Prilikom obilaska Ryoanji hrama u Kyotu pažnju su mi privukla visoka stabla tek s malo krošnje na vrhu. Iznenadio sam se kada sam vidjeo da rastu iz panja. Mislio sam da se možda radi o kakvom ukrasnom oblikovanju ili da ima neko vjersko značenje. Jasno da me zaintrigiralo i dosta sam vremena potrošio dok nisam našao da je riječ o Kitayama cedrovima.

Smješteno u planinama sjeverno od Kyota, nalazi se selo drvosječa Kitayama. Kitayama cedar je poznat diljem Japana kao dragocjen i elegantan građevinski materijal.
Sekcije na planinskoj strani sukcesivno se sijeku i pošumljavaju na održiv način. Kaže se da šumarski radnik skuplja stabla koja je posadio njegov djed i da on zauzvrat mora posaditi drveće za unuke. Kako stabla rastu, sa onih koja su ostavljena za najveće trupce sijeku se grane, tako da stablo raste visoko, ravno i čvrsto. Drveće namijenjeno za proizvodnju manjih trupaca za lakše i osjetljive konstrukcije odrezano je tako da sa središnjeg debla rastu grane koje daju više tanjih trupaca. Ovo je japanski način poznat pod nazivom Daisugi (daisugi=osnova cedra ili matično drvo). To se najljepše vidi ako kliknete na drugu sliku, pa još jednom na otvorenu fotku da ju zumirate.

Za one znatiželjne: na drvenoj pločici piše "ne dirajte stabla"

Svima je dobro pozant uzgoj bonsaia. Ali siguran sam da nitko nezna da Japanci i debla uzgajaju tako da budu reljefne površine. Pa evo kako to čine sa cedrovima.
Uz površinu stabla čvrsto se žicom pritegnu oblici od tvrde plastike. Nakon dvije godine stabla dobiju reljefnu površinu. Poslije skidanja kore i poliranja poliranja stvarno posebno izgledaju.
Fotke iz muzeja su posuđene sa ove blog stranice

Oznake: Kyoto, japan, kitajama cedar