Često grad svoju povijest živi samo još u našim sjećanjima. Nekada nova zdanja sakriju tisuću prohujalih godina, a nekada gradu daju nov izgled i otvorene poglede.

Povod ovom članku je rušenje skladišta 7 u luci. Početkom sedamdesetih sam kao student radio preko servisa kao disponent u jednoj špediterskoj firmi i često sam imao posla u ovom skladištu. Sjećam se brodova privezanih uz obalu i mnoštva lučkih radnika koji su pretovarali teret iz brodske štive na paletu, pa dizalicom do balkona skladišta i onda opet ručni pretovar i slaganje robe u skladištu. Za izlaz opet sve ponovo obratnim redom. U današnje vrijeme kontejnera nezamislivo puno ljudskog rada. Posebno mi je u uspomeni ostalo skladište puno limenki od 25kg sira kačkavalja. Svaku je trebalo ručno milijun puta presložiti. Pa skladište puno vreća kave ili sanduka naranči.
Sada odlazi i taj podsjetnik prošlih vremena.

Ovo je primjer kako ubiti grad. Pored crkve je sagrađen objekat koji je sakrio trg, crkvu i kosi toranj.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, trg i Kosi toranj sakriveni su novim blještavim zdanjem. Crkva je prvotno izgrađena u ranom srednjem vijeku na ruševinama rimskih termi. Majstor Juraj iz Zadra obnovio je 1442. postojeću trobrodnu baziliku i povisio joj glavni brod. Crkva je popravljena i nakon mletačkog razaranja Rijeke 1509. godine.
Ponovno je iz temelja obnovljena 1695. godine, a između 1716. i 1726. obitelj Orlando, kranjski plemići i riječki patriciji, dograđuju prostrano svetište usred kojega je njihova grobnica.
Pokušavam zamisliti kako bi Japanci umjesto ovog rugla posadili visoko zelenilo, a na velikoj terasi, krovu podzemne garaže učinili bi prekrasan park ukrašen vodom i vodoskocima, prostor stvoren za čovjeka. Ali, nismo mi Japanci ...

PS. Draga i ja već dugo uživamo u našim životima, daleko od bloga. Imamo svo naše vrijeme samo za nas.