Vrijeme je okrenuti novi list kalendara. Ovaj puta na red je došla Osaka i naša prva posjeta 2016 gradu u koji smo se zaljubili na sve poglede, ne samo na prvi pogled.

Zadnji dan u Osaki bio je planiran za posjetu ZOO Osaka. A kako bi jutro moglo početi nego uz jutarnju kavicu i cigaretu. Kada je pak o cigareti riječ, Osaka je bila naš raj. Poznato je da je u Japanu pušenje zabranjeno na javnim i u zatvorenim prostorima, osim na mjestima posebno označenim s obavaznom čikarom uz koju se okupljaju ljudi željni dima. Često se nisam mogao oteti dojmu kako su to i mjesta druženja uz cigaretlinu, iako je često bilo vidjeti Japance kako stoje sami sa svojom cigaretlinom i svojim mislima, bez obzira je koliko pušača trenutno okupljeno.
U Tokyu i Kyotu bilo nam je teško pronaći kafiće gdje smo mogli uz kavu i zapaliti. Osaka je pak druga priča. Zbog toga je na ovoj stranici upravo takav ugodan kutak.

Nakon kavice put pod noge pa u ZOO.
Nedaleko ulaza, pažnju su nam privukli mali Japanci okupljeni oko kućice i 7 patuljaka. Bilo ih je zanimljivo vidjeti. Još je ljepše bilo iznenađenje kada je u 10 sati sve oživjelo. Uživali smo kao djeca.

Mislim da nema potrebe stavljati fotke životinja koje smo obilazili. Mi ne bi bili mi da nismo nalazili igru i zajebanciju u svakom trenutku.

Prije izlaska iz ZOO-a oduševio me pogled na ovaj natkriveni prostor. ZOO nije mjesto gdje će roditelji samo dovesti djecu i produžiti dalje. To je mjesto obiteljskog okupljanja i odmora za čitav dan.

I za kraj lijepa uspomena iz Osake. Pivska čaša iz Hard Rock Cafe-a Osaka. Moguće ju je kupiti samo u tom kafeu i nigdje više na svijetu. Kada je već Hard Rock, uz čašu je i mramorni oblutak sa mramorne plaže, Marble Beach pored Osake.

Zaljubljeni smo u Japan, posebno Osaku i ako bude mogućnosti opet ćemo se vratiti, ali tada na punih mjesec dana.

Oznake: japan, Osaka

U mojoj maloj kolekciji školjki na polici iznad kompa jednostavno se pojavila potreba da dodam i jedan morski kamen. Pravi kamen od mora.

I sada se pojavio problem: Gdje na riječkim plažama naći kamen od mora? Sve su plaže nasute ogromnim količinama riječnog kremenog oblutka. Za kupače one izgledaju lijepo, bez obzira što je po njima teško hodati jerbo takav oblutak bježi pod nogama. Tako nasute plaže zapravo uništavaju život u području dodira mora s kopnom. To je kamen bez života, mrtav. To je kamen koji nije dom ni kozicama ni školjkicama, ni račićima, ni crvićima pa čak ni morskom bilju.

Bio sam oduševljen kada sam prije par dana vidjeo kako je jugo povuklo te kvazi plaže u dubinu a ostalo je ono pravo morsko kamenje.
Uzeh jedan u ruku ... zelen od alge, pun šupljina koje su izdubile školjke, kamen u kome se još vide ostaci prstaca duboko uvučenih u rupe na kamenu. Kolikom je životu ovaj kamen bio stanište vidi se po njegovoj površini. Mogao bi čitave priče ispričati o životu mora. Kamen koji ima miris i okus mora.

Mislim da je zanimljivo spomenuti da su nekada davno naši stari, u nedostatku ribe, kuhali brodet od kamena. Pun školjki, crvića i algi davao je okus brodetu kome ništa više nije nedostajalo. Znali su koji kamen odabrati za kuhanje.
Ako se ne varam, u nekim restoranima uz more i danas se nude slične delicije kao podsjetnik na prošla vremena.

