31.10.2020., subotaStudeni, Osaka
|
|
U mojoj maloj kolekciji školjki na polici iznad kompa jednostavno se pojavila potreba da dodam i jedan morski kamen. Pravi kamen od mora. I sada se pojavio problem: Gdje na riječkim plažama naći kamen od mora? Sve su plaže nasute ogromnim količinama riječnog kremenog oblutka. Za kupače one izgledaju lijepo, bez obzira što je po njima teško hodati jerbo takav oblutak bježi pod nogama. Tako nasute plaže zapravo uništavaju život u području dodira mora s kopnom. To je kamen bez života, mrtav. To je kamen koji nije dom ni kozicama ni školjkicama, ni račićima, ni crvićima pa čak ni morskom bilju. Bio sam oduševljen kada sam prije par dana vidjeo kako je jugo povuklo te kvazi plaže u dubinu a ostalo je ono pravo morsko kamenje. Mislim da je zanimljivo spomenuti da su nekada davno naši stari, u nedostatku ribe, kuhali brodet od kamena. Pun školjki, crvića i algi davao je okus brodetu kome ništa više nije nedostajalo. Znali su koji kamen odabrati za kuhanje. Često uzmem ovaj kamen u ruku i divim se životu u njemu upisanom. Odlično upotpunjava moju zbirku školjki, dao joj je pravi dah mora |
Uvijek mi je bilo zanimljivo uslikati kakav poseban brod. Takav je i ovaj kruzer (cruiser) za krave snimljen u doku Viktora Lenca. Gledam ga i razmišljam: Pa zašto i krave nebi mogle imati svoj kruzer. Lijepo ih natovare par tisuća. Svaka ima svoj komfor i svoju kabinu s pogledom na more. I onda ih tako lijepo vozaju po svijetu. Malo obiđu Filipine, pa svrate do Hongl Congl, malo do Dubijaja pa onda oko Rta Dobre nade uzmu rutu prema Cubi. One koje imaju dvotjedni aranžman zatim malo provozaju do Londre i Rima. Nadam se da im propuh u kabinama ne stvara probleme s nosom, jerbo kabine nemaju zidove pa im puše na sve strane. Nedavno je jedan takav potonuo negdje u Pacifiku pa su se morski psi danima gostili ponuđenim obrokom. Oznake: Cruiser for Cows, kravlju kruzer |
Kako to kod nas često biva, Draga i ja istovremeno imamo iste misli. Tako se i sada desilo da ona objavi post kako smo tražili gljive u šumi, dok ja spremam post o gljivama, a da nismo spominjali o čemu ćemo pisati. Kada netko pročita naslov posta, a da ne vidi post, vjerojatno će pomisliti na žene zavodnice. Na one žene koje muškarce bacaju s nogu. No ovdje je riječ o gljivi "Omphalotus Olearius" koja ljude baca s nogu. Ispod borova u ovo je vrijeme moguće naći Slinavku, Suillus Granulatus. Gljiva spada u vrganjevke. Umjesto listića, pod klobukom je spužvasto plodnište. Klobuk je svjetlo žut, više nježan oker, slinav, mazav a kožica se lako guli. Pri vrhu stručka nalazimo fina žućkasto-smeđa zrnca koja potječu od mlijeka. Gljiva je fina dok je mlada. Stariji primjerci ubrzo postaju gnjecavi, pa ih ne treba brati. Puhara, još jedna jestiva gljiva. Sve bijele puhare su jestive dok su mlade i jedrog mesa. Plodište se nalazi unutar gljive a kada sazriju spore na vrhu tjemena otvara se rupa iz koje poput iz vulkana izlaze spore kada ju stisnemo. Volio sam ih sakupljati i pohati (najprije treba skinuti ovojnicu). Imaju ukus pohanoga mozga. U svojoj knjizi "Gljive, Poznavanje i sakupljanje", Romano Božac stavio je sliku Goleme puhare teške 4,5kg a navodi da je na Imotskom polju nađena jedna teška 14kg! Oznake: gljive, zavodnica, Slinavka, Puhara |
Sretoh jutros pored dućana prijatelja iz školskih dana. Riječ na riječ i kaže on: I krene tako i priča o koroni. On ju uzima zdravo za gotovo, raširila se epidemija iz Kine ... Tada sam mu objašnjavao kako ja gledam na koronu: Vjerujem da je i ovo sada njihov pokušaj da se spasi Zemlja od čovjeka. U svojoj pohlepi čovjek uništava sve što se uništiti može i došlo je vrijeme da netko kaže: Dosta je bilo. Ovako dalje ne može. Puno je pitanja je na koje ćemo dogovor ipak morati pričekati. Pa tko doživi bit će svjedokom. Nakon korone više ništa neće biti kao što je bilo do sada. Pozdrav prijatelju kojega više nema. Oznake: korona |
Nedjeljno jutro. Izležavam se i mislim kako su lijepa zajednička buđenja. Uspomene ... Osjetim pored sebe tvoju toplinu i tvoj dah ... |
Pisala je moja Draga danas kako su mi sline curile kada je napravila rezance s makom. A tek kada sam vidjeo kako ih slatko jede, obišao sam pola moga kvarta da nađem mak i ja sebi napravim. Šta drugo reći nego ODLIČNO. Još me jedna stvar oduševila. Kada je čula šta radim, reče moja mat: Nisam ih jela od kada sam otišla od doma, iz Slavonije. Njima je to bilo često jelo. A bilo je to tamo neke davne, pradavne ratne godine. I njoj su bili odlični. Ljubavi, hvala što si mi priuštila ovo zadovoljstvo. Siguran sam da su tvoji puno bolji, ali eto, potrudio sam se i uživao. Sigurno se sada pitate: Zašto morski? Pa jednostavno zato jer me moja ljubav zove Morski ... Oznake: rezanci s makom |
