Dok sam danas s Dragom pričao o svemu ružnom što se dešavalo ove godine, o virusu, o potresima i ovom groznom današnjem potresu, na nebu se pojavila duga. Da li je nosila simboliku, ne znam. Mogu li protrčati ispod nje da mi se ostvari želja? Ne mogu. Ali mogu zamišljati da je možda simbol onoga što želim u godini koja je pred vratima. Ostaviti za sobom olovno sivilo ove godine ...

Svakome od vas želim vašu dugu da barem u mislima protrčite ispod nje u godinu koja dolazi

Pijani škampi ili pijani mi? Iskreno rečeno, sve je bilo pijano. A sve je počelo ovako:
Bilo je to davno, u onim našim počecima. Tada još nisam znao da se Draga plaši pauka i da nikada, baš nikada ne pije alkohol.

Dakle, Draga dolazi i ja želim da joj spremim poseban ručak, specijalitet koji nikada nije jela. Siguran sam da će joj prijati - škampi na buzaru. A škampe dan ranije uhvatio i spremio ih u frižider.
Došlo vrijeme pripreme i ja zovem Dragu da joj pokažem što ću spremati. Smrzla se kada je vidjela škampe, kao da je vidjela najveće tarantule... hahaha. Da joj pokažem kako je lijep škamp, izvadim najvećeg a on još radi nogama i kliještima. Pobjegla Draga od straha u sobu, a ja za njom šaleći se i vitlajući škampom po zraku, ne shvaćajući ozbiljnost situacije. Meni je to bilo šaljivo. I ostade ona u sobi sve dok buzara nije bila gotova. Zalio ja buzaru i bijelim vinom.

Napokon smo sjeli za svečani obrok. Ja joj čistim škampe i dajem samo repove. Tako i tako ja obožavam samo prednji dio s nogama. Nalio sam svakome čašu vina uz buzaru. Nudim ju škampima, nudim ju vinom iako kaže da nikada ne pije, ajme ludog li mene. Ma pila je samo da ubije strah od škampa.
I tu je sada došlo ono najuzbudljivije, vino je počelo djelovati. Počelo se jezik zaplitati. Uhvatilo vino i Dragu i mene.
Dođe vrijeme ustati od stola. Ja još mogu, služe me noge. Draga nešto teže ustaje nesigurnih nogu. Da ne duljim. Ipak je ustala, teško se oslonila o moje rame a noge su popustile. Sreća da imam čvrsti zagrljaj. Bilo je povuci-potegni, hahaha. Trajao je taj put od kuhinje do sobe kao tri tramvajske stanice ... nikako stići.

Ostao je poučak za kraj. Dragoj više ne dajem ni vodu u čaši iz koje sam dan prije pio vino, hahaha. Ostala je i uspomena kojoj se uvijek rado nasmijemo.

Kada mi dosadi sjedenje pred kompom i buljenje u ekran, jednostavno podignem pogled na moju policu i pustim misli da odlutaju ...

Oznake: puž bačvaš

Nedavno mi Draga pričala kako je uživala jesti kaki koji je kupila u njihovom trgovačkom centru.

Prije par dana bio sam u gradu i iz grada pješačio doma, par kilometara uzbrdo. Kada me Draga pitala: Šta mi bi da sam se dao u takvo pješačenje, nisam joj htjeo odati zašto.
Ljubavi moja, pješačio sam da bih ti mogao pokloniti ovo stablo puno kakija, japanske jabuke. Sada znaš kako sam mislio na tebe.
Ljubim te Srećo moja

Iz moje arhive isto stablo prije nego je kaki dozrio

Kako ostati ravnodušan na hajku koja se vodi protiv Teute, a i ja sam uz nju, jer mi smo uvijek zajedno.
Kako ostati ravnodušanna hajku koja se vodi protiv nje? Počelo je nedavno kada su blogeri poželjeli njen dizaj jer su smatrali da će dobotti ono što žele. nakon što su bili zahvalni, počela su na njihove adrese stizati ismijavanja onoga što je učinila s puno ljubavi. Bilo je blogera/rica koje su podjelge napadima pa su obrisale njen dizajn. Bilo je izrugivanja.
Kulminacija je bila prije par dana kada je Teuta objavila jubilarni post. Podvale i ismijavanja, izrugivanja kakve nitko nebi očekivao od strane admina i nekolicine drugih blogera.

