Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/teutinaljubav

Marketing

Zavodnica

Kako to kod nas često biva, Draga i ja istovremeno imamo iste misli. Tako se i sada desilo da ona objavi post kako smo tražili gljive u šumi, dok ja spremam post o gljivama, a da nismo spominjali o čemu ćemo pisati.

Kada netko pročita naslov posta, a da ne vidi post, vjerojatno će pomisliti na žene zavodnice. Na one žene koje muškarce bacaju s nogu. No ovdje je riječ o gljivi "Omphalotus Olearius" koja ljude baca s nogu.
Kako ih se sada može vidjeti po parkovima, mislim da je vrijedno reći koju riječ o ovoj lijepoj i otrovnoj gljivi. Spada u panjevke. Krasne je narančasto-crvenkaste boje. Kod mlade gljive rub klobuka je podvijen, a kod starijih se širi i dobiva oblik lijevka. Meso je narančaste boje i od njega prsti ostaju obojani. Gusti listići dugo se spuštaju niz ekscentrično postavljen stručak. Ime joj savršeno odgovara, a u literaturi se spominje da ju nevješti sakupljači početnici koji gljive sakupljaju prema slici, ponekada mogu zamijeniti za jestivu lisičicu.
Na donje tri slike je Zavodnica da bih zorno pokazao karakteristike.


Zavodnica, Omphalotus Olearius


Zavodnica, Omphalotus Olearius


Zavodnica, Omphalotus Olearius


Ispod borova u ovo je vrijeme moguće naći Slinavku, Suillus Granulatus. Gljiva spada u vrganjevke. Umjesto listića, pod klobukom je spužvasto plodnište. Klobuk je svjetlo žut, više nježan oker, slinav, mazav a kožica se lako guli. Pri vrhu stručka nalazimo fina žućkasto-smeđa zrnca koja potječu od mlijeka. Gljiva je fina dok je mlada. Stariji primjerci ubrzo postaju gnjecavi, pa ih ne treba brati.
Kod prevrnute se vide cjevčice koje su već dobile tamnu boju. Kod mladih su gljiva žute boje a na njima se vide bijelomliječne kapljice koje se cijede iz cjevčica


Slinavka, Suillus granulatus


Puhara, još jedna jestiva gljiva. Sve bijele puhare su jestive dok su mlade i jedrog mesa. Plodište se nalazi unutar gljive a kada sazriju spore na vrhu tjemena otvara se rupa iz koje poput iz vulkana izlaze spore kada ju stisnemo. Volio sam ih sakupljati i pohati (najprije treba skinuti ovojnicu). Imaju ukus pohanoga mozga.
Ovdije je bitno napomenuti za neiskusne koji bi gljive brali na prvu da u gljivi nema nikakvih listića kada ju presječemo, za razliku od gljiva iz roda Agaricus (razne vrste šampinjona) i roda Amanita ( razne vrste pupavki) kod kojih gljive u početnom stadiju izlaze iz "jajeta" a sadrže i najteže otrovnice.


Puhara


U svojoj knjizi "Gljive, Poznavanje i sakupljanje", Romano Božac stavio je sliku Goleme puhare teške 4,5kg a navodi da je na Imotskom polju nađena jedna teška 14kg!





Post je objavljen 22.10.2020. u 20:06 sati.