Gledam ove dane teve pun Rvata koji puni žara odlaze na Šafhausen, Oberhausen, Unterguten i neznam koja sve ne bjeloeuropska skijališta iskoristiti godišnji odmor na europskim snjegovima. Pa kažu: Koja tisućica ojra, uzeli na kredit ili gotovina, poneko je i štedio da bi mogao stati na skije negdje na nekom europskom brdu. A napunili se i prtljažnici sarmama i kojekakvim domaćim delicijama. Tjedan dana snijega ...

Kada prijateljima ili trenutnim sugovornicima pričam o Japanu, jedno od prvih pitanja je: A koliko to košta?
Moj je odgovor: Koliko godišnje otplaćuješ kredit za auto, koliko te auto godišnje košta na cesti (bez rate kredita)? Koliko automobila imate kao obitelj? Koliko vas košta mjesečno svaki od vaših mobitela?

Ni Draga ni ja ne ležimo na lovi. Automobile nemamo jer nam nisu potrebni. Nastojimo od onoga što imamo kroz godinu uštedjeti da bi mogli opet u Japan. Sami sve organiziramo jer tako imamo svoju slobodu odabira onoga što želimo vidjeti, mjesta koje želimo obići i tako nam je najjeftinije i najljepše. Ne idemo u Japan na godišnji odmor, nego da bi osjetili Japan u sebi i oko sebe.

I za kraj odgovor na pitanje: A koliko to košta?
Avionske karte kupili smo prije dva mjeseca kada je bila akcija, dvije povratne karte Zagreb-Narita cca 8500kn (sada su već znatno preko 10 000kn). Krasan apartman u Tokyu, 12 dana za dvije osobe 2400kn. Od prošle godine ostalo nam je skoro 150 000 nepotrošenih yena. Dovoljno je da kupimo još cca 120 000y (nešto više od 7 000kn).
Japan i sve ono što tamo doživimo jednako nam je blizu kao našim skijašima koji će za tjedan dana možda potrošiti isto toliko da bi bili na snijegu od jutra do sutra. S jednom razlikom ... nama će svaki dan biti pun novih doživljaja.

Zalaz sunca nad Tokyom, uz Sumidu koju Draga spominje u svom postu.

Oznake: japan