Često uzmem ovaj kamen u ruku i divim se životu u njemu upisanom. Odlično upotpunjava moju zbirku školjki, dao joj je pravi dah mora

Uvijek mi je bilo zanimljivo uslikati kakav poseban brod. Takav je i ovaj kruzer (cruiser) za krave snimljen u doku Viktora Lenca.

Gledam ga i razmišljam: Pa zašto i krave nebi mogle imati svoj kruzer. Lijepo ih natovare par tisuća. Svaka ima svoj komfor i svoju kabinu s pogledom na more. I onda ih tako lijepo vozaju po svijetu. Malo obiđu Filipine, pa svrate do Hongl Congl, malo do Dubijaja pa onda oko Rta Dobre nade uzmu rutu prema Cubi. One koje imaju dvotjedni aranžman zatim malo provozaju do Londre i Rima. Nadam se da im propuh u kabinama ne stvara probleme s nosom, jerbo kabine nemaju zidove pa im puše na sve strane.
Mislim da su na ovakvom kruzeru najsretniji kuhari. Svi su im putnici vegani pa ne moraju brinuti šta kome servirati.
Kada je već korona sjebala kružna putovanja zaljubljenika u more, zašto barem na kravama ne zarađivati. Njima ni maskice na brodu nisu potrebne.

Nedavno je jedan takav potonuo negdje u Pacifiku pa su se morski psi danima gostili ponuđenim obrokom.
PS. Nisam mogao slikati kruzer i odozgo da uslikam bazen u kojem krave mogu uživati do mile volje.

Oznake: Cruiser for Cows, kravlju kruzer

Kako to kod nas često biva, Draga i ja istovremeno imamo iste misli. Tako se i sada desilo da ona objavi post kako smo tražili gljive u šumi, dok ja spremam post o gljivama, a da nismo spominjali o čemu ćemo pisati.

Kada netko pročita naslov posta, a da ne vidi post, vjerojatno će pomisliti na žene zavodnice. Na one žene koje muškarce bacaju s nogu. No ovdje je riječ o gljivi "Omphalotus Olearius" koja ljude baca s nogu.
Kako ih se sada može vidjeti po parkovima, mislim da je vrijedno reći koju riječ o ovoj lijepoj i otrovnoj gljivi. Spada u panjevke. Krasne je narančasto-crvenkaste boje. Kod mlade gljive rub klobuka je podvijen, a kod starijih se širi i dobiva oblik lijevka. Meso je narančaste boje i od njega prsti ostaju obojani. Gusti listići dugo se spuštaju niz ekscentrično postavljen stručak. Ime joj savršeno odgovara, a u literaturi se spominje da ju nevješti sakupljači početnici koji gljive sakupljaju prema slici, ponekada mogu zamijeniti za jestivu lisičicu.
Na donje tri slike je Zavodnica da bih zorno pokazao karakteristike.

Ispod borova u ovo je vrijeme moguće naći Slinavku, Suillus Granulatus. Gljiva spada u vrganjevke. Umjesto listića, pod klobukom je spužvasto plodnište. Klobuk je svjetlo žut, više nježan oker, slinav, mazav a kožica se lako guli. Pri vrhu stručka nalazimo fina žućkasto-smeđa zrnca koja potječu od mlijeka. Gljiva je fina dok je mlada. Stariji primjerci ubrzo postaju gnjecavi, pa ih ne treba brati.
Kod prevrnute se vide cjevčice koje su već dobile tamnu boju. Kod mladih su gljiva žute boje a na njima se vide bijelomliječne kapljice koje se cijede iz cjevčica

Puhara, još jedna jestiva gljiva. Sve bijele puhare su jestive dok su mlade i jedrog mesa. Plodište se nalazi unutar gljive a kada sazriju spore na vrhu tjemena otvara se rupa iz koje poput iz vulkana izlaze spore kada ju stisnemo. Volio sam ih sakupljati i pohati (najprije treba skinuti ovojnicu). Imaju ukus pohanoga mozga.
Ovdije je bitno napomenuti za neiskusne koji bi gljive brali na prvu da u gljivi nema nikakvih listića kada ju presječemo, za razliku od gljiva iz roda Agaricus (razne vrste šampinjona) i roda Amanita ( razne vrste pupavki) kod kojih gljive u početnom stadiju izlaze iz "jajeta" a sadrže i najteže otrovnice.

