28

srijeda

veljača

2018

Vrijeme (Vijeće) za suočavanje s prošlošću



Prošlost je jednoumljem pretvorena u nekome bolju, a nekome goru prošlost.

Titov komunistički sustav se temeljio na obmanama i sustavnim lažima. Uljepšavali su svoju prošlost. Prikazivali svoje djelovanje kao humano i spasiteljsko.
Protiv takvih obmana, krivog prikazivanja povijesnih uloga, ne postoji povjerenstvo.

Jedini način ozdravljenja hrvatskog društva je skidanje zabrane razračuna sa titoističko-komunističkim jugoslavensko-sovjetskim jednoumljem.

Razračun s prošlošću, onako kako su zamislili šeksijansko-plenkovićevski debilčeki, u paketu ustaško-partizanskih odnosa je kriva metodologija sagledavanja uzroka i posljedice. Ispada kako je pojavu titoizma prouzročio negativan ustaški režim (NDH), pa smo imali dvije negativne posljedice.
Logika me navodi kako je jedno imenovano zlo manje zlo od dva zla. Dakle, nesuvislo je razmatrati pojedine (složene) povijesne pojave u kompleksu s drugim istovremenim pojavama.

Povijest razmatra povijesne događaje pojedinačno, ali sagledavajući i međusobne odnose i uzročno-posljedične veze.
Komunistički pokret bi djelovao i bez pojave ustaškog pokreta, prije je i osnovan. Ali ustaški pokret bez postojanja jugoslavije (za koju su se zauzimali i komunisti) ne bi postojao.

Ako je Tito nametao povijesne sudove, a narod nije prihvaćao (čuvajući svoju mentalnu čistoću), kako će to Vijeće za suočavanje s prošlošću istom narodu dati preporuke o krvavoj povijesti koju je proživio?

Neobičan, nedemokratski, nestručni, pokušaj obmanjivanja.
Zločini komunističko-partizanske vlasti mogu se samo zasebno razmatrati, potrebno je sagledati sve zločine i posljedice proistekle iz tog povijesnog otklona od civilizacijskih normi. Dosadašnje zaklanjanje iza drugih pojava nije moguće.



Oznake: prošlost, jednoumlje, titoizam, komunizam, ustaški pokret, ozdravljenje hrvatskog društva, metodologija, nametanje povijesnih sudova, civilizacijske norme, zasebno razmnatranje

11

utorak

travanj

2017

Agrokor je politički, a ne gospodarski subjekt


Agrokor je mega socijalistička obmana.
Komunistička partija Jugoslavije je izmišljotina staljinističkog koncepta zaštite oktobarske revolucije i krvavog režima proisteklog iz zablude o naučnom karakteru komunističke revolucije.

Sve zablude komunizma - titoizma -socijalizma (o marionetskoj, izdajničkoj i zločinačkoj naravi partizansko-socijalističke jugoslavije) nastavile su svoj put (u propast).
Čemu osuda (jednog, krvavog) režima?

Agrokor je na nacionaliziranim tvrtkama izgradio koncern koji je u političkoj a ne ekonomskoj funkciji. Satkan od netržišnih firmi (nekad poduzeća)(Belje, PIK, Jamnica, ...) uspio je i tržišne (Ledo, Zvijezda) povući u ambis (premještanja u Srbiju ili umjetnog održavanja visokih cijenama na konkurentskom Hrvatskom tržištu, a niskih cijena na tržištima susjednih država).

Primjer je tvornica Zvijezda koja je od samih početaka tržišnog (nesocijalističkog) gospodarstva držala i povisivala cijene svojih proizvoda, kako se ne bi primjećivao nedostatak njenih proizvoda na hrvatskom tržištu.
Sustavno izgrađujući image međunarodne (jugoslavenske) korporacije s prozvodnjom i plasmanom, izbjegavajući vlastito tržište stvorili su uvjete strateške firme koja je nakon ukrajinske krize i sankcija Ruskoj Federaciji s podružnicama u Srbiji opskrbila rusko tržište (ionako) proruskim proizvodima (zvečevo čokoladom, belje proizvodima, ... socijalističkom jugoslavenskom proizvodnjom).
Šesnaest milijardi kuna duga dobavljačima je naplaćena, zbog prikrivanja kršenja embarga je proglašen gubitkom, robe koje nisu imale tržište (do ruskog) su našle potrošače, ...

Hrvatska je iznova titoistički okupirana ruskim problemima, a hrvatska politička vrhuška naplatila svoj angažman bez rješavanja hrvatskih problema.
Ukratko, Belje i Zvečevo će i dalje biti strateške firme (koje će prodavati robe samo vojsci i režimima koji su nekog okupirali). I tako nikad neće prestati biti izvori kriza i dugovanja.
Politička, a ne gospodarska aktivnost.

