Tokyo u četvrtak noću. Upravo treći vikend Svibnja. A taj treći vikend rezerviran je za najveću feštu u Asakusi, jednom od gradova Tokya, rezerviran za Sanja Matsuri. Svaka ulica ima svoj Kami koji predstavlja svečano okićen Mikoši (Mikoshi) koji Japanci čitav dan na nosilima pronašaju ulicama Asakuse do glavnog hrama. Nekoliko miliuna Japanaca i turista sudjeluju u fešti tri dana vikenda.

Imali smo sreću. Grupa iz naše ulice, od jutra se spremala u neposrednoj blizini našeg hostela, pa smo tako bili prisutni od samo početka. Sada vi meni recite, kako napustiti feštu da bi obilazili Tokyo? Nema šanse. Satima smo hodali ulicama gurajući se u gužvi.

Trebalo bi malo i noge odmoriti, ali gdje sjesti na ulicama prepunim ljudi. Upadne nam u oko komadić asfalta i nagovorim ja Dragu da sjednemo na rubnik. Lako to reći, ali kako sjesti kada oboje na leđima nosimo naprtnjače. Upravo sam se spremao sjesti i kada sam pomislio da će i Draga sjesti gledam kao na usporenom filmu: najprije se spustila guza, pa onda Draga na leđa. Ajme kako je simpatično izgledala. Leži na leđima na naprtnjači kao kornjaća, a nogama i rukama lamata po zraku, hahaha. Nisam znao dali da se smijem ili da joj pomognem. Pružih joj ruke, a pomogla je i Japanka koja je sjedila do nas.

Iza nas umorni Japanci ispijaju pivo, ispred nas gomila svijeta i nosači Mikošija u svom ritmu. Jasno da je i pusu dobila za utjehu. Ostali smo još neko vrijeme sjediti na rubniku odmarajući umorne noga a s Japankom smo sklopili lijepo prijateljstvo.
Bilo je lijepo i sve sam to doživjeli smo kao dio fešte.

Odmor umornih ratnika

Ovako fešta izgleda

Oznake: tokyo, Sanja Matsuri