Ovo je tekst komentara blog@bloga kod Athrope:
"Blog@Blog

Odgovor na pitanje iz naslova: Ima smisla iči dalje. Ali ne više tražeči ljepotu u pisanju i druženju, već u otvorenim sukobima i odgovorima svima koji to zaslužuju.
Puno toga ima za reči i vjerujem da će biti dovoljno mjesta u slijedečim postovima.

Još jedan ljepotan u mojoj zbirci. Na dlanu velika snježna pahulja. Nježna školjka kao da je izrađena od najfinijeg japanskog papira.

I ja sam bio spreman otiči s bloga uz moju Dragu zbog svih uvreda kroz koje smo prošli u ova dva dana.
Treba iči dalje, visoko podignute glave, za inat svima a na vlastito zadovoljstvo.
Umjesto novog posta samo sam vratio ovaj lijepi koji je bio prekinut ljudskom zlobom

Jučer je bila godišnjica našeg bivanja na blogu. Bila je i godišnjica smrti njoj posebno drage osobe. Mislili smo da će biti barem spomenuta na blogu. Umjesto toga ni riječi, sve dok nismo pisali i prozvali blog: Zar ih nije sram. I lijepo je Draga rekla da je sve potaknuto odnosom klike protiv nje. I ja sam to spomenuo u svome postu.

Kada je Blogo pročitao moj tekst U nemilost bloga ostavio je slijedeći komentar: "I tak, opet vi stvarate dramu tamo gdje je nema. Napisao sam odgovor Teuti na prilično bezobrazan njen mail - Nisam danas još otvorio Blog.hr.
Inače, mislio sam da blogeri postaju zbog sebe, a ne za i zbog admina."

A kako bi to Draga trebala pisati, ulizivati se i moliti valjda? Našao se admin uvrijeđen što ga prozivamo!!!

Ova hajka protiv Teute prevršila je svaku mjeru, prešla sve granice. Šta reći na današnje ismijavanje na blogu: Supatnik? Zar stvarno treba biti toliko naivan pa ne razumjeti ovakav tekst, pored ostaloga što piše :"Stoga Vas molim da mi u duhu blagdanskog ozračja, uručite sat, na naslovnici bloga, ako je to ikako moguće"
Zajebavanje na Teutin račun više je nego očito i u komentarima admina: "Poštovani, molim Vas pošaljite nam broj svog računa kako bismo vam uplatili značajnu sumu kao zahvalu na vašem dugogodišnjem blogerskom stažu :)"
Sve je podlo upakirano da bi posjetioci to primili bez razmišljanja o tome šta je stvarna pozadina svega.

Pitanje svim poštenim blogerima: Do kada će Draga, do kada ću ja uz nju morati trpjeti sva poniženja koja joj se serviraju? Draga je uvijek stala u obranu onih kojima je trebalo stati u obranu. Stavljala je svoju glavu u zaštitu korektnih blogera.
Gdje ste sada svi vi PRIJATELJI da stanete u njenu zaštitu. Ili je možda jedino rješenje da Draga i ja zatvorimo sve blogove i pošaljemo blog u pizdu materinu i kažemo: Dosta je bilo

Admine srami se. Kliko, sramite se

Danas, dok sam radio na moru, mislio sam kako je Draga napisala tekst o svojih, naših 15 godina na blogu. Vjerovao sam da taj tekst zaslužuje barem toliko pažnje da bude objavljen i na naslovnici.

Nije to neskromnost. Petnaest godina na blogu jako je puno. Uvijek smo težili nečem većem, ljepšem, boljem, različitom od ostalih blogera. U puno toga smo bili prvi i jedinstveni. Bilo je blogera koji su nas pokušavali imitirati, ali mi smo uvijek ostajali posebni. Bez lažne skromnosti mogu reći da smo dijelom povijesti bloga, da smo i mi pridonesli stvaranju i životu bloga. Uvijek smo pisali i radili zbog vlastitog zadovoljstva a ne veličanja NAS.