Ipak je ljepše vidjeti cvijet u ovo kišno vrijeme, u vrijeme korone i ružnih vijesti. Zbog toga stavljam prije par dana uslikanu žutu lužarku, cvijet primorja. A kako je protjerala i šparoga, zašto i nju ne dodati. Zna se desiti da kada je toplije i dovoljno vlažno u ovo jesenje vrijeme protjeraju i šparoge koje su ipak proljetnice Oznake: Žuta lužarka, šparoge |
Ne volim pisati o politici, no sinoćnji nastup Putinovog buldožera digao mi je tlak, krv mi je uzavrela nakon njegovog obraćanja Hrvatima. U osvrtu na nedavnu posjetu Amerikanca Hrvatskoj reče taj buldožer: "Veleposlanik Amerike htjeo je baciti sidro u hrvatsko more. Nadam se da će Hrvati biti dovoljno ponosni i pametni da ne dozvole zapadnjacima bacanje sidra u Hrvatsku!" Nakon svega sranja i krvi koje su prolili Europom ... Prisjetimo se Čehoslovačke, Madžarske, Poljske, Istočne Njemačke ... ili u ovo sadašnje vrijeme Ukrajine, Bjelorusije, nakon što su čvrsto položili rusku šapu na Srbiju, nakon što su mutili u Crnoj Gori, sada taj mutikaša dolazi kod nas, NAS prozivati kome se moramo prikloniti. Mislim da bi naši političari morali reagirati na takav nastup tek postavljenog veleposlanika Rusije u Hrvatskoj. Mislim da je zaslužio onu Hedervarijevu saborsku nogu u guzicu. |
Ovaj moj blog svojevrsno je svjedočanstvo života na moru, u moru, oko mora i od mora. Nastojim zabilježiti sve vrijedne trenutke koje doživim na moru. Danas sam svjedočio dolasku LNG CROATIA, broda koji će zapravo biti skladište ukapljenog plina na terminalu Omišalj, na mjestu nekadašnje DINA Petrokemije. Puno je riječi potrošeno na LNG terminal, puno planova i nadmudrivanja, puno koječega za i protiv pa nije potrebno da još i ja nešto dodajem. Zato tek nekoliko slika ovoga spremnika tekućeg prirodnog plina. (Za one koji misle da su pametniji ako se izražavaju engleskim nazivima, ovo je dokaz da postoji i hrvatski naziv za LNG. Meni je ipak draža lijepa naša materinja riječ) Oznake: LNG CROATIA |
Povremeno se zna desiti da na vršama dignemo i komad mekog koralja ili komad pričvršćen za manju kamenu podlogu. Ovaj dubinski koralj ima naziv "Mrtvačka ruka" i skoro da mu bojom blijedim okerom i oblikom to ime pripada. U stručnoj se literaturi spominje i ime takvih koralja "kožnati koralji". Za one koji nisu upućeni, koralje dijelimo na meke i tvrde koralje. Tvrdi koralji grade svoju podlogu na način svima dobro znan na kojoj se nalaze polipi, dok kod mekih koralja to nije slučaj, polipi se nalaze na mekom tkivu. Prošli smo puta uz zdrav koralj na podlozi našli i dio za koji sam smatrao da je meko tkivo u raspadanju. Ispirao sam ga u struji pored barke dok smo vozili i na kraju sam dobio mekanu prozirnu strukturu. Nakon sušenja skelet je otvrdnuo i imam ovaj prekrasni primjerak skeleta mekanog koralja. Mislim da nema ni gram težine. Ponekada se znamo pogledom zaustaviti na koraljima izloženim na prodaju ili kao ukras u kakvom izlogu. Mislim da ljepota i posebnost ovoga koralja ni malo ne zaostaje za takvim primjercima. Oznake: meki koralj, skelet mekog koralja, meki koralj Mrtvačka ruka |
U prekrasnom danu danas na moru, pažnju mi privukla jedna lelujajuća nit. Odmah je u meni progovorio Cesarć i nisam odolio ljepoti trenutka. Mislim da je previše prosto, jednostavno, reći: Znam Cesarića napamet. Puno je ljepše reći da Cesarić živi u meni. Oznake: Dobriša Cesarić, Na kraju ljeta |
Vjerujem da će naslov na prvi pogled zavesti da se radi o cijeni fotke u kunićima, eurima ili nedajbože dolorima. Zapravo je riječ o tome koliko smo spremni učiniti za dobru fotku iliti narodski rečeno žrtvovati se. Današnji jugo bio mi je izazov za učiniti dobru fotku valova. Obično valovi ljude fasciniraju kada se odbijaju od obale i pokazuju svoju veličinu i moć prirode. No takvih je fotki bezbroj. Ja sam želio biti dijelom prirode, osjetiti valove kako dolaze, osjetiti miris mora. Ja dobrom fotografijom smatram sliku koja na najbolji način promatraču prenosi moj doživljaj trenutka, a ne fotografiju koja zahvaljujuči mogučnostima aparata i obrade fotografije teži grafičkom savršenstvu koje je podvrgnuto strogim pravilima fotografskog zanata. Oznake: valovi, cijena dobre fotografije |
|
Videa iz Japana