Kako se približava ovogodišnji put u Prag, tako je vrijeme da se polako oprostim od Japana. Ovaj puta par fotki i riječi o letu Waršava-Tokyo i obratno.
Radovao sam se tom letu jer je to bilo prvi puta da čitav let prođe danju.
Priznajem da me let do Tokya totalno zbunio i nisam se znao snaći koje je vrijeme dana ili noći. A noći zapravo nije ni bilo. Vremenska razlika je 7 sati. Iz Waršave smo poletjeli u 15:10 a u Tokyo smo sletjeli ujutro u 8:40 po tamošnjem vremenu. Stvarno vrijeme leta je 10:30, i u to smo vrijeme valjda doživjeli i zalazak i izlazak sunca nad polarnim krugom. Jedno mi se vrijeme činilo da letimo noću dok nisam shvatio da kroz prozore na suprotnoj strani vidim dnevno svjetlo. Nisam znao da se prozori zatamnjuju da bi putnici mogli odspavati pa nisam vidjeo dio leta nad Sibirom. Na prijašnjim letovima do Tokya, na prozore su se spuštale zavjese, a ovdije su zatamnjenjem stakla upravljale stjuardese iz daljine.
Monitor na kome možemo birati šta gledati izuzetno je koristan da bi vidjeli gdje se trenutno nalazimo, pa sam nastojao putem snimati da mi ovako može poslužiti kao orjentir.
Zato sam sve nadoknadio u povratku. Iz Tokya smo poletjeli u 10:15 a u Waršavi sletjeli u 14:25. Kako to smiješno izgleda kada se zanemari 7 sati vremenske razlike.
Očekivao sam da ću gledati ledenu, snježnu pustoš Sibira, a snijeg i led zapravo nigdje nisam vidjeo, osim poneke bijele krpice. Fascinirao me Ob nad kojim smo letjeli satima i beskrajna dosadna tundra isprekidana vodotocima i jezerima.