Naše vjenčanje na blogu 2006-e nismo organizirali zbog želje za publicitetom, već zbog nas. Bio je to izraz onoga što smo osjećali u sebi. Bili smo iznenađeni kada smo drugo jutro vidjeli da su o tome pisale sve tiskovine kao o prvom takvom u povijesti, virtualnom vjenčanju na blogu. Drugo je veće RTL imao u udarnom terminu emisiju posvećenu virtualnim ljubavima naglasivši da ovo što smo mi učinili nema nikakvu pravnu težinu, ali da nije rečeno da u budućnosti neće biti moguće sklapati i takve brakove. Takvi se brakovi danas sklapaju i o njima se naveliko govori i preporuča ih se u ovo koronarno vrijeme, a mi smo bili 15 godina ispred njih. Kao što Draga reče u svom tekstu, jedino Blog nije našao za potrebno da nam barem u komentarima čestita!

I nije tu riječ samo o ovom postu. Već dugo imamo osjećaj da se Dragu i mene namjerno gura u stranu, ma kako kvalitetno nešto napisali. Pokušavamo tome naći uzrok iako sve znamo. Draga je svojom iskrenošću mnogima ne trn, nego balvan u oku. Svakome će bez ustručavanja odgovoriti ono što ga ide, počevši od Bloga do blogera. Ako išta mrzi to je vrijeđanje i prozivanje. Stati će bez zadrške u obranu onih blogera koje se napada bez razloga, kao što je osjetljiva kada se nju proziva. Izgleda kao da bi nekima bilo draže da je nema na blogu, ali to se neće dogoditi.

Da se ipak vratim na ovaj zadnji tekst. Svjedočili smo proteklih dana i tjedana ovakvim naslovnicama: Prve dvije godine na blogu, vauuuu ... već tri godine na blogu ... vaaaauu, četiri , pet ... A mi bi rekli da su to blogovi koji su prema nama još u jaslicama, bez omalovažavanja blogera koji ih pišu. Upravo takav odnos ostavlja gorak okus u ustima. Draga i ja zajedno 30 godina bloga, trideset godina koje po mišljenju Bloga nisu spomena vrijedne.
Već sama činjenica da je nešto učinjeno po prvi puta u povijesti, i to baš na ovom blogu, valjda bi trebala biti dovoljna da privuče barem malo pažnje uredništva, barem malo poštovanja.
Tužno i žalosno.

Već sam pisao o Ginku prije godinu dana, kada sam bio oduševljen time da sam u Rijeci vidjeo dva prekrasna stabla ginka. U Priči o ginku pisao sam o povijesti Ginka.

Ima dosta vremena da u mom kvartu nalazim poneki list i nikako nisam mogao odgonetnuti gdje im je stablo. Danas sam, vidjevši žuto lišće na cesti krenuo logikom: danima puše sjevernjak, znači treba potražiti u tom smjeru. Nije dugo potrajalo i napokon sam ga pronašao. Teško je riječima opisati moju radost kada sam ugledao zlatno-žutu krošnju.

Moja vam mat ima 91 godinu. Još je uvijek ock, osim što su joj ruke malo nemirne. Uglavnom gleda teve, a kada me nema otvori sva vrata u kući i hoda u krug svoj dnevni maraton po stanu, obavezno svaki dan.
Ima svoj red. Ujutro uz kavu pogleda sve vijesti, pa skuha ručak pa u krevet u podne. A popodne opet sjedne pred teve, gleda CSI krimiće, uživa u sportu, a pogleda i one emisije u kojima se priča o kojekakvim temama i poznatim "influencerima", iako to rjeđe jer ju ne zanimaju kao ni mene. To su vam one emisije koje mi u našem lijepom hrvatskom izričaju zovemo contact. Zna sve vozače formule 1, zna sve tenisače i skijaše ...
Ovaj je uvod bio potreban da bi malo lakše razumjeli bit teme.

Dakle, ovako vam to bilo:
Dođem ja jučer s mora a moja mat stoji s toplomjerom u ruci.
-Što ti je to Mama, imaš fibru?
-Evo popela se temperatura i postala sam influencerica ...
-Ma kakva sad influencerica?
-Pa dobila sam influencu!
-Mama ... Valjda si dobila gripu!
-A ne, ne ... ne i ne ... dobla sam influencu i gotovo. Nećeš ti mene učiti što je to influenca a što gripa! Vidim ja na teveju da su influenceri popularni, pa zašto bih se ja sramila toga da sam postala influencreica.

