Prilikom naše prve posjete Japanu, u Kyotu smo boravili nekoliko dana. Trebalo bi puno mjesta za opisati sve lijepo što smo vidjeli i doživjeli u Kyotu. Kako je ovo ipak samo zadnja stranica mog ovogodišnjeg kalendara budem rekao par riječi o Kyotu i Hramu.
Kyoto je bio prijestolnica Japana 794-1868.g. Jedan je od deset najvećih japanskih gradova s 1,5 miliona stanovnika.
Zbog svoje povijesti i značenja bio je skinut s liste ciljeva atomskog napada.

Jedan od bezbrojnih hramova je Higashi Hoganji, podignut 1602.g. kao glavni hram otanijske frakcije Jodo-shin budizma. Njegova glavna dvorana, Goeido, najveća je drvena građevina u Kyotu i posvećena Shinranu, osnivaču sekte.
Dragu je toliko oduševila ova misao ispisana na vanjskom zidu hrama da joj i danas krasi marginu njenog bloga.

(Nevezano uz temu posta a opet ima veze: Gledam CNN objavljuje kako Japan prelazi najviše dnevne brojeve zaraženih od početka epidemije. Skoknuh na japansku stranicu gdje sve lijepo piše: 29. 11. novozaraženih 2068, umrlih do danas 2075! Ma di će se Japan mjeriti s nama! Nema šamse ba )

Ovaj je post moje iskustvo koje možda nekome bude od pomoći.
Često imam problem s punjenjem mobitela. Jednom rječju, kada ga stavim puniti čim se ugasi prestaje punjenje. Dugo me to izluđivalo. Već sam promjenio puno USB kablova, punio na raznim punjačima. Čak sam slao mob na servis da mi promjene bateriju što mi nisu učinili nego samo resetirali mob uz obrazloženje da je baterija u redu. Na kraju sam otkrio da mi je dovoljno samo restartati mob ( isključiti ga totalno i ponovo startati). Nakon takvog resetiranja punjenje je normalno.
Sličan problem zna mi se desiti i s punjenjem tableta.

Ti dolaziš
Najljepši trenuci

Dočekati ću te mužikašima
Tambure će svirati
Pjesma će se oriti
Deh glazba u srce će dirati.

Klapa će ti pjevati
Pod prozorom autobusa
A ja ću Mjesec i zvijezde
istresti pred tvoje noge.

Ma znaš ti mene
Pričam gluposti
Dočekati ću te širokim zagrljajem
Punim srcem i beskrajnim poljupcem.

Upravo ovako se osjećam ... riječi su suvišne ...

Dodatak: Mislio sam o ovom poljupcu pisati post ali sam odustao da se ne ponavljam s puževima. A kako u komentarima pročitah kako je "Morska nekada jela morske puževe a sada joj ih žao" ipak prilažem video.
Čitav sam ga dan na barci gledao kako puže u posudi s vodom, a onda sam ga poljubio i vratio u more umjesto da ga sačuvam kao školjku.

Oznake: purple dye murex, Murex brandaris

Danas je bio dan od krpanja vrša za škampe. Već po dolasku u lučicu prijatelj koji lovi mrežama ugodno me iznenadio još jednim lijepim pužem. A ima li išta ljepše od lijepog početka dana.

Dan prekrasan, stvoren za ovakav posao.
Vrše koje smo jučer donesli trebalo je najprije oprati tlačnom pumpom. Zanimljivo je koliko rađe škampi ulaze u čiste vrše umjesto u prljave i smrdljive. Pored toga, daleko je lakše krpati čiste vrše. Najbitnije je ipak pokrpati sve rupice, rupe i rupetine. Ako je pokidana jedna nit među očicama i veliki škamp će bez problema izletiti kroz nju. Za nevjerovati kako pronađu svaku rupicu. Treba najprije sa okvira vrša očistiti sve "koralje", oštre izrasline preko kojih se mreža kida. Posao za popizditi, oduzima jako puno vremena.

Kao ukras na vrše sam stavio puža.

Krpam i mislim na moju Ljubav i sve lijepe zajedničke trenutke. Pričam s njom u mislima.
Negdje gore visoko leti avion. Sjetio sam se kako smo ih nekada zajedno gledali s plaže i zavidjeli onima koji lete. Bio nam je san barem jednom poletjeti da osjetimo visinu i uzbuđenje leta. Sjećam se s kakvim smo uzbuđenjem čekali da se avion odvoji od piste kada smo prvi puta letjeli u Japan. Pa uzbuđenje slijetanja na Naritu. Pitao sam se kako zapravo avion od 150 i više tona može bez problema sletjeti ...
Mislim na šetnje Tokyom, Osakom, Kyotom, Narom i svim onim prekrasnim mjestima koje smo posjetili.

Iz sanjarenja trgne me buka helikoptera koji nam je letio iznad glava i zaprašivao protiv korone.
Opet mir i tišina. Moje misli, vrše i ja. Čitav dan slušam radio. Svršile su vijesti u dva i kažu: U spomen na preminulog Kiću, njegove pjesme do tri. Osjetih tugu dok su se smjenjivale poznate drage pjesme. Nastavili su i poslije vijesti u tri.

Skoro će četiri sata. Završili smo sve što smo planirali. Vrijeme je krenuti doma.

Asocijacija je jedna od mojih jačih strana. To su mogli primijetiti i posjetitelji moga bloga u tekstovima ili još češće u fotkama ili fotomontažama. Kada nešto vidim ili čujem isti tren u meni prorade asocijacije na tu temu.

