Kada smo se spremali na put u Japan, svi su naši imali nekakve želje da im donesemo iz Japana. Iskreno rečeno, dosta smo vremena utrošili da sve želje podmirimo. Dodatni problem predstavljalo je kako Japancima objasniti šta tražimo. Najviše me izludilo objasniti da tražimo lutke za djecu. Toliko sam poludio objašnjavajući da tražimo doll, da sam na kraju uzeo komad papira i nacrtao šta tražimo. A pitao sam to na informacijama u velikim trgovačkim kućama. Sada se sjetih da sam možda trebao pitati puppet, možda bi se lakše sjetili.
Da ne duljim i ne udaljavam se od teme, bilo vam je to ovako sa Second hand. Vidimo mi u Hiroshimi dućan s igračkama. Igračke većinom junaci iz videoigara. To, kaže Draga, to je za moga unuka koji stalno visi na igricama. Odaberemo mi jednu iz zaključane staklene vitrine. Donese prodavač kutiju s takvom igračkom i ide nam spakirati. A ne, mi želimo vidjeti igračku iz kutije. Neka ju izvadi da vidimo dali je to upravo to što tražimo, dali je ispravna. Gleda on nas i objašnjava da ne želi otvoriti kutiju! Pa kako ne želi. Objasnim ja njemu da se to kod nas kaže: Kupiti mačka u vreći. Jasno da nismo pristali na takvu kupnju.
Obilazimo trgovinu i opet zapnemo upravo za tu igračku. Nakon dosta objašnjavanja došli smo do toga da on igračku nesmije otvoriti prije kupnje, jer bi ju u tom slučaju morao prodati kao second hand, već otvorenu, ako ju mi ne kupimo. Otvorio je kutiju i sve nam lijepo prekontrolirao i objasnio kako ju složiti tek nakon što smo platili.
Tek nam je kasnije postalo jasno zašto Dragoj nisu dozvoljavali da isproba natikače i japanke koje su uvijek vezane u paru pa nemožete probati tek jednu. Trgovac je uvijek tu negdije da vam ih uzme iz ruku ako hoćete isprobati. A čim ih je netko navukao na noge, one su već second hand! Nema šanse da ćete probati obuću koju je prije vas tko zna koliko ljudi probalo i navlačilo na svoje noge.
Jedna je moja unučica dobila ove dvije lutkice.
Ovo je bio moj doživljaj na osnovi par viđenih situacija. Dešava se uglavnom u manjim trgovinama u onim shoping ulicama gdje su gomile ljudi. Jasno je da nije tako svagdije. Inače je kupac i odnos prema kupcu na prvom mjestu, a o tome sam već dosta puta pisao.
U Hard Rock kafeu kupovali smo majice. Nekoliko sam ih probao da bi odredili sve potrebne veličine (nisu bile samo za mene). Ovo u Hard Rocku je posebno upravo zbog toga što se samo u jednom jedinom mogu kupiti predmeti s imenom grada u kome se nalaze i nigdje više na svijetu. Lanac Har Rock Cafea malazi se u svjetskim metropolama.