Ja sam rekao.


Oznake: Agrokor, Staljin, komunizam, tito, jugoslavija, Gospodarstvo, uloga, sankcije, prikrivanje kršenja sankcija, izvori kriza

06

ponedjeljak

ožujak

2017

Bernardić, šef partije bez OZNA/UDBA-e





Zašto bi se "desnica" odricala NDH, a ne samo onog lošeg u NDH? :)

Zašto se sdP nije odrekao socijalizma? I što to znači da se odrekao onog lošeg (što je to loše - taksativno; i tko je ovlašten odricanje proglasiti dovoljnim). Komunizma se odrekao i Tito (pristajući na socijalizam), sdP bi u ime pomirbe (koja nije zamišljena kao suživot dviju ideologija i oprosta zločina) trebala učiniti više od tiTa.
Blesane, pQ (čitaj: puši*urac).

Mogu li ja biti glup (kao ova partijska spodoba)? Iako sam se odrekao svega lošeg, još uvijek je taj bleso na većoj plaći od mene (sve u interesu demokracije?).



Oznake: Bernardić. SdP, odricanje, ndh, socijalizam, komunizam, tito, pomirba, glup, bleso, demokracija

01

srijeda

veljača

2017

Sine (majčin)



Pad socijalizma-komunizma (i Berlinskoga zida) označio je civilizacijsku prekretnicu. Civilizacijsku.

Slom komunizma-marksizma označio je i raspad (zločinačke) jugoslavije.
Hrvatski tadašnji kadrovi (svaki narod ima svoje političke kadrove) razlog su "ustanka" hrvatskog naroda. Izdajice, beskičmenjaci, nesposobni, ...

Domovinski rat je obrambeni, pravedni rat nametnut srpskom agresijom. Podjednako nametnut velikosrpskom politikom, ali prvenstveno jugoslavensko-komunističkom agresijom oslonjenom na velikosrpsku pobunu kao instrument vojno-političkog pritiska na Hrvatsku. (Podupiran hrvatskim izrodima.)
Dakle, Hrvatska se Domovinskim ratom oslobađala komunizma (koji je kontrolirao velikosrpstvo, (iako oni koji bolje poznaju velikosrpstvo znaju kako je ono produkt (visoko) industrijaliziranog (nesrpskog) društva, a ne srpske snage i volje vršiti ekspanziju genocidom)) i komunističko-jugoslavenskog nasljeđa.
Svejedno je prvi predsjednik bio partizan (tuđman)(jugoslaven)(sin partizana)(predsjednik Partizana), drugi predsjednik (mesić) je bio partizan (jugoslaven)(sin partizana), treći predsjednik (josipović) (jugoslaven)(sin partizana), četvrta predsjednica (grabar kitarović) (unuka partizana), ... premijeri: prvi (mesić) partizan (jugoslaven)(sin partizana), drugi (manolić)(partizan)(jugoslaven)(krvnik), treći (gregurić) (komunist)(jugoslaven), četvrti (šarinić), peti (valentić), šesti (mateša)(komunist)(jugoslaven), sedmi (račan)(komunist)(jugoslaven), osmi (sanader), deveta (kosor)(komunistica)(jugoslavenka)(unuka četničkog vojvode)(ali i kćerka kosora), deseti milanović (hdzovac)(jugoslaven, glup, bahat)(unuk partizana, sin komuniste hdzovca komuniste), jedanaesti (orešković) (kratkotrajno, bez mogućnosti naučiti hrvate engleskom jeziku), dvanaesti (plenković)(jugoslaven)(hslesovac i beskičmeni, bezobrazni karijerist)(sim majke lekarke i oca suradnika).

Kako su vladale vlade i kako su predsjednici pridonosili životu (u demokraciji) dobro je uočljivo. Primjer ukrajinske krize podudara se sa jugoslavenskom krizom, podjednako su sve projugoslavenske vlade RH producirale stanje identično ukrajinskom modelu otkidanja teritorija (u ime ruskih interesa).

Zašto su pad komunizma i raspad jugoslavije iskoristile jugoslavenčine i partizani i Hrvatsku zakopali (po drugi put) u grobnicama Križnog puta?
Slom komunizma i jugoslavije (omiljenih hrvatskim političkim elitama) uz ideološku ima i moralnu dimenziju. Svi imenovani komunisti/jugoslaveni su karijeristički (imovinski i statusno) pristajali na komunizam/jugoslavenstvo. Tako je Hrvatsku zadesila dvostruka nesreća. I ideološki i moralno nepoželjni (srbenderi - srpska služinčad) su prisvojili vlast. Društvo nije sposobno zaliječiti rane sustava koji nas je isporučio nenaoružane i diplomatski nepripremljene velikosrpskoj (u pozadini jugoslavenskoj) agresiji. Unatoč porazu te politike u Domovinskom ratu, podjednakim su žarom nastavili istom politikom.