U svojoj knjizi "Gljive, Poznavanje i sakupljanje", Romano Božac stavio je sliku Goleme puhare teške 4,5kg a navodi da je na Imotskom polju nađena jedna teška 14kg!

Oznake: gljive, zavodnica, Slinavka, Puhara

Sretoh jutros pored dućana prijatelja iz školskih dana. Riječ na riječ i kaže on:
-Jesi čuo da je Željko umro prije dva dana?
-Onaj što je išao s nama u razred? Nisam ... što mu bi?
-Korona. Završio je u bolnici, pa na respiratoru i ode ... Sada mu je i supruga na respiratoru, kritično ...
-Žao mi je. Bili smo dobri prijatelji. Sjećam se kako mi je jednom prilikom posudio svoj novi bicikl, specijalku. Ja prvi puta na biciklu. Pao sam i poderao na koljenima nove hlače. Znao sam mu i pomagati kada je trebalo nešto nacrtati.
Oženio se kolegicom iz škole i čitav su život bili sretni. Dvoje djece, kuću je sagradio ..

I krene tako i priča o koroni. On ju uzima zdravo za gotovo, raširila se epidemija iz Kine ...

Tada sam mu objašnjavao kako ja gledam na koronu:
Mislim da nije proizvod laboratorija koj je pobjegao, nego posljedica drugih čimbenika, utjecaja iz Svemira. Pojavila se u svim dijelovima svijeta, u najudaljenijim zakucima svijeta, među stanovništvom gdje se ni slučajno nemože govoriti o direktnom prijenosu u dodiru sa zaraženom osobom.
Prijatelj raširio usta kao žaba, ne vjeruje, a ja nastavljam:
Zemlja je bila idealan planet na kome bi moglo biti života, na kome bi se moglo eksperimentirati životom i pokušati na kraju "napraviti" inteligentno biće.
-Kako to misliš? Pa znaš što smo u školi učili o povijesti čovjeka, o razvoju od gusjenice do čovjeka koji danas leti Svemirom?
- Tako nas uče u školama, zatucanom poviješću čovjeka kojega danas poznajemo. No postojale su čitave skupine hominida koje su bile razbacane diljem Zemlje (da li su se slučajno pojavile u svim kutovima zemaljske kuglice ili su bile razbacane da bi eksperimentator vidjeo kako će teći razvoj?), a zatim netragom nestajale kao neuspješni eksperiment. Postoje arheološki ostaci visoko tehnoloških kultura koje su neobjašnjivo nestale, a koje službena znanost zanemaruje.
Jednostavno rečeno, mislim da na život na Zemlji utjecaja imaju Civilizacije koje mi posprdno nazivamo "mali zeleni".

Vjerujem da je i ovo sada njihov pokušaj da se spasi Zemlja od čovjeka. U svojoj pohlepi čovjek uništava sve što se uništiti može i došlo je vrijeme da netko kaže: Dosta je bilo. Ovako dalje ne može.
Pored toga, vjerujem da je ovaj virus direktno usmjeren ka mijenjanju genetskog koda čovjeka, kakav je vjerojatno vršen kroz razvoj čovjeka a vidimo ga kao skokovite promjene koje je nemoguće objasniti Darwinovom teorijom evolucije. Jasno da do takve promjene nemože doči preko noći, nego će se dešavati kroz nekoliko generacija onih koji dolaze poslije nas, naših potomaka.

