Da, tužno ali istinito ... Teuta je otišla s bloga.
Jako dugo smo zajedno i ne čudi me ova njena odluka. Ona je osoba koja iznad svega najviše cijeni pošten odnos među ljudima. Uvijek će stati u obranu onoga koga se bez razloga napada i omalovažava, a otvoreno i bez ustručavanja reći svoje mišljenje o osobama koje to čine. A najviše ju boli nepravda koju netko njoj učini, tu ne oprašta nikome. Takva je bila i na blogu.

Uvijek je na blogu nastojala pisati zanimljive teme. Nije se ustručavala pisati otvoreno ni o temama koje drugi ne bi ni u mraku svoje sobe pričali s partnerom. Otvoreno i bez srama. I ja sam uvijek bio uz nju. Pisala je i o malograđanštini i zatucanosti tipa Grmoja, koji bi i zakonski zabranio da njegova djeca u školi uče da u sebi nismo svi isti, nazivajući to gej propagandom kojoj nije mjesto u školi! Svojim je tekstovima znala i nasmijati i rastužiti.

Prvi je puta otišla s bloga kada su postale više nego očite namještaljke na blogu, kada su blogeri s jednim do dva objavljena posta postajali top blogeri zahvaljujući svom odnosu s ekipom koja je vodila blog. Tražila je da se uvede red na blogu, da nema privilegiranih, da se blogeri cijene po onome što pišu i što su do sada napisali a ne po prijateljstvu. Umjesto da nam blogeri pomognu, na kraju je ona odustala nakon silnih napada. Blogeri se nisu usudli ustati ni protiv nepravde ni protiv onih koji su ih otvoreno vrijeđali i omalovažavali (Fresh)

Drugi je puta otišla kada je bananka ismijala njen šaljiv post o oralnom seksu, nakon čega su uslijedile svađe i prepucavanja.

I treće odustajanje opet je bilo posljedica svađa u koje je uvučena u pokušaju da još jednom pozove na barem nekakav red na blogu.

Što reći na postupak admina koji nas je stavio na stup srama, samo zato jer smo smatrali da je post o 15 godina blog braka ipak zaslužio naslovnicu? Obljetnica na koju bi svaki drugi portal bio ponosan. Za svoju podršku adminu u toj svađi bananka je nagrađena statusom top blogera! Žalosno!

Draga u svom zadnjem tekstu piše da je blog postao: tračara, svađaonica i vrijeđaonica u kojoj više ne nalazi nikakvo zadovoljstvo biti i pisati. Dovoljno je pogledati zadnje tekstove na blogu ili u anketi, pročitati komentare na blogovima i vidjeti koliko je u pravu.
Ni ja nemam namjeru više pisati. Možda poneki tekst ako baš smatram vrijednim nešto reči. Ne zatvaram jer sam puno toga vrijednoga napisao i vidim na trackeru kakve sve teme ljude zanimaju na mom blogu pa dolaze s Googla.
Dio smo povijesti ovoga bloga i to ćemo i ostati, bez obzira na odlazak.

Lijepa uspomena iz Dubrovnika. Svojoj zbirci školjki i morskih puževa dodao sam još jedan vrijedan primjerak, puž iz porodice volaka.

Crvenousna purpura. Do prije nekoliko godina Thais haemastoma je bio rijedak u Jadranu, nastanjivao je južnije dijelove Mediterana i Biskajski zaljev, dok nije počeo masovnije nastanjivat obale i danas je jedan od češćih puževa kojeg mnogi ljudi lako mogu pronaći. Često se nalazi zato što živi dosta plitko, od 0 do 3 metra dubine na kamenitim obalama. Pogoduje mu kameniti obalni pojas oko kojega u bližoj okolici ima pjeskovitog područja. Ova vrsta puža također je pogodna za konzumaciju kao i volak te kao dobar mamac za određene vrste riba.

Tri puža koja su igrala znatnu ulogu u proizvodnji purpurne boje koja je danas apsolutno zaboravljena vjerojatno nikada više neće služiti istoj svrsi kao i prije. Za dobiti samo jedan gram boje trebalo je skoro pa tisuću volaka, možemo samo zamisliti kako bi danas izgledalo takvo masovno sakupljanje. Vjerojatno je da bi volci bili zaštićeniji od prstaca i tražili bi se načini za njegovo uzgajanje. Sasvim sigurno volaka za jelo i mamac ne bi bilo dovoljno, jednostavno rečeno, bar je nešto u ovome moru imalo sreće i preživjelo ljudsko iskorištavanje.
Dodajem i fotku Bodljikavog volka, Murex brandaris ili Purple dye Murex koji je isto služio za dobivanje boje. Slikao sam ga prije obrade (čišćenja) školjke.

Tekst o ovim volcima skinuo sam sa stranice Podvodni.hr

Još jedno lijepo putovanje ostalo je u riznici uspomena. Dubrovnik ... bilo je lijepo, bilo je prekrasno. Osam dana uživanja i odmora.
Bili smo smješteni u ugodnom apartmanu Vukosav na Lapadu. Samo desetak minuta pješačenja do mora, jutarnje i večernje kupanje. Dva puta smo bili u Gradu.
Valjda se o Dubrovniku sve zna pa nije potrebno puno pisati. Umjesto toga par fotki na naš način.

U dvorištu je stablo divlje naranče. Čuo sam da ih nitko ne bere pa nije bilo problema da svako jutro Dragoj uberem dvije. Jeli smo ih prvi puta u životu. Upravo fantastična aroma i okus. Pravo uživanje. Za branje sam učinio i alatku.

Pravo otkriće bile su nešpule.

Iz šetnji Gradom tek jedna fotka. Prozor na zidinama bio je idealan za učiniti dobru fotku. Draga me nekako uspjela ugurati iza zaključanih rešetaka. Kako? Ne pitajte kako, ali uspjela je nekako.

Na moju žalost, nisam uspio učiniti lijep snimak zalaza Sunca nad Dubrovnikom. Razlog je saharski pijesak kroz koji je Sunce izgledalo nestvarno i nije bilo boja zalaza na na kakve smo navikli.. Ipak jedna fotka koja svjedoči kako je to izgledalo.

Poseban osjećaj bio je pogled na motor koji je stao negdje iznad Bosne kada smo se vraćali iz Dubrovnika. Ipak smo bez problema doletjeli do Zagreba.

I na kraju ... Hvala ljubaznim domaćinima na ugodnim trenucima i debeloj hladovini.