(Pi*ka vam materina, novokmetu, vidoviću i uvođenju vojnog roka ... ako takvi mamlazi raspravljaju na javnoj televiziji o bitnim temama društva onda ovaj narod nema budućnosti.)
(Slijedeći hrvatski rat će biti građanski rat (i sve se radi kako bi što prije započeo). )
Ima li u Hrvatskoj sposobnih i odgovornih koji bi preuzeli odgovornost za državu i poveli ovaj narod ka boljem?



Oznake: Berlinski zid, socijalizam, komunizam, hrvatski predsjednici, hrvatski premijeri, jugoslaveni, partizani, partizanski sinovi, komunisti, ukrajinska kriza, model krize, srpčad (srpske sluge), velikosrpska agresija, jugoslavenska agresija, nastavak produciranja krize

29

četvrtak

prosinac

2016

Jesu li komunizam/antifašizam stigli/stizali istovremeno u Jugoslaviju?



Jesu li komunizam i antifašizam stizali u Jugoslaviju istovremeno (na svim područjima bivše države)?
Ako nisu, zašto su komunizam (a dominacijom te doktrine) i antifašizam bili skloniji Srbima?
Zašto je komunizam pogodovao Srbima? Zašto je antifašizam skloniji Srbima?
(Nije Srbija poznata po humanističkom opredjeljenju, u okruženju je na zlu glasu - - ne čudi prodor komunizma i antifašizma u takvu sredinu. Instrumenti nametanja svevlašća. A Srbi nisu ni na glasu kao pametni ... očekivati od kvazinacije ovladati instrumentima postizanja svevlašća spada u naučnu fantastiku.)

Ako u višenacionalnoj (novo)državi, civilizacijski razdijeljenoj, nikad kroz povijest teritorijalno povezanoj istovremeno stiže komunizam i antifašizam, sa srpskom dominacijom (hegemonijom), očito je to (bio)(politički) projekt.
Treba samo (dokumentirano, povjesničarski) imenovati planere tog projekta.
Domaće izdajice nemaju potrebu pravdati svoja stajališta (niti ih tko želi preslušavati ... po stoti put (uvjeren su kako ih nitko nije slušao dok su se posipali papelom i iskazivali svoju odanost titu, partiji, jugoslaviji, samoupravljanju, višenacionalnom (jugoslavenskom) konceptu, ... humanizmu posutom stotinama tisuća smaknutih bez suda)).
Izvođači su poznati (lumpen proleteri, intelektualna bijeda i seljaci koji to nisu htjeli biti).
O izvođačima najbolje svjedoči teror i bijeda koju su posijali.


Jugoslavija, tamnica ljudskog duha, otvorena novoj povijesti i novom humanizmu (odabranih), projekt koji zbog žrtava koje je proizvela, i želje stvarati novi svijet (bez onih koje je proganjala) zaslužuje povjesničarski pravorijek.
Zbogom (prokletinjo).




Oznake: komunizam, antifašizam, jugoslavija, dominacija doktrine, instrument(i) svevlašća, srpska dominacija, politički projekt, planeri projekta, povijesna osuda, humanizam odabranih, teror i bijeda

05

srijeda

listopad

2016

Državna nerazboritost




Gospodari vlastite štete


Nakon 45 godina komunističko-socijalističke satrapije smatrati mogućim postojanje slijednika (koji istovremeno, unatoč raspuštanju ustaške organizacije i prije nego li su takvi došli na vlast, prozivaju za sljedbeničko filoustaštvo) ima svoju (tvorbenu) popratnu rasčlambu.

Nametnuta (marionetska, prijetvorna i nenaroda) vlast (potpomognuta i nametnuta iz vanjskih centara moći) mora prikriti svoje (zlotvorno zločinačke) korijene i mehanizme postojanja. Moraju zadržati okvire (nametnute vlasti), pa i izvan ideoloških okvira (mada se orjunaško-četnička) komunjarska svojta neuvjerljivo trudi dodati ideološki pečat svojoj zločinačkoj raboti.

Zapanjuje ustrajnost medija (profesionalni pogon (tvrdnja 1)) na promociji nenarodne političke grupacije (unatoč dvostrukim parlamentarnim izborima i gubitničkom statusu te (malodobrojne i maloumne) grupacije. Malobrojnost proističe iz krvave prošlosti (i sadašnjosti) koju su prouzročili, maloumnost (tvrdnja 2) proističe iz naravi političkog postupanja.

