Napokon pronađen lijek?!

29.03.2020.

27.3.2040. pronađen lijek protiv korona virusa pod imenom - "Khurhonja"



Međutim, cjepivo nije baš dalo očekivane rezultate. Ako ne vjerujete, pogledajte sami:



Neke navike su ostale iste, ako ne i gore (muško-ženski odnosi):



Slično se odnosi i na određene poljoprivredne radove:



Na žalost, djeca su primijetila neke bitne loše sličnosti:



Krivac? Ljudi se nisu pridržavali pravih uputa!


P.S: Nastavljam u svom humorističnom stilu jer iako situacija nimalo nije bajna, meni je ipak draže da se smijem nego kukam.

h v a l a___n a___p o s j e t i

Korona(rni) seks

28.03.2020.

Iz razumljivih razloga u ovoj situaciji mnogi ljubavnici koji ne žive zajedno vode seks preko interneta, to je valjda svima jasno i razumljivo, zar ne? Nismo mala djeca priznajmo pravo stanje stvari.

Naravno, nije to isti kao kad se stvarno seksaš, tijelom o tijelo, ali u nuždi dobro dođe, svakako je to bolje od samozadovoljavanja. Osim toga takav seks ima i svoje prednosti ali samo tada ako ne koristiš kameru.

Ja obavezno na sebi imam neku staru trenirku s malo masnih mrlja od kuhanja, debele vunene čarape, s nekoliko malih rupica (palac mi viri vani)...kosa mi je raščupana, nisam našminkana pa se često sama sebe uplašim kad se pogledam u ogledalo.

Međutim...za mog dragog Morskog ja sam diva odjevena u seksi rublje. Kosa mi lagano pada preko ramena a crvenim lakiranim štiklama dodirujem polako njegovo tijelo.

Moje riječi pune strasti nadoknađuju sve moje nedostatke u tom trenutku, dovodim ga do ludila kao i samu sebe. Ispod baldahina vode ljubav Afrodita i Apolon...a u trenutku sladokusnog vrhunca stapamo se sa sunčevim zrakama pri zalasku.

Opuštamo se uz nježne dodire i slatka šaputanja. Popravljam trenirku koja mi se zaplela među nogama, brišem crni znoj s lica koji je rastopio jutarnju šminku s mojih očiju. Jedna vunena čarapa mi je u desnom ćošku sobe, dok druga visi na monitoru...ali sretna sam i zadovoljna aaaaaaaaaah!

h v a l a___n a___p o s j e t i

Divne uspomene

25.03.2020.

Nekad davno kad još korone nije bilo moja najuža obitelj (20 ljudi) odlučili smo provesti odmor u kući koja je inače bila namijenjena za tu svrhu u svakom poduzeću i to vrlo jeftino. Nalazila se na divnom mjestu okružena šumom i blizu rijeke.

Na raspolaganje nam je bilo sve od kuhinjskih i ostalih nužnih potrepština pa sve do društvenih igra, čak smo imali i kanu na raspolaganju. Ispred te kuće koju mi Česi zovemo chata (hata na hrvatskom) nalazile su se i razne ljuljačke za djecu.

Dakle, moglo bi se reći da je sve bilo idealno samo što je ta hata bila namijenjena obitelji od najviše 8 članova! Nećete vjerovati ali nas 20-ak svi smo se smjestili u nju. Kako?

Moja najmlađa kćerka i nećakinja koje su imale oko godine dana spavali su u velikim ladicama ispod jednog većeg kreveta. Neki su spavali na podu, na spojenim foteljama, u kadi...uglavnom, svi smo se uspjeli strpati u tu kuću i naspavati se.

Sjećam se da se u dućan moralo ploviti kanuom, samo po sebi to nije bio problem. Veslali smo ludo ali nikud nismo stizali, onda smo shvatili u čemu je problem - bilo nas je previše u kanuu. Pa smo lijepo izbacili dva člana posade u rijeku da bi otplivali na obalu a mi mogli nastavili dalje ploviti.

Jasno, smijeha nikad nije nedostajalo pa ipak smo skoro svi bili Česi. Glavni u svemu tome smo bile ja i moja starija sestra s naglaskom na JA heheheh.

Uopće nije bilo čudno da su jutra bila uvijek jako bučna jer su pronalazili, naši dragi članovi obitelju, u krevetu kuhače, vilice, žlice pa čak i lončiće itd. Nije mi samo jasno zašto su svi odmah sumnjali na mene?



Bez obzira na sve, bili su to predivni dani kojih ćemo se uvijek sjećati i rado ih prepričavati valjda već po stoti put hehehehe.

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.