Vrijeme je promijeniti stranicu kalendara. Lipanj ... prekrasan proljetno-ljetni mjesec. Nadam se da će takav i biti. Posebno lijepo biti će nam u Dubrovniku krajem mjeseca.

A kada je o jelu riječ, najljepši i najbolji je svaki obrok koji uvijek jedemo iz zajedničke posude. Ima li išta ljepše ...

Napravila je Draga i američke palačinke. Prvi ih je puta radila i stvarno su bile odlične.

Želeći nešto pisati o ljubavi i Shinto simbolima veze dvoje ljudi, naišao sam na članak o tjeranju zlih duhova početkom godine. Mislim da će vam biti interesantno pročitati.

Najprije par riječi o Shintu.

Shinto ("put bogova") je autohtona vjera japanskog naroda i stara koliko i sam Japan.
Shinto nema utemeljitelja niti ima svete spise poput Sutri ili Biblije. Propaganda i propovijedanje također nisu uobičajeni, jer Shinto je duboko ukorijenjen u japanskom narodu i tradiciji.
"Šintoistički bogovi" nazivaju se Kami. Oni su sveti duhovi koji imaju oblik stvari i koncepata važnih za život, poput vjetra, kiše, planina, drveća, rijeka i plodnosti. Ljudi postaju Kami nakon što umru, a njihove obitelji štuju ih kao Kami predaka. Kami izvanrednih ljudi čak su ugrađeni u neka svetišta. Božica Sunca Amaterasu smatra se najvažnijom šintoističkom boginjom.
Za razliku od mnogih monoteističkih religija, u šintoizmu nema apsolutnih vrijednosti. Ne postoji apsolutno ispravno i pogrešno i nitko nije savršen. Shinto je optimistična vjera, jer se za ljude smatra da su u osnovi dobri, a vjeruje se da zlo uzrokuju zli duhovi. Slijedom toga, svrha većine šintoističkih rituala je čuvanje od zlih duhova pročišćenjem, molitvama i prinosima kamiima.
Ljudi traže pomoć od Kamia moleći se na kućnom oltaru ili posjećujući svetišta. Čitav niz talismana dostupan je u svetištima za sigurnost prometa, dobro zdravlje, uspjeh u poslu, siguran porod, dobre ispite i još mnogo toga.
Mnoge svadbene svečanosti održavaju se u Shinto stilu. Međutim, smrt se smatra izvorom nečistoće i prepuštena je budizmu. Slijedom toga, gotovo da nema šintoističkih groblja, a većina sprovoda održava se u budističkom stilu.

A sada o festivalu Setsubun

Setsubun je festival koji se održava 2., 3. ili 4. veljače, dan prije početka proljeća prema japanskom lunarnom kalendaru. To nije državni praznik. Mnogo stoljeća ljudi su izvodili rituale u svrhu progona zlih duhova početkom proljeća.

Primjerice, od 13. stoljeća bio je običaj tjerati zle duhove snažnim mirisom gorućih osušenih glava srdele, dimom gorućeg drva i bukom bubnjeva. Iako ovaj običaj više nije popularan, neki ljudi još uvijek ukrašavaju ulaze u svoje kuće ribljim glavama i lišćem svetih stabala kako bi odvratili zle duhove od ulaska.

U moderno doba najčešće se ritual setsubun izvodi bacanjem prženog graha oko vlastite kuće, po hramovima i svetištima širom zemlje. Kod bacanja graha treba vikati "Oni wa soto! Fuku wa uchi!" ("Đavoli vani, sreća unutra"). Nakon što ste grah pobacali trebali bi pokupiti i pojesti onoliki broj zrna koji odgovara vašoj dobi.
Drugi rasprostranjeni običaj je jedenje Eho-maki sushi kiflica. Treba jesti kiflicu bez razgovora, pogleda uperenog u sretni smjer godine.

Oznake: japan, Setsubun festival

Godinama smo na balkonu imali posudu sa zemljom u koju ništa nije sađeno, pa sam odlučio da ovaj puta u nju zasadim paradajz. Dvije sadnice sasvim dovoljno za moje potrebe.

