Lijepo je šetati Japanom i obilaziti hramove, dvorce, parkove, muzeje ... Jednako je zanimljivo uživati u vizurama modernog Japana.

The Asahi Beer Tower and Asahi Super Dry Hall with its characteristic Flamme d'Or, Tokyo, u pozadini Tokyo Skytree

Tokyo Skytree, ukupna visina 634m. Prva je promatračnica (Observation deck) na 350metara, a druga na 450m. Kako na prvoj nismo doživjeli uzbuđenje, barem trnce u nogama kakve smo očekivali, pa ni na staklenom podu, na drugu promatračnicu na 450m nismo ni išli.

Tokyo Tower

The Tokyo Towers, Sea Tower and Mid Tower
Kada su dovršeni 2008, visoki 193m sa 58 katova, bili su najviši u Japanu. Zbog blizine Haneda aerodroma mogli su imati maksimalnu visinu 200m.

Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku. (Coccoon=kukuljica gusjenice)

Abeno Harukas, Osaka, sa svojih 300m visine, najviši je neboder u Japanu. Bili smo na vrhu i uzbuđenje pogledom na grad pod nogama, kada smo izašli iz lifta, nemože se ni sa čime usporediti. Predivno.

Sada još par mostova
Rainbow Bridge, Tokyo
Uz ovaj most veže me posebna uspomena. Most povezuje Tokyo sa otokom Odaiba na kome se nalazi i Kip Slobode o kome je Draga već pisala. Sa Odaibe smo se umjesto brodom odlučili vratiti vlakom, metroom preko mosta. Vagon je klizio mostom i ja bacim pogled na susjedne tračnice. Gledam, tračnica nema. Pa valjda je monorail, pomislim, i pogledom potražim jednu tračnicu. Ni nje nema! Sve su moje sumnje potvrđene po izlasku iz vlaka. Vozili smo se Maglevom, vlakom koji levitira na magnetskom polju i nisu mu potrebne tračnice. Sve što mogu reči: poseban osjećaj vagona koji lebde!

Još jedan lijepi most u Tokyu na Sumida rijeci, Chuo-Ohashi suspension bridge

Tuneyoshi-ohashi Bridge, Osaka
Preko ovoga smo mosta dva puta prepješačili. Htjeli smo vidjeti ljiljane na otoku Maishima i morali smo preko mosta. U opisu je navedeno da od sredine svibnja do sredine lipnja na otoku cvate 2,5 miliona ljiljana svih vrsta. Ma kako to da propustimo. Nakon više od sat vremena pješačenja napokon smo došli do "ljiljana". Upravo taj dan ulaz u park je bio zatvoren! Nije nam preostalo ništa drugo do pješačenja natrag.

Umjesto očaja, ja sam uživao u pogledu na mostove Osake.
Konohana Ohashi Bridge, Osaka. Područje Osake sa više od 19 000 000 stanovnika drugo je po veličini grad u Japanu. Mostovi spajaju brojne otoke i premošćuju rijeke i kanale. Ovaj je viseći most poseban po tome što ima samo jedan ovjes, umjesto da visi na dva paralelna kabela.

U šetnji mostom razmišljao sam o japanskoj arhitekturi. Sve te silne građevine, mostovi, nezamisliv broj željezničkih linija ... čelik, čelik, čelik. Čini mi se da Japan nema baš toliko rudnih bogatstava. Kada sam došao doma potražih na internetu podatke o njihovoj crnoj metalurgiji: Japan je drugi na svijetu izvoznik čelika, odmah poslije Kine, a svu željeznu rudu uvozi!
Uvoze sve što im je potrebno, osim riže koju dobrim dijelom uzgajaju i na poljima koja su rezultat nasipanja mora, a svjetska su velesila.

TKO ZNA ZNA. Ne jebu ih ni ustaše ni partizani. Ne jebu ih ni lijevi ni desni. Idu svojim zacrtanim putem sa brojem nezaposlenih ispod 5%

Oznake: japan