Japan često doživljavamo kroz scene viđene u filmovima, kao zemlju malih drvenih kućica, lagane konstrukcije. Mnogima su ostale u pamćenju i slike drvenih hramova, drvenih dvoraca.Kada sam danas na teveu vidjeo prilog o dvorcu Trakošćan usporedba s našom tradicionalnom arhitekturom se sama nametnula. Potrudio sam se naći nešto stručnih objašnjenja pa ih ovdje navodim.

Velik dio Japana ima idealne uvjete za razvoj plijesni i mnogih drugih vrsta gljiva. Temperature rijetko padaju ispod točke smrzavanja ili se uzdižu iznad 35 ° C, čime se ostvaren idealan raspon temperature za njihov rast; što je najvažnije, vlažnost se može zadržati iznad 70% tjedno, osobito tijekom toplih ljetnih mjeseci. Početak kišne sezone je vrijeme kada plijesan može postati istinski destruktivna. Žene upozoravaju da i u dugoj kosi može biti plijesan, ako nije ispravno osušena, kao i u bezbroj parova cipela pomiješanih dok se zatvaraju u ormaru za cipele.

Tradicionalna drvena konstrukcija se borila protiv vlage podizanjem zgrada iznad razine tla i ostavljanjem zidova uglavnom otvorenih kako bi zrak mogao slobodno cirkulirati ispod, oko i kroz cijeli unutarnji prostor. Zgrade koje su stare preko 300 godina i koje su još uvijek u svom izvornom stanju obično su „slabo naseljene“, a sadrže vrlo malo namještaja i nekoliko drugih elemenata. Hramovi, svetišta, palače i domovi tradicionalno bogatih uklapaju se u ovu kategoriju.

Sva ova ventilacija služila je da tradicionalne japanske domove učini prilično udobnima ljeti, ali zimi je neugodno. Nošenje više slojeva odjeće i dobivanje bolnih oteklina na prstima očito je bila mala cijena za izbjegavanje plijesni.
Ovakva gradnja omogučava laku zamjenu svih drvenih dijelova zgrade zahvačenih plijesni.

Pored poplava na popisu prirodnih katastrofa, jaki vjetrovi i obilne kiše tipičnih tajfuna još su jedan veliki argument za zgradnju od drveta. Česta jaka kiša potiče korištenje vrlo dubokih nadstrešnica kako bi se zaštitili zidovi, dok su odgovor na jake vjetrove bili teški krovovi koje vjetrovi ne bi otpuhali.
Otpornost na potres treći je glavni razlog drvene izgradnje koja lakše podnosi deformacije nastale potresom.

Uvijek su me fascinirala shinto svetišta pa evo što o njima kaže literatura:
Shinto svetišta se obnavljaju svakih dvadeset godina i zato se za izgradnju svetišta koristi samo drvo. Shinto svetišta zabranjuju materijalizaciju vjerovanja i stoga nemaju idola ili kipova, što je u potpunoj suprotnosti s budističkim hramovima, gdje kip Buddhe ima središnje značenje.

I za kraj ... Nije Trakošćan nego Himeji Castle, dvorac od drveta. Najljepši japanski, izvorno sačuvan dvorac, visine 7 katova.

Izvori podataka: Wood, Mold, and Japanese Architecture i Timber in Japan’s religious architecture

Zanimljivo je vidjeti kako grade čitav novi hram boginje Amaterasu pored postoječeg.

Oznake: japan