Nekada davno volio sam čitati Simenona i njegovog Inspektora Megrea. Posebno mi u pamćenju ostao slučaj u kome Megre ispituje nekakvog umjetnika i traži od njega broj vezan uz slučaj koji istražuje. Ne mogavši se prisjetiti broja koji je vidjeo, umjetnik mu ipak kaže: labuđi vrat ... dojke ... bubanj i činele. Pametni Megre uskoro je sliku preveo u broj i riješio slučaj.

Često mi kada kupujem kod piličarke pa vidim pureće vratove, padne na pamet upravo ta priča.
Vjerujem da ćete i vi bez problema otkriti rješenje.

Kažem ja jutros u poruci mojoj Ljubavi: Ljubim te u ovo prekrasno jutro!
Kasnije me ona nazove i kaže: Kakvo prekrasno jutro? Kod nas u Zgbubu je takvo da se pitam da li ću danas izači u ovu magluštinu ...

Bilo bi lijepo malo prošetati do mora, pa da iskoristim ...

Već zbog ovih maza isplatilo se prošetati do mora. Šta mogu, taki sam, ja volim njih oni vole mene

Ja jednostavno ne mogu a da se povremeno ne okrenem Japanu. Ovaj puta riječ je o razlici na koji se način mi nosimo s koronom. Svakodnevno otvaram stranicu Japan COVID-19 Coronavirus Tracker. Ne mogu da se otmem pitanju: Koje smo mi to šuše da Hrvatska koja je upola manja od Osake (8 800 000 stanovnika) ima skoro 4 puta više mrtvih ili da imamo duplo više mrtvih od Tokya koji ima preko 13 500 000 stanovnika, prema podacima za 2015.g.! Kanto regija u kojoj je Tokyo ima oko 34 000 000 stanovnika a ima 869 mrtvih, kao Hrvatska! Trenutno čitav Japan ima ukupno 1806 mrtvih!
U Hrvatskoj imamo 760 mtrvih a broj svaki dan raste za par desetaka.
Na fotki su podaci za 5.11.2020 u 20 sati.

Često sam se pitao kako će se Japan nositi s krizom kada sam mislio na nama nezamislive gužve na njihovim ulicama. Sumnjam da su u pitanju geni, ovdje je sigurno riječ o samim Japancima i njihovom odgovornom ponašanju. Mi smo u stanju optuživati sve redom, od vlade do liječnika, a koliko smo u stanju da ipak i sami nešto učinimo da se zaštitimo? Mislim da bi se ipak trebali sami odgovorno ponašati umjesto nalaženja krivaca na sve strane.
Za kraj prilažem i popis zemalja iz kojih je Japan zabranio posjete, tek da pokažem jednu od mjera kako oni to rade.

Oznake: japanci, mi i korona

Čudan smo mi svijet. Lako ćemo se baciti drvljem i kamenjem ako mislimo da nam se učinila kakva nepravda. Sve će društvene mreže brujati. No puno je rjeđe čuti da netko pohvali korektan odnos. Upravo zbog toga i pišem ovaj tekst.

Izuzetno brinem o svom računu. Ako imam koju kunu viška u džepu, tada odem i stavim na tekući. Sa svojih 2300kn mirovine ne sjećam se kada sam zadnji puta bio u minusu.

Desilo se tako prošli mjesec da mi se našlo u ruci 500kn. Ajme ljudi moji koja je to novčanica, imate ju šta gledati i uživati u pogledu. I tako ja lijepo odoh do svog bankomata uplatiti na svoj račun tu ogromnu novčanicu. Utipkam ja "uplata" i gledam kuda ubaciti novčanicu. Pa nije mi prvi puta da to radim, doduše je prvi puta na našem bankomatu, u Japanu smo to često radili i valjda sve znam. I tako ja lijepo zaključim da ju valjda treba ubaciti u onaj slot gdje izlazi novaci iz bankomata. Stavim ja svojih 500kn i oni nestadoše u bankomatu u tren oka. Čekam ja šta dalje a on samo kljuca da ubacim novčanicu. Kako to sada? Mojih 500kn više nema a on traži da ubacim! I lijepo ja pritisnem prekid operacije, a ono ništa, od mojih 500 ni traga. Progutao bankomat. Noge su mi se smrzle. A kao za inat poslovnica radi tek popodne a sada je jutro.

Nazovem odmah službu za korisnike i službenik mi lijepo kaže da nema problema jer sve snima nadzorna kamera. Odoh i u poslovnicu popodne čim su otvorili i lijepo objasnim situaciju. Uložili smo prigovor na bankomat i vjerovao sam da će sve biti u redu. Mislila je to i službenica s kojom sam radio.

Prije tri dana stiže odgovor iz Zagreba: Pregledom bankomata ustanovljeno je da nema viška novca i da je bankomat ispravan, pa ne možemo udovoljiti vašem zahtjevu! Za žalbe i prigovore obrtite se FINA-i, NB-u i tralala ... Smrzle su mi se noge.
Isti tren sam ponovo otišao u svoju poslovnicu i podnesli smo prigovor na rješenje.

I evo nakon samo dva dana zove me službenica PBZ-a i kaže: Iako na bankomatu nismo pronašli grešku ni višak novca, izlazimo vam u susret kao korektnom abonentu i uplatili smo novac na vaš račun!!!
Kako mi je lijep današnji dan.
Pouka za kraju: Pazite kuda ubacujete vaš novac.

Svake godine imaju zadnje okupljanje u krošnjama pored naše kuće. Drugi su dan već odletjeli put juga.