Pravi su problemi nastali tek kada sam iz posude istresao tvrdu, zgrudanu zemlju. Otkrio sam da u njoj svoje leglo imaju sitni mravi koji su nam godinama dolazili u kuhinju i nikako ih se nismo mogli riješiti. Sjeo sam i strpljivo dva sata među dlanovima usitnjavao i gnječio zemlju da bih na taj način uništio mrave i eventualna jaja. Nadam se da mi trud nije bio uzaludan.
Sada nestrpljivo čekam da vidim prve plodove.

Nedavno sam posadio prozorsko cvijeće, ali bez imena. Doznao sam da je ime: Milijun zvončića.

U sobi imam stari ormar s vitrinom. E baš ta vitrina me bola već dugo u oči. Bila je pretrpana knjigama, prašinom i još koječime što bi u nju stavili samo da nam nije pod rukom. Došlo je vrijeme da ju napokon sredim.
Bili su tu svi nastavci Zagorkinih romana: Republikanci, Plameni inkvizitori, Grička vještica i Gordana. Kako je mat pročitala valjda sve što se moglo pročitati u riječkoj knjižnici, kupovala je knjige i za doma, pa je i toga bilo puno.

Među sitnicama ugodno su me iznenadile dvije male krigle crnog piva s pjenom na vrhu. Dobili smo ih za uspomenu kada smo 2007.g. bili u Brnu kod sestre moje Drage. Odlučio sam da s njih operem naslage nikotina i prašine. Uronio sam ih u deterdžent i ostavio neko vrijeme. Kada sam ih počeo prati, vidim da je pjena nestala, a pivo postalo mekano i miriši na pekmez ... hahaha. Sve ove godine nismo imali pojma da se zapravo radilo o slastici, mislio sam da je samo vješta imitacija pune krigle ...

Najugodnije iznenađenje bila je karta za vlak za Zagreb. Moj prvi odlazak u Zagreb i naš prvi zagrljaj. Karte prepune uspomena.

Kada sam sve isprazno i oprao i stakla, složio sve kako sam zamislio, vitrina je napokon postala ukras u sobi. Upravo onakva kakvu sam zamišljao da treba biti.

Volim u tebi razigranu curicu, punu mašte i ženu punu nježnosti kao što je nježna ova ruža koju ti od srca poklanjam.

Na šesterokatnici s tri ulaza, jedino na mome prozoru svake je godine cvijeće. Tako sam si i danas dao truda uljepšati prozor za ovu sezonu. Za razliku od prošlih godina, kada sam sadio uglavnom petunije i surfinije, ovaj sam puta odlučio posaditi ljepše cvijeće koje bi se kao slap trebalo spuštati se s prozora. S petunijama sam imao loše iskustvo jer ih brzo napadaju lisne uši, a surfinije relativno gube ljepotu bujnog cvata.
Vjerujem da ovaj puta nisam pogriješio.

Ime cvijeća je milion zvončića i nadam se lijepom ukrasu na prozoru

Oznake: cvijeće, flowers, milion zvončića, million bells

Dosta smo već pisali kako smo se hranili u Japanu. Kako često volim čitati o Japanu, danas me zanimala popularna japanska hrana, ona koja se može nači u restoranima brze prehrane ili na ulici.
Poznato je da Japanci koriste jako puno povrća u svojoj hrani. Zanimljivo mi je bilo pročitati da su Japanci vodeći svjetski proizvođači kupusa i luka.

Tamanegi (luk)
Japan je jedna od vodećih svjetskih zemalja u proizvodnji luka, a luk se naširoko koristi u mnogim japanskim jelima. Kao i u većini drugih kuhinja, luk se obično kuha prije jela, a tipičan je sastojak mnogih prženih i dinstanih jela, kao što su japanski curry, razni domburi (jela poslužena preko zdjele riže) i japanski vrući lonac (nabe). Luk također može biti sastojak miso juhe ili na žaru uz meso u teppanyakiju.

