Naše velike ljubavi
28.11.2024.
Da, ovo su naše velike ljubavi. Mačak Roki i mačkica Miki. Uvijek sam željela imati mace. Sad ih imamo i presretni smo. Obogatili su naš život a sigurna sam da i mi njihov.
Roki se voli maziti ali samo kad on hoće, dok Mikica je stvarno velika maza. Tepamo im, ljubimo ih, milujeme ih i one nam to bezgranično uzvraćaju.
Moj dragi tricikl
26.11.2024.
Kod objavljivanja novog posta moraš odgovoriti na neko pitanje, zar ne? To je ok, nemam ništa protiv, ali jedno pitanje me uvijek nasmije, a to je ovo: "Koliko kotača ima bicikl?". Zašto mi je to smiješno? Zato što moj bicikl ima tri kotača.
Kad smo se doselili u Osijek ubrzo smo odlučili kupiti bicikle. Kako i ne bi kad taj grad ima najviše biciklističkih staza. Morski i ja pili smo kavu u kafiću i donijeli brzinsku odluku.
Blizu nas je bila trgovina s biciklima. Ja sam tražila poni, međutim Morskom se svidio jedan crveni gradski pa sam nakon nekog vremena popustila i kupili ga, on je sebi kupio isti ali plavi.
U mojoj glavi se svašta događalo, ali ponajviše strah i to veliki strah. Pa nisam vozila bicikl 20 godina! Kasnije se taj strah ukazao opravdanim. Naravno da nisam uspjela uz sav moj trud, ali i Morskog.
Kupili smo polovni poni i opet vježbali nedjeljom kod Lidla (da me nitko ne ometa i da mi se ne smije) gdje je veliki parking. Uspjela sam voziti sama par metara ali kad sam htjela skrenuti - pad. Razbijeno koljeno, krvav gležanj a ja sva u šoku.
Na kraju smo ta dva bicikla zamijenili, uz nadoplatu od 600 eura, za bicikl trokolicu napravljenom i prilagođenom za mene. Osjećam se sigurno na njemu a ponosna sam na njega. Mnogima se dopada, čak me neki zaustavljaju i pitaju gdje sam ga nabavila i koliko je koštao.
Nezgodno je samo tada kad se nađemo ispred neke uzbrdice jer tada Morski mora sići sa svog bicikla, primiti me za stražnjicu i gurati me da bih prevladala uzbrdicu hihihi. No, moram se i pohvaliti, nekad uspijem i sama kad se dobrano zaletim s biciklom.
