Obično o Japanu pišem sve najljepše što smo doživjeli, kao da tamo teku samo med i mlijeko i cvatu ruže. Jasno da i život u Japanu ima i svojih tužnijih strana.
Zadnju noć u Tokyu, dok sam pušio pred ulazom u hostel, primijetio sam ovo dvoje beskućnika. Najprije je došao jedan, nakon pola ili više sata drugi, pa su popričali, pa spremili nekakvu večeru i nakon razgovora spremili si prenoćište.
Kada sam u rano jutro izašao popušiti, još su spavali.

Život je kako kome, ma gdje bio. Da budem iskren, više u jedan dan mogu vidjeti beskućnika u Rijeci nego što sam ih vidjeo u Japanu u tri godine. A mome oku malo šta može pobjeći.