Cabbage (kupus)
Japan je jedan od vodećih svjetskih proizvođača kupusa, a samo povrće je jedno od najčešće kupljenih povrća u japanskim supermarketima. Kupus je jeftino, svestrano povrće koje se koristi za dodavanje hranjivosti i okusa širokom rasponu obroka. Kupus se često nareže na tanke trake koji se poslužuju uz korokke, tonkatsu (duboko prženi svinjski kotlet) ili druga pržena jela. Također je važan sastojak za okonomiyaki. Kupus se može dodati u gotovo svako jelo, od juha i variva do jela prženih na tavi i priloga salata.

Vama koje zanima saznati nešto o japanskoj kuhinji od srca preporučujem stranicu Popularna japanska hrana. Stvarno je zanimljiva stranica i naći ćete sve o hrani i sastojcima.
Ova je stranica o Piću i hrani, vrstama restorana i običajima kod jela još ljepša.
Ova je stranica tek mali dio Vodiča po Japanu. U zaglavlju možete vidjeti sve teme koje upoznaju posjetioca s Japanom. Prije par godina sam poslao link ovog vodiča našoj turističkoj zajednici da im pokažem kako jedan vodič treba izgledati. Nikada nisam dobio odgovor.

Takoyaki, okruglice s hobotnicom

Oznake: Hrana u Japanu

Upravo je ovakav bio ovaj zalaz prije par dana, gledan s prozora moje sobice.

Već sam pisao kako su golubovi na našem balkonu napravili gnijezdo. Bilo je zanimljivo gledati kako se brižni roditelji smjenjuju na jajetu i kasnije kako zajedno brinu o mladom. Mladi je napokon narastao da može poletjeti. Sada su sretna obitelj.
Nastojao sam fotografijom sačuvati trenutke od jajeta do prvog leta.

Tratinčice
I pjesma kosa
Mislim na Ljubav

A lijepo sam ja govorio: Još ćete vi žaliti za Bandićem.

Jedna usporedba za početak. Dobili ste prinovu u obitelji i nestrpljivo čekate kada će to malo biće malo porasti.Uvijek vam se čini da to ide nekako sporo, da se promjene skoro i ne vide. Vide se tek kada prohoda, kada malo poraste i postane samostalno, kada krene u školu. Ali one svakodnevne nitko i ne primjećuje. I onda odjednom postanete svjesni da je pored vas odrastao čovjek. Te postupne promjene najbolje primijete oni koji vam povremeno dolaze u posjete ili ih slučajno sretnete u šetnji. Vidi vidi kako vam je dijete naraslo ...

Ista je stvar i s gradom. Stanovnicima on raste i mijenja se pred nosom, a opet kao da se ništa ne dešava.
Ja u Zagreb dolazim već punih 15 godina, povremeno, godišnje jedan do dva puta. I uvijek mi u oko upadne nešto novo, nešto lijepo, vidim kako grad raste svojim životom. Od Purger cyitija postao je grad prepoznatljiv na karti Europe, grad koji stoji bez srama uz bok svim svjetskim metropolama. I ponosan sam kada vidim turiste koji s divljenjem obilaze Moj glavni grad.
Dok su kritičari Bandića vikali na sav glas, on je živio Zagreb u svakom danu, od jutra do sutra. I učinio je Zagreb onime što Zagreb danas je.

Ova prvosvibanjska proslava, prva bez Bandića, prošla je i bez graha u Maksimiru. A ja sam siguran da bi Bandić sve učinio da Zagrepčani imaju svoju proslavu u Maksimiru i da bi uz svoj prepoznatljiv osmjeh i ove godine dijelio grah. Postavio bi na ulazu u Maksimir one s pištoljima koji vam na čelu odmah čitaju možete ili ne možete uči. Siguran sam da bi postavio i štandove na kojima se građani mogu testirati, kao i one na kojima se mogu cijepiti. Siguran sam i da bi Maksimirom čitav dan neprimjetno kružile cisterne s dezinficijensima. A iznad svega, siguran sam da bi svi bez straha i posljedica uživali u grahu i druženju i ove godine.

Umjesto Bandića, na kolodvoru su se naslikali sindikalci, oni koji imaju plaće veće od ministara, uz svoje karikature od kartona "radnog naroda" za koji oni ginu. Sramota sindikata.

Bio je samo jedan Bandić, čovjek koji je živio svoj grad i živio sa svojim građanima.
Gremo delat, gremo delat ...