Puno je pitanja je na koje ćemo dogovor ipak morati pričekati. Pa tko doživi bit će svjedokom. Nakon korone više ništa neće biti kao što je bilo do sada.
Pitanje za kraj: Kako mi mislimo teraformirati Mars i da li ćemo biti jedini u Svemiru koji su tako nešto učinili?

Pozdrav prijatelju kojega više nema.

Oznake: korona

Nedjeljno jutro. Izležavam se i mislim kako su lijepa zajednička buđenja. Uspomene ... Osjetim pored sebe tvoju toplinu i tvoj dah ...
Posebna nedjelja. Treba se danas lijepo urediti. Skratih bradu ...
Dućan ...
Stavih na stol i monitor cvijeće i utonuh u posebnu nedjelju ...

Pisala je moja Draga danas kako su mi sline curile kada je napravila rezance s makom. A tek kada sam vidjeo kako ih slatko jede, obišao sam pola moga kvarta da nađem mak i ja sebi napravim. Šta drugo reći nego ODLIČNO.

Još me jedna stvar oduševila. Kada je čula šta radim, reče moja mat: Nisam ih jela od kada sam otišla od doma, iz Slavonije. Njima je to bilo često jelo. A bilo je to tamo neke davne, pradavne ratne godine. I njoj su bili odlični.

Ljubavi, hvala što si mi priuštila ovo zadovoljstvo. Siguran sam da su tvoji puno bolji, ali eto, potrudio sam se i uživao.

Sigurno se sada pitate: Zašto morski? Pa jednostavno zato jer me moja ljubav zove Morski ...

Oznake: rezanci s makom

Ipak je ljepše vidjeti cvijet u ovo kišno vrijeme, u vrijeme korone i ružnih vijesti. Zbog toga stavljam prije par dana uslikanu žutu lužarku, cvijet primorja.

A kako je protjerala i šparoga, zašto i nju ne dodati. Zna se desiti da kada je toplije i dovoljno vlažno u ovo jesenje vrijeme protjeraju i šparoge koje su ipak proljetnice

Oznake: Žuta lužarka, šparoge

Ne volim pisati o politici, no sinoćnji nastup Putinovog buldožera digao mi je tlak, krv mi je uzavrela nakon njegovog obraćanja Hrvatima. U osvrtu na nedavnu posjetu Amerikanca Hrvatskoj reče taj buldožer: "Veleposlanik Amerike htjeo je baciti sidro u hrvatsko more. Nadam se da će Hrvati biti dovoljno ponosni i pametni da ne dozvole zapadnjacima bacanje sidra u Hrvatsku!"
On se našao nama pametovati s kime bi Hrvatska trebala biti u dobrim odnosima i s kime surađivati, ni slučajno sa zapadom.

Nakon svega sranja i krvi koje su prolili Europom ... Prisjetimo se Čehoslovačke, Madžarske, Poljske, Istočne Njemačke ... ili u ovo sadašnje vrijeme Ukrajine, Bjelorusije, nakon što su čvrsto položili rusku šapu na Srbiju, nakon što su mutili u Crnoj Gori, sada taj mutikaša dolazi kod nas, NAS prozivati kome se moramo prikloniti.

Mislim da bi naši političari morali reagirati na takav nastup tek postavljenog veleposlanika Rusije u Hrvatskoj.
Nekako čisto sumnjam da u svojoj prtljazi nije donesao i onaj poznati ruski lijek "PUTINČOK" koji se daje onima koji se usude suprotstaviti diktatoru koji je sebi osigurao mjesto doživotnog predsjednika.
Ako je i od ambasadora previše je. To je pokušaj direktnog miješanja u našu politiku već u nastupnom obraćanju hrvatskoj javnosti.

Mislim da je zaslužio onu Hedervarijevu saborsku nogu u guzicu.

PS. Ovaj nadimak Putinov buldožer nije moja izmišljotina. Naš ga je sugovornik pitao od kuda mu nadimak, na šta je ovaj ponudio neki bezvezni odgovor.

