Bilo je lijepo. Bilo je prekrasno. Bilo je toliko lijepo da već planiramo dva tjedna druge godine.
Umjesto da već u prvom postu opisujem kako nam je bilo, mislim da je bolje opisati pripreme.
Prvo pitanje koje obično svi postave je: A koliko to košta? Nas je sve skupa koštalo oko 21 000kn.
A sada o pripremama.
Odmah smo se odlučili krenuti put Japana u vlastitoj režiji i ispravno smo učinili. Ovaj bi nas aranžman preko agencija skoro toliko koštao po osobi, plus ono što treba tamo potrošiti.
Pripreme su ovako tekle.
Najprije smo našli povoljan let. Kod Aviokarte.hr-a u QATAR AIRWAYS-u rezervirali smo dvije povratne karte+osiguranje za cca 6700kn.
Planirali smo obići nekoliko gradova Japana a na kraju smo odlučili posjetiti Tokyo, Kyoto i Osaku. Tu se kao najpovoljnija opcija pokazao JR (japanske željeznice) i njihov JR Pass. Uzeli smo opciju 7 dana za 220€ po osobi. Karta omogučava 7 dana vožnje svim JR vlakovima u Japanu, pojedinim metroima u gradovima i njihovim autobusima. Dvije su nas karte koštale oko 3500kn a vaučer smo nakon plačanja dobili doma već za par dana. Karte smo podigli na aerodromu Narita.
Dakle, već prije polaska platili smo nešto preko 10 000kn.
Kako su nam JR karte trebale za duga putovanja trebalo je naći kako se što jeftinije voziti 4 dana u Tokyu, a JR aktivirati tek kada krenemo iz Tokya. Budući su karte za 7 dana u komadu, neprekidnih dana, to smo prilikom podizanja karata tako i tražili, tako je i na kartama upisano. Za vožnju Tokyom iskoristili smo trodnevne turističke karte na koje imaju pravo samo strani turisti i to isključivo turisti a ne oni koji dolaze kao sportaši, glazbenici, poslovnjaci ili po bilo kojoj drugoj opciji. Zbog toga se mogu dobiti samo na aerodromu i tek nakon što u pasoš dobijete turističku vizu. Karta za jednu osobu košta 1500y, cca 90kn. Mogli smo se metroom po Tokyu voziti 3 dana skoro besplatno, do mile volje i obilno smo ih iskoristili.
Pored svega odlučili smo da na aerodromu kupimo i PASSMO kartice. Elektronske kartice koje omogučuju plaćanja metroa, autobusa, plaćanja na automatima i trgovinama. Takav je način plaćanja daleko praktičniji jer nije potrebno imati sitan novac, a i jedostavnije je preko čitaća samo prevući karticu nego plaćati gotovinom. Nakon što se potroši uplačena svota lako je dopuniti karticu, a po odlasku na aerodromu karticu vratite, dobijete povrat nepotrošenog novca i akontacije od 500y koja se plača prilikom podizanja kartice. Mi smo uzeli dvije i na svaku uplatili po 5000y. Kasnije smo još nešto doplatili kada smo ih ispraznili.
Smještaj u Tokyu, Kyotu i Osaki smo rezervirali internetom i platili tek kada smo došli na recepcije.
Najteže je bilo procijeniti koliko će nam zapravo yena trebati da pokrijemo sve troškove u Japanu. Zbog toga smo ponijeli 220 000y i još nešto eura, neka se nađu za zlu netrebalo. Ostali smo nemalo iznenađeni kada smo zadnji dan vidjeli da nam je nakon svih troškova i plačanja ostalo još 70 000 nepotrošenih yena. Ti nepotrošeni yeni već čekaju spremljeni slijedeću godinu i novi odlazak.
U pripremama isprintao sam metro mreže po gradovima i karte dijelova grada gdje ćemo biti smješteni što nam se pokazalo izuzetno korisnim kada se trebalo snaći. Također smo uz vaučere od JR-a dobili i mape Tokya i Kyota što nam je također bilo od velike pomoći.
I na kraju videa kojima vas Draga poziva da sa nama prošećete Japanom.
