Kažu večeras u Dnevniku NoveTeve da je Prosinečki najpotentniji hrvatski trener. Da mi je samo znati koji mu je reporter ili reporterka mjerio potenciju i na koji način.
A šta je sa svim drugim potentnim Hrvatima. Nije vrag da smo baš svi ovisni o šljivama ili smo tek malo, tek mrvicu potentni. Tješi me ipak da nismo svi mi nogometni treneri pa nije potrebno mjeriti našu potenciju i izlagati javnosti na uvid.

Kako mi je teve iznad glave dok sam na kompu (a kada nisam?), uglavnom ga slušam. Upade mi tako sinoć u uho glazba iz nekog filma. Poznata draga stvar, samo da se prisjetim tko to pjeva. Odlutaše misli tamo negdije u šezdesete, početak sedamdesetih i sjetih se, moji dragi Creedence Clearwater Revival.
Kada prije prođe pola stoljeća?
Mogao bi parafrazirati Olivera Dragojevića pa reči: Gledam svoju sliku, gledajuči tebe.

Dodatak:
Opet sinoć viđen kako čita sa bedaka.
Da to činim ja, koji sa crkvom i vjerom nemam nikakve veze pa neznam čestitati Božić, to nebi bilo čudno. Ali da kardinal nezna par riječi iz srca izreči svome stadu, nego mu je potreban bedak ispred njega da bi poslao božićnu poruku, ipak je ponižavajuče. Čak i za mene koji nisam vjernik.
Nebi li bilo korketnije, ako već nezna šta reči, da čita sa lista ispred sebe kao što to čini Papa?

Kažu tako večeras na dnevniku RTL-a da je danas Dan orgazma. Pa zašto to nisu rekli jutros kada je dan tek bio pred nama, a ne tek večeras, kada je dan ostao za nama? Zamislite samo koliko je orgazama danas propušteno jerbo ljudi nisu imali pojma na koje su gušte trebali dan iskoristiti. Zašto ne izmisle i noć orgazma?
Ma da je mene pitat, ja bih izmislio Noć spavaća. Koliko li samo ima onih "muškarčina" koji se hvale sa koliko su žena spavali, a nikada nisu rekli da su se barem sa jednom jebavali.
Nije li uvreda za žene kada se muškarci hvale da su sa njima spavali. A možda su i hrkali, vrag će ga znati.
Lako je spavat, treba i jebavat.

Bilježim se sa štovanjem

Kao što sam u prošlom tekstu spomenuo, izložba je donatorska. Sve su fotkografije ponuđene na prodaju, a čisti prihod ide "Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama Srce Rijeka".
Sve fotke možete vidjeti na stranici Fotokluba.

Na kraju, moram razočarati sve ljubitelje događanja događaja i samodogađanja.
Dakle ovako ... Nije nam se dogodila izložba, sami smo ju organizirali. Isto tako, u našoj Galeriji nije se otvorila izložba nego smo ju otvorili mi, članovi društva...

Oznake: Izložbe

Već tradiconalno, na kraju svake godine imamo malo druženje u galeriji našeg fotokluba. Tom prigodom postavljamo i izložbu Inwentura na kojoj članovi po vlastitom izboru izlažu fotku koju smatraju vrijednom snimkom te godine.
Ove godine izložbu smo pretvorili u donatorsku izložbu. Svi radovi biti će ponuđeni na prodaju po istoj cijeni od 250kn a čisti prihod, nakon što se odbiju troškovi printanja fotki i okvira, namjenjen je "Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama Srce Rijeka".
Otvorenje izložbe 18 u 20 sati a izložba će biti otvorena čitav dan 19-22 Prosinca od 10-18 sati i u subotu 23 Prosinca 10-13sati.
Danas smo imali pripremu fotografija pa prilažem par fotki.

Dobrodošli na našu stranicu na kojoj možete vidjeti ponuđene fotografije, kao i na izložbu. Fotoklub Rijeka, jedan je do najstarijih u Hrvatskoj, jedini koji ima vlastitu galeriju i izuzetno je aktivan. Imamo članove iz čitave Hrvatske i iz inozemstva.

