Pijani škampi ili pijani mi? Iskreno rečeno, sve je bilo pijano. A sve je počelo ovako:
Bilo je to davno, u onim našim počecima. Tada još nisam znao da se Draga plaši pauka i da nikada, baš nikada ne pije alkohol.

Dakle, Draga dolazi i ja želim da joj spremim poseban ručak, specijalitet koji nikada nije jela. Siguran sam da će joj prijati - škampi na buzaru. A škampe dan ranije uhvatio i spremio ih u frižider.
Došlo vrijeme pripreme i ja zovem Dragu da joj pokažem što ću spremati. Smrzla se kada je vidjela škampe, kao da je vidjela najveće tarantule... hahaha. Da joj pokažem kako je lijep škamp, izvadim najvećeg a on još radi nogama i kliještima. Pobjegla Draga od straha u sobu, a ja za njom šaleći se i vitlajući škampom po zraku, ne shvaćajući ozbiljnost situacije. Meni je to bilo šaljivo. I ostade ona u sobi sve dok buzara nije bila gotova. Zalio ja buzaru i bijelim vinom.

Napokon smo sjeli za svečani obrok. Ja joj čistim škampe i dajem samo repove. Tako i tako ja obožavam samo prednji dio s nogama. Nalio sam svakome čašu vina uz buzaru. Nudim ju škampima, nudim ju vinom iako kaže da nikada ne pije, ajme ludog li mene. Ma pila je samo da ubije strah od škampa.
I tu je sada došlo ono najuzbudljivije, vino je počelo djelovati. Počelo se jezik zaplitati. Uhvatilo vino i Dragu i mene.
Dođe vrijeme ustati od stola. Ja još mogu, služe me noge. Draga nešto teže ustaje nesigurnih nogu. Da ne duljim. Ipak je ustala, teško se oslonila o moje rame a noge su popustile. Sreća da imam čvrsti zagrljaj. Bilo je povuci-potegni, hahaha. Trajao je taj put od kuhinje do sobe kao tri tramvajske stanice ... nikako stići.

Ostao je poučak za kraj. Dragoj više ne dajem ni vodu u čaši iz koje sam dan prije pio vino, hahaha. Ostala je i uspomena kojoj se uvijek rado nasmijemo.