Sretoh jutros pored dućana prijatelja iz školskih dana. Riječ na riječ i kaže on:
-Jesi čuo da je Željko umro prije dva dana?
-Onaj što je išao s nama u razred? Nisam ... što mu bi?
-Korona. Završio je u bolnici, pa na respiratoru i ode ... Sada mu je i supruga na respiratoru, kritično ...
-Žao mi je. Bili smo dobri prijatelji. Sjećam se kako mi je jednom prilikom posudio svoj novi bicikl, specijalku. Ja prvi puta na biciklu. Pao sam i poderao na koljenima nove hlače. Znao sam mu i pomagati kada je trebalo nešto nacrtati.
Oženio se kolegicom iz škole i čitav su život bili sretni. Dvoje djece, kuću je sagradio ..
I krene tako i priča o koroni. On ju uzima zdravo za gotovo, raširila se epidemija iz Kine ...
Tada sam mu objašnjavao kako ja gledam na koronu:
Mislim da nije proizvod laboratorija koj je pobjegao, nego posljedica drugih čimbenika, utjecaja iz Svemira. Pojavila se u svim dijelovima svijeta, u najudaljenijim zakucima svijeta, među stanovništvom gdje se ni slučajno nemože govoriti o direktnom prijenosu u dodiru sa zaraženom osobom.
Prijatelj raširio usta kao žaba, ne vjeruje, a ja nastavljam:
Zemlja je bila idealan planet na kome bi moglo biti života, na kome bi se moglo eksperimentirati životom i pokušati na kraju "napraviti" inteligentno biće.
-Kako to misliš? Pa znaš što smo u školi učili o povijesti čovjeka, o razvoju od gusjenice do čovjeka koji danas leti Svemirom?
- Tako nas uče u školama, zatucanom poviješću čovjeka kojega danas poznajemo. No postojale su čitave skupine hominida koje su bile razbacane diljem Zemlje (da li su se slučajno pojavile u svim kutovima zemaljske kuglice ili su bile razbacane da bi eksperimentator vidjeo kako će teći razvoj?), a zatim netragom nestajale kao neuspješni eksperiment. Postoje arheološki ostaci visoko tehnoloških kultura koje su neobjašnjivo nestale, a koje službena znanost zanemaruje.
Jednostavno rečeno, mislim da na život na Zemlji utjecaja imaju Civilizacije koje mi posprdno nazivamo "mali zeleni".
Vjerujem da je i ovo sada njihov pokušaj da se spasi Zemlja od čovjeka. U svojoj pohlepi čovjek uništava sve što se uništiti može i došlo je vrijeme da netko kaže: Dosta je bilo. Ovako dalje ne može.
Pored toga, vjerujem da je ovaj virus direktno usmjeren ka mijenjanju genetskog koda čovjeka, kakav je vjerojatno vršen kroz razvoj čovjeka a vidimo ga kao skokovite promjene koje je nemoguće objasniti Darwinovom teorijom evolucije. Jasno da do takve promjene nemože doči preko noći, nego će se dešavati kroz nekoliko generacija onih koji dolaze poslije nas, naših potomaka.
Puno je pitanja je na koje ćemo dogovor ipak morati pričekati. Pa tko doživi bit će svjedokom. Nakon korone više ništa neće biti kao što je bilo do sada.
Pitanje za kraj: Kako mi mislimo teraformirati Mars i da li ćemo biti jedini u Svemiru koji su tako nešto učinili?
Na ovaj me tekst potaknuo prilog koji sam jutros gledao na teveu o borbi Japana s virusom. Vjerojatno je prije snimljen prilog jer pokazuje zatvorene trgovine, priča o tome kako je puno ljudi ostalo bez ikakvog krova nad glavom, o propadanju srednjeg sloja japanskog društva uzrokovanog krizom.
Često sam se pitao kako se Japan bori s krizom jer sam vidjeo da ima malo smrtnih slučajeva, do danas tek 951 dok ovo pišem, a u sjećanju su mi ostale nezamislive gužve na ulicama gradova. Ovaj prilog mi je to objasnio.
Zbog toga sam prolutao internetom da vidim kako danas izgledaju mjesta koja su nam ostala u prelijepoj uspomeni. Do popuštanja mjera došlo je koncem svibnja i kroz lipanj, pa su sada dopuštene posjete poznatim hramovima i znamenitostima.
Zaljubljen sam u Japan i stvarno mi nedostaje. Ovaj video prilažem jer je na njemu Dotonbori, nama najdraži dio Osake, koji smo imali prilike upoznati samo u gužvama. Ispod ovog krasnog mosta, Ebisubashi Footbridge, jeli smo svaki puta najbolje Uncle Rukuro Cheesecake, koji se prave samo u Osaki. Zapravo je sve što sam želio pokazati pokazano u prvih tri minute videa, a ostali dio je klopa pa vam možda i to bude zanimljivo. Uživao sam gledati klopu i od srca sam se nasmijao nekim ljutim scenama. Video je tek postavljen i pokazuje Dotonbori izgleda dan nakon popuštanja mjera i bez velikih gužvi.
Prilažem i naše fotke da dočaram kako je to izgledalo kada smo mi bili tamo.
Pravi grafiti često godinama ostaju aktuelni svojim porukama. U takve bi se sigurno mogao svrstati i ovaj grafit koji gledam godinama i već sam pisao o njemu, a sada sam ga sukladno situaciji nazvao Koronko. Na pitanje na prvom grafitu : Tko mi je uzeo moje igralište? ... Koronko uz podli osmjeh odgovara: Ja sam uzeo igralište!