Pisala je Draga kako peče razne vrste kolača. Tu je prava umjetnica.
Znajući koliko volim kolače kaže ona danas: Da ti pošaljem malo kolača? Malo sam se nećkao, a u sebi mislio: ŠALJIIIIII. Jasno da me nije trebala dugo nagovarati. Još dok smo pričali, bila su mi puna usta kolača.
I tako moja Ljubav napuni kutiju kolača i pošalje mi busom. Ljudi moji sa kojim sam nestrpljenjem čekao bus i da dođem doma kada sam napokon dobio paket. A u kutiji kolača ..... ajme....
Princes krafne, mađarice, kuglice od čokolade, roščići, razne vrste keksa ... puna kutija. Kako su dobriiiiiiiiiii .........mmmmmmm
A svaki kolač pun ljubavi.

Hvala Ljubavi moja najljepša

Na ovaj me tekst za prste povukao tekst moje Ljubavi u kome piše o Božiću u Japanu. Priložila je i video u kome voditeljica priča o tom običaju, a video počinje riječima: Nalazimo se u Šinđuku (Shinjuku) ...
Jasno da sam se odmah sjetio kako smo lutali tim dijelom Tokya, pak prilažem par fotki da vidite kako Shinjuku izgleda danju, neokićen.

Shinjuku je jedan od 23 grada koji čine Tokyo (9 500 000 stanovnika) i ima oko 350 000 stanovnika. Shinjuku stanica je najprometnija svjetska željeznička stanica kojom svaki dan prođe više od 2 miliona ljudi.
Shinjuku je područje nebodera, najviših tokyskih zgrada, a tu su i Twinsi, vladini neboderi. To je poslovno i trgovačko područje. Svega ima što jedan veliki tokyski grad čini zanimljivim i vrijednim obilaska.

Mi smo to jutro najprije u Asakusi posjetili Cat Caffe, pa dok smo se iz Asakuse odvezli metroom do Uena, pa sa Yamanote Line do Shinjuka, već je prošlo podne i ostalno nam je malo vremena za više običi.

Nakon izlaska iz metroa s nestrpljenjem smo potražili mjesto za pušenje

Tokyo Mode Gakuen Coccoon Tower, Shinjuku

Tokijsko raskršće koje je često na slikama ili videima Tokya. Oduševilo me kako je jednostavno riješiti gužvu na raskršću nekoliko glavnih ulica. Zatvore se svi semafori za vozila da mogu ceste prijeći tisuće pješaka, istovremeno u svim smjerovima. Zebre nisu iscrtane samo okomito na ulice nego i dijagonalno u svim smjerovima, pa nije potrebno prelaziti 15 minuta preko svih ulica da bi stigli dijagonalno. Ogromna gužva pješaka rješava se u par minuta. Podsjeti me to na naša raskršće gdje je za dijagonalni prijelaz ulica ponekada potrebno utrošiti desetak minuta.

Ramen za ručak

Godzila prijeti s krova

Umjesto da čitav dan provedemo u tom dijelu Tokya, popodne smo odlučili posjetiti još i Yoyogi park, jadan od najpoznatijih tokyskih parkova. Sjeli smo na Yamanote Line a onda u vlaku jednostavno zaključili da je prekasno za obilazak tog velikog parka i da bi bilo zanimljivije produžiti dalje vlakom i običi čitav Tokyo, ponovo do Uena. Na taj smo način napravili čitav đir oko Tokya i bilo je jednako zanimljivo. Takav obilazak imali smo u planu prije puta u Japan

Oznake: tokyo

Došlo je prekasno i sa kišom pa se nije isplatilo otiči do mora. Ali u mojoj bogatoj arhivi uvijek se pronađe poneki val.

Petak je jedini dan kada kupujemo Novi list, materi zbog tjednog teve pregleda. Meni je to prilika da svaki dan dok ručam ponešto pročitam. Danas mi tako u oko upade veliki naslov sa podnaslovom:

Biškup Hranjić:
Više baštine, a ne informatike

U tekstu se najprije navodi stav HBK (Hrvatska biskupska konferencija) prema Istambulskoj konvenciji pa kaže:
Stav HBK o toj konvenciji je poznat. Naime, HBK protivi se ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U rujnu je Vijeće HBK-a za život i obitelj pozvalo Hrvatski sabor, a posebo "zastupnike koji dijele katolički svjetonazor", da ne ratificira Istambulsku konvenciju, a u listopadu je HBK obavijestio javnost da se protivi ratifikaciji.