Ne želeći se nadmudrivati otvorim ja net da pogledam i uvjerim se na vlastite oči a tamo lijepo piše:
Influenca ( gripa) ... Influenca je virusna dišna infekcija koja uzrokuje vrućicu, korizu, kašalj, glavobolju i malaksalost. Tijekom epidemija mogući su i smrtni slučajevi, osobito među visokorizičnim bolesnicima ... bla bla bla ...
Dakle, ipak je mat bila u pravu. Postala je influencerka.
Da vrag ne odnese šalu, jutros kupih u dućanu par glavica bijelog luka, kilu limuna i teglu meda da i ja slučajno ne postanem influencer ...
Pitanje za kraj: Zašto influenceri ne nose maske da ne zaraze sve oko sebe?

Oznake: najstarija influencerica

U kišnom danu lijepo je vidjeti kapi na cvijetu. Barem na trenutak učine dan ljepšim. Malo sam zavirio u moju arhivu da potražim najljepše fotografije igre kapi i cvijeta.

Prošle sam godine pisao kako je sin produžio drvenu barku. Prije dvadesetak godina našu je staru barku koju smo sagradili 1965 kompletno obnovio tako da je od stare barke ostala samo kobilica. Prije desetak je godina krenuo dalje u radove da bi poboljšao plovne karakteristike i učinio barku kakvu je želio imati. A prije dvije godine produžio je barku tako da je jednostavno odrezao zadnji dio, produžio kobilicu i proširio barku.
Taj sam post nedavno obrisao kada je Burza Nautike počela u nastavcima pisati (br. 229, 230, 231)o svemu što je napravio. U najnovijem broju krasan je tekst testiranja barke i tekst o završetku radova na produženju.

Umjesto puno riječi navesti ću završetak teksta o testiranju:
"Drvena barka je poput djevojke! Ako ju svaki dan posjećuješ, obasipaš je pažnjom ona će te obdariti ljepotom i takvim osjećajima koji se ne mogu opisati riječima ... Isto tako ako je zanemariš ... avaj ... ne kaže se bez vraga _Čuvaj se gnjeva prezrene žene! -a ja bih dodao: i zanemarene drvene barke!
Tomislavova barka jedan je od onih primjera u kojima ova veza savršeno funkcionira, i ne zna se tko više sjaji; Barka ljepotom ili njen vlasnik ponosom. I jedno i drugo je potpuno zasluženo."

Prve su dvije fotke iz članka o testiranju barke, a ostale članci o radovima.

Za vidjeti slike u pravoj veličini, klikom na sliku ulazite u moju galeriju gdje ih uvčavate opet klikom na sliku.

Oznake: Kako produžiti drvenu barku

Zahladilo je i došlo je vrijeme preseliti se iz velike u moju malu sobicu, moj mali Raj. Sobica 2,20x2,80 ima sve što mi je potrebno. Slatka mala sobica za čije mi je grijanje i za najhladnije zime dovoljan mali kalorifer koji ju brzo zagrije, bez potrebe da ga stavljam na maksimum iako je sobica na sjevernoj strani izložena buri i zimi.

Sve sam sredio po sistemu sam svoj majstor i tako maksimalno iskoristio prostor. Čak sam i krevet preuredio tako da sam izvadio iz njega sve opruge i kerefeke i umjesto toga ubacio madrac. Tako sam dobio odličan krevet na kome se možemo oboje stisnuti jedno uz drugo, a sa kojega mogu gledati teve dok odmaram.

Kada već spominjem krevet, zašto ne spomenuti i kako sam sredio kauč u velikoj sobi za koji je netko pitao Dragu na kakvom smo krevetu radili one stvari.
Solidan stari kauč kojem su već opruge izlazile dao mi je ideju da ga preuredim. Isto sam iz njega izvadio stari tapicirung. Nakon toga izradio sam dodatnu kutiju kojom sam proširio kauč, a u njoj dobio mjesto za spremanje sezonske odjeće. Na taj sam način napravio veliki krevet na kome se može uživati do mile volje. Zatim sam preko svega stavio veliku odličnu spužvu i sada imamo krevet kakav sigurno u trgovini ne bih našao, čvrst, stabilan, ne škripi i bude potrajao još godinama.

Oznake: sam svoj majstor, uređenje male sobice