Ovaj moj blog svojevrsno je svjedočanstvo života na moru, u moru, oko mora i od mora. Nastojim zabilježiti sve vrijedne trenutke koje doživim na moru.

Danas sam svjedočio dolasku LNG CROATIA, broda koji će zapravo biti skladište ukapljenog plina na terminalu Omišalj, na mjestu nekadašnje DINA Petrokemije. Puno je riječi potrošeno na LNG terminal, puno planova i nadmudrivanja, puno koječega za i protiv pa nije potrebno da još i ja nešto dodajem. Zato tek nekoliko slika ovoga spremnika tekućeg prirodnog plina. (Za one koji misle da su pametniji ako se izražavaju engleskim nazivima, ovo je dokaz da postoji i hrvatski naziv za LNG. Meni je ipak draža lijepa naša materinja riječ)

Oznake: LNG CROATIA

Povremeno se zna desiti da na vršama dignemo i komad mekog koralja ili komad pričvršćen za manju kamenu podlogu. Ovaj dubinski koralj ima naziv "Mrtvačka ruka" i skoro da mu bojom blijedim okerom i oblikom to ime pripada. U stručnoj se literaturi spominje i ime takvih koralja "kožnati koralji".

Za one koji nisu upućeni, koralje dijelimo na meke i tvrde koralje. Tvrdi koralji grade svoju podlogu na način svima dobro znan na kojoj se nalaze polipi, dok kod mekih koralja to nije slučaj, polipi se nalaze na mekom tkivu.

Prošli smo puta uz zdrav koralj na podlozi našli i dio za koji sam smatrao da je meko tkivo u raspadanju. Ispirao sam ga u struji pored barke dok smo vozili i na kraju sam dobio mekanu prozirnu strukturu. Nakon sušenja skelet je otvrdnuo i imam ovaj prekrasni primjerak skeleta mekanog koralja. Mislim da nema ni gram težine.

Ponekada se znamo pogledom zaustaviti na koraljima izloženim na prodaju ili kao ukras u kakvom izlogu. Mislim da ljepota i posebnost ovoga koralja ni malo ne zaostaje za takvim primjercima.

Oznake: meki koralj, skelet mekog koralja, meki koralj Mrtvačka ruka

U prekrasnom danu danas na moru, pažnju mi privukla jedna lelujajuća nit. Odmah je u meni progovorio Cesarć i nisam odolio ljepoti trenutka.

Mislim da je previše prosto, jednostavno, reći: Znam Cesarića napamet. Puno je ljepše reći da Cesarić živi u meni.

Oznake: Dobriša Cesarić, Na kraju ljeta

Vjerujem da će naslov na prvi pogled zavesti da se radi o cijeni fotke u kunićima, eurima ili nedajbože dolorima. Zapravo je riječ o tome koliko smo spremni učiniti za dobru fotku iliti narodski rečeno žrtvovati se.

Današnji jugo bio mi je izazov za učiniti dobru fotku valova. Obično valovi ljude fasciniraju kada se odbijaju od obale i pokazuju svoju veličinu i moć prirode. No takvih je fotki bezbroj. Ja sam želio biti dijelom prirode, osjetiti valove kako dolaze, osjetiti miris mora.
Zbog toga sam se spustio na usku plažicu, ako se to još moglo zvati plažicom pola metra plaže i vertikalne stijene iza leđa. Bilo je pravo uživanje gledati valove kako dolaze, makar me to koštalo mokrih tenisica, hlača mokrih do koljena i mokrih leđa.
Doživjeo sam valove iz prvog reda partera ...

Ja dobrom fotografijom smatram sliku koja na najbolji način promatraču prenosi moj doživljaj trenutka, a ne fotografiju koja zahvaljujuči mogučnostima aparata i obrade fotografije teži grafičkom savršenstvu koje je podvrgnuto strogim pravilima fotografskog zanata.

Oznake: valovi, cijena dobre fotografije