Dalje u tekstu navode se riječi zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića:
"To su pitanja koja duboko zadiru u osobne stavove, svjetonazorske i vrijednosne postavke hrvatskog društva u cjelini te kao vjernici i hrvatski državljani prema njima nismo i nesmijemo biti ravnodušni."
(Moje razmišljanje na tu temu: Šta će u zemlji koja se svakodnevno suočava sa obiteljskim nasiljem, sa ubijenim i masakriranim ženama, majkama i suprugama, sa djecom koja svakodnevno gledaju nasilje u obitelji Istambulska konvencija koja to priječi? Pa nismo valjda s Marsa pali da štitimo obitelji od nasilja, Bože sačuvaj.)

U nastavku teksta oglasi se i onaj gore spomenuti Hranjć zlatnim mislima:
"Želimo naglasiti da je za razvoj stvaralačkoga i kritičkoga razmišljanja od iznimne važnosti upoznati djecu s ostvarenjima ljudskoga uma i duha, osobito na području filozofije i umjetnosti, dodavši kako biskupi smatraju da preneglašeno isticanje "informatike i tehnologije kao jezgre kukurikuluma" neće puno pomoći u razvoju komunikacijskih vještina, niti u promicanju neovisnoga stvaralačkoga razmišljanja.
HBK poziva da se dužna pozornost posveti nastavnim upitnicima za predmete u kojima je snažno zastupljen identitetski (jezik sam pregrizao dok sam ovo napisao) značaj, a to su hrvatski jezik, povijest, zemljopis i vjeronauk (a naročito vjeronauk, moja opaska), a da obrazovna reforma neće biti uspješna ako se učeike ne upozna s bogatom hrvatskom baštinom, smatra Hranjić."

Šta reči na ovakve stavove HBK i Hranjića? Današnjim školarcima je nepotrebna informatika. Bitnija je filozofija i vjeronauk. U vremenu kojemu su temelji u informatici, crkva kaže kako je prenaglašeno isticanje informatike i tehnologije u školama. U vremenu kada privreda vrišti za stručnim kadrovima a Vlada donosi nove kvote za uvoz radne snage koje je kod nas sve manje, kada mladi trbuhom za kruhom odlaze hrpimice, škole bi više pažnje trebale posvetiti društvenim predmetima, među kojima je na visokom mjestu vjeronauk.
Šta se to sakriva ispod popovskih halja? Koje će još nebuloze iz njih ispasti?

Fotka nije fotomontaža. Snimio sam ispred crkve pored koje svakodnevno prolazim, a savršeno mi se uklopila u ovaj tekst.

Zašto pisat? Umjesto teksta ostavljam vam na volju da pogledate ispod arhive šta vas zanima i ako vas zanima. Fotoalbumi i videa iz Japana. Umjesto Adventa i Nikolice nudim vam put u tu daleku i lijepu zemlju.

Oznake: japan, "Putovanje u Japan"

Nije moje područje interesa, no kada sam već prolazio kroz grad iskoristio sam priliku da svratim na Korzo da vidim čime se Rijeka diči u ove dane. Vrijeme: Nedjelja 19 sati, prohladno.
Na Korzu primjetih dva štanda vjerovatno s kuhanim vinom i omanjim grupicama okupljenih. Na Koblerovom trgu, ispod ure, nikoga a trebao bi to biti reprezentativan prostor. Štandovi zatvoreni.
Kako je Korzo "okićen" slike dovoljno govore.
Ovo pišem kao usporedbu sa onime što je Draga pisala o Zgbubu.

Narode navali, Rijeka vas čeka!

Panorame su zahtjevne za snimanje. Veliki pogled koji želimo uhvatiti u objektiv, a obično ne stane sve što vidimo i želimo pokazati, boja neba koja je često prst u oko svojom prazninom i mrtvačkim bljedilom koje nam uništi snimak.
Ovu sam panoramu složio od dva snimka da bih dobio čitavu širinu pogleda. Ali bezlično nebo iznad zasnježenih vrhunaca umrtvilo je čitavu fotku. Upravo ti zasnježeni vrhunci bili su odličan motiv da iznad njih dodam olovno teške sive oblake. Tek je na taj način slika dobila svoju priču. (Često fotkam boje neba i oblake da bi ih po potrebi mogao upotrijebiti na ovakav način, da dopunim fotku)

Kako je na fotki panorama, da bi ju vidjeli uvećanu dovoljan je klik na sliku pa zatim još jedan kada uđete u galeriju.