A lijepo sam ja govorio: Još ćete vi žaliti za Bandićem.
Jedna usporedba za početak. Dobili ste prinovu u obitelji i nestrpljivo čekate kada će to malo biće malo porasti.Uvijek vam se čini da to ide nekako sporo, da se promjene skoro i ne vide. Vide se tek kada prohoda, kada malo poraste i postane samostalno, kada krene u školu. Ali one svakodnevne nitko i ne primjećuje. I onda odjednom postanete svjesni da je pored vas odrastao čovjek. Te postupne promjene najbolje primijete oni koji vam povremeno dolaze u posjete ili ih slučajno sretnete u šetnji. Vidi vidi kako vam je dijete naraslo ...
Ista je stvar i s gradom. Stanovnicima on raste i mijenja se pred nosom, a opet kao da se ništa ne dešava.
Ja u Zagreb dolazim već punih 15 godina, povremeno, godišnje jedan do dva puta. I uvijek mi u oko upadne nešto novo, nešto lijepo, vidim kako grad raste svojim životom. Od Purger cyitija postao je grad prepoznatljiv na karti Europe, grad koji stoji bez srama uz bok svim svjetskim metropolama. I ponosan sam kada vidim turiste koji s divljenjem obilaze Moj glavni grad.
Dok su kritičari Bandića vikali na sav glas, on je živio Zagreb u svakom danu, od jutra do sutra. I učinio je Zagreb onime što Zagreb danas je.
Ova prvosvibanjska proslava, prva bez Bandića, prošla je i bez graha u Maksimiru. A ja sam siguran da bi Bandić sve učinio da Zagrepčani imaju svoju proslavu u Maksimiru i da bi uz svoj prepoznatljiv osmjeh i ove godine dijelio grah. Postavio bi na ulazu u Maksimir one s pištoljima koji vam na čelu odmah čitaju možete ili ne možete uči. Siguran sam da bi postavio i štandove na kojima se građani mogu testirati, kao i one na kojima se mogu cijepiti. Siguran sam i da bi Maksimirom čitav dan neprimjetno kružile cisterne s dezinficijensima. A iznad svega, siguran sam da bi svi bez straha i posljedica uživali u grahu i druženju i ove godine.
Umjesto Bandića, na kolodvoru su se naslikali sindikalci, oni koji imaju plaće veće od ministara, uz svoje karikature od kartona "radnog naroda" za koji oni ginu. Sramota sindikata.
Bio je samo jedan Bandić, čovjek koji je živio svoj grad i živio sa svojim građanima.
Gremo delat, gremo delat ...