U sobi imam stari ormar s vitrinom. E baš ta vitrina me bola već dugo u oči. Bila je pretrpana knjigama, prašinom i još koječime što bi u nju stavili samo da nam nije pod rukom. Došlo je vrijeme da ju napokon sredim.
Bili su tu svi nastavci Zagorkinih romana: Republikanci, Plameni inkvizitori, Grička vještica i Gordana. Kako je mat pročitala valjda sve što se moglo pročitati u riječkoj knjižnici, kupovala je knjige i za doma, pa je i toga bilo puno.

Među sitnicama ugodno su me iznenadile dvije male krigle crnog piva s pjenom na vrhu. Dobili smo ih za uspomenu kada smo 2007.g. bili u Brnu kod sestre moje Drage. Odlučio sam da s njih operem naslage nikotina i prašine. Uronio sam ih u deterdžent i ostavio neko vrijeme. Kada sam ih počeo prati, vidim da je pjena nestala, a pivo postalo mekano i miriši na pekmez ... hahaha. Sve ove godine nismo imali pojma da se zapravo radilo o slastici, mislio sam da je samo vješta imitacija pune krigle ...

Najugodnije iznenađenje bila je karta za vlak za Zagreb. Moj prvi odlazak u Zagreb i naš prvi zagrljaj. Karte prepune uspomena.

Kada sam sve isprazno i oprao i stakla, složio sve kako sam zamislio, vitrina je napokon postala ukras u sobi. Upravo onakva kakvu sam zamišljao da treba biti.