OPIS BLOGA

CRTICE IZ GLAVE I ŽIVOTA

Moja Ljubav

Diadema

Red Hot Devil

Kameko

Moja mala Sukiyaki


Blog je namijenjen onima koji žele zaboraviti svakodnevne brige i prepustiti se svijetu mašte

Kako slika vrijedi više od tisuću riječi moje ilustracije su uklopljene u postove. Nitko ne može moje misli bolje oslikati od mene samoga


NE VJERUJEM POPOVSKIM LAPRDANJIMA

Blog je otvoren 2. svibnja 2006.

U komentarima na svom blogu ne dozvoljavam blačenje i vrijeđanje drugih blogera





Moja galeria
Fotoklub Rijeka

Linkovi na naše blogove

Moje ilustracije

Naši češki blogovi
Euridika
Moře lásky

Kako smo zavolili Japan
2016

Smoking Area, Kyoto, Fushimi Inare

1. Priprema putovanja
2. Smještaj
3. Među prijateljima
4. O pušenju
5. Ozbiljno i šaljivo
6. Predvečerje u Tokyu
7. Hrana
8. Ples meduza
9. Chozuya
10. Aqua fantasy
11. Riječ za kraj

Kako smo zavolili Japan
2017

Osaka Castle

Pripreme

1. Dojmovi s putovanja
2. Subaru
6. Pjevamo Subaru
3. Čekamo nočni pogled
4. Mislima u Japanu
5. Važni podaci o putu
6. I tablet je tu

Torii on Miyajima, Hiroshima

1. Osaka Castle
2. Rikuro, kolač od sira
3. Treba imati sreće
4. Sanja Matsuri
5. Vizure modernog Japana
6. Najviša zgrada Japana
7. Sayonara
8. U karaoke baru
9. Udon za ručak
10. Podzemlja velegrada
11. Vesela pjesmica
12. Beskućnik
13. Mikoshi
14. Ljepota kimona
15. Život je igra
16. Žice, žice, žice ...
17. Slobodno kao ptica
18. Ugodan restorančić
19. Kitayama cedar
Zaglavlje bloga3

27.06.2016., ponedjeljak

10 dana Japana ... 5. Malo ozbiljno, malo šaljivo


Bilo je dosta trenutaka koji su nas oduševili, kada je riječ o susretljivosti i smatram obvezom da barem neke spomenem.


Htjeli smo posjetiti Zojo-ji temple. Znam da je tu negdije u blizini, no ipak upitah jednu djevojku. Pokušala se prisjetiti, zatim uzme mobitel i zaključili smo da vjerovatno pita oca za savjet. Nakon desetak minuta dolazi otac, drži u ruci isprintanu kartu i objašnjava nam kojim putem ići. I ne samo to, povede nas dio puta. Vjerujem da je čovjek na svom radnom mjestu na brzinu isprintao kartu, izašao i poveo nas dio puta.


U prošlom postu pisah o pušenju i koliko svima znači tih par minuta cigaretline. Popušili smo svojih par komada i kada smo mislili kuda i kako dalje do metroa dođe Japanac da popuši svoju. Umjesto da ga pustimo da na miru ispuši, ja ga priupitah za savjet. Čovjek ugasi cigaretu koja život znači i povede nas pješice skoro deset minuta do metro stanice. Tako je bio brz da smo trčkarali za njim i samo što nas nije ukrcao. Nije mu bilo teško ugasiti tek upaljenu cigaretu, možda je sa posla izašao da popuši u miru, a sve je učinio da nama pomogne.


U Kyotu dobije Draga na mobitel poruku: "Mama kupi mi tekući puder -ko đen do br 13- ... To je novi japanski proizvod i nema nigdije za kupiti". Bez uspjeha smo tražili u poznatim trgovinama kozmetike koje su nam bile usput. Na kolodvoru nađemo čitav jedan kat posvećen kozmetici, sve poznate kuće. Pitamo na ulazu na informacijama dali imaju. Nakon što je službenica prelistala na kompu sve što se tu nalazi u ponudi sa žalosnim pogledom kaže da nema. Ipak smo ušli pitati, možda koja prodavačica ipak zna. Nakon par minuta, sva sretna zove nas ona sa informacija da je uspjela pronači. Nema kod njih, ali ima jedna trgovina. Povede nas do trgovine u drugom dijelu objekta, koja sa njima nema veze, do prodavačice da joj objasni šta tražimo. Nije potrebno reči kako je Draga bila sretna što je poklon ipak nađen.


U Osaki ostasmo bez cigaretlina oko ponoći. Skoknuh do obližnjeg marketa i kupim dva duga Winstona. Vratim se u hotel i vidim da sam izgubio naočale. A, u materinu, valjda su mi ostale u marketu. Nije mi se ponovo izlazilo nego tek drugo veče svratih do marketa, bez puno nade da ću ih naći. Izvinjavam se čovjeku na blagaji: "Oprostite, mislim da su mi možda sinoć ovdije ostale naočale." Čovjek nije znao engleski, no čula je to prodavačica koja je radila prethodno veče, a ipak ponešto zna engleski. Dođe ona do njega, prepoznala me, i vidim da mu kaže da sam bio prethodno veče i šta sam kupio. Tada joj objasnim zašto sam opet došao. Valjda su otišli tražiti moje naočale jer su otišli negdije otraga. Vrate se nakon par minuta, prodavačica se izvinjava jer ih nisu našli, a prodavač izbaci račun za dva duga Winstona i ide mi vratiti novac!!! Svaka sličnost sa našim trgovcima nezamisliva je. Jasno da mi nije palo na pamet da primim novac. Još sam se jednom iskreno ispričao. Nakon dva dana naočale su same ispale iz nekog džepa.


Uvijek je lijepo našaliti se ponuđenim trenutkom


Smješak molim


Pazi da ne pobjegne


Šta mi možeš ...


Na lavu


Dobar lav, dobar lav


U raljama


Pred raljam Megladonta


Uvjeravanje


I za kraj još jedan video što ga Draga učini


- 17:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.





Fotoalbumi iz Japana

Kyoto, Fushimi Inari Shrine
Japan 2016
Asahi Beer Tower and Tokyo Skytree
Japan 2017, album 1
Miyajima, Hiroshima, Torii gate during low tide
Japan 2017 album 2
Osaka
Japan 2018
Sumiyoshi Taisha, Osaka
Japan 2018, Osaka
Hiroshima
Hiroshima, Himeji, Kobe

Videa iz Japana

Pjevamo u Karaoke baru
Najviša zgrada Japana
We'll be back
< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Volim gljivarenje
Judino uho




Design by More ljubavi

Uz rivu