Podupiranje četničke (orjunaške) velikosrpske ideologije (jugoslavenstva), uz istovremeno (vidljivo odbojno) osporavanje stvaranja hrvatske nacionalne države nije slučajnost. Pokušaji prikrivanja naravi tog pokreta (jugoslavenskog, u velikosrpskom i komunističkom obliku) ideološkom razlikama odražava maloumnost (rat za teritorij pretvarati u ideološki sukob je oblik iskazivanja vlastitog (plaćeničkog) karaktera).

Mlakost ideološkog argumenta, tvrdnje jednog kandidata na sveprisutnom izboru novog predsjednika SDP-a kako će svi s većim mjesečnim primanjima bojati nadolazeće socijaldemokracije, ukazuje na stvaranje ideološkog paravana za specijalni i oružani rat za teritorij. U borbi za teritorij borba za vlast je dio specijalnog rata (kojim se stvaraju uvjeti za oružani sukob).
Zašto bi socijaldemokracija ustrajavala na poreznom smanjenju visokih plaća, a nije zainteresirana za pravedniju raspodjelu stambenog fonda, poljoprivrednog zemljišta, prihoda od drugih aktivnosti ili izjednačavanje bankovnih ušteđevina ...?

Podjednako je neuvjerljivo promoviranje sdpovih unutarstranačkih događanja na javnim medijskim servisima, a državna dugovanja i procesi demokratizacije (lustracija, dekomunizacija, ...) se marginaliziraju.
Ah, da! plaše komunjarama (koji su pobili i prikrivali pokolj Hrvata u ratu za teritorij) koje bi trebali proglašenjem izbornih rezultata prihvatiti kao legalnu vlast ... demokracijom protiv demokracije.

Hrvatska nije sposobna uspostaviti vladavinu (razuma). Uvijek netko vrišti! Jer su svi zahvaćeni ratom (za teritorij (je sveobuhvatan)).
Dok Hrvatska ispravno ne sagleda problem, neće ga ni riješiti.




Oznake: slijednici, optužbe, filoustaštvo, marionetska vlast, profesionalni pogon, maloumnost, ideologija, nacionalna država, jugoslavenstvo, komunizam, socijaldemokracija, promocija stranačkih izbora, zastrašivanje, vladavina razuma, specijalni rat, oružani rat, rat za teritorij, sveobuhvatan

03

subota

rujan

2016

Sve zablude svih socijalizama



Komunizam je ideologija koju je marksističko-lenjinistička struja nastojala provesti revolucijom (pa pristala na postupnu provedbu, revolucijom provesti socijalizam, pa novom revolucijom provesti komunizam). (Razlozi brutalnoga nasilja jedne ideologije koja je (dijeleći se) programatski isplanirala etape nasilja ...)

Onaj drugi, nemarksistički komunizam (ili socijalizam) je (parlamentarnim putem) planirao izvršiti društvene promjene bez konsenzusa (pristanka cjelokupnog društva).


Demokracija (parlamentarna ili neka druga) ne postiže suglasnost društva već je prihvaćanje modela donošenja odluka u nesavršenom društvu, i kao takva nije podobna za društva koja dvoje o temeljnim vrijednostima društva.
Zapadne demokracije imaju riješenje za socijaliste-komuniste (ističući već spominjani ekonomski zakon ponude i potražnje, koji je neosporno vrijedio u svim dosadašnjim društvenim etapama čovječanstva).
Usvajanjem zakona koji je nedvojben, društva se demokracijom obavezuju na poštivanje osnovnih (svima prihvatljivih) vrijednosti. U zapadnim demokracijama postojanje komunista i/ili socijalista nije osporeno, ali im je osporeno bilo kojim načinom nametanja tog sustava svima kojima njihov vrijednosni sustav nije prihvatljiv. Komunističke i/ili socijalističke enklave su u uvjetima poštivanja ponude i potražnje, te zaštitom od prisilnoga uvođenja komunizma ili socijalizma ekonomski propadale (i sporadična su pojava)(što znači, neuspješan oblik društvenog organiziranja).

Istočne varijante (uključujući i kubanski komunizam/socijalizam (sa latinsko-američkim ispostavama))(odreda prosovjetski, danas proruski režimi) nametanjem ideologije cjelokupnom društvu prikrivaju nemoć ideologije koja se oslanja na podruštvljenje vlasništva. U sustavu državne zaštite (državnog monopola) nije moguće uvidjeti bespomoćnost komunističkih/socijalističkih enklava, a propadanje cjelokupnog društva (koje potiče takve enklave) se tumači postojanjem neprijatelja komunističkog/socijalističkog sustava. (Što proizvodi novo nasilje u zaštiti neplodnog sustava.)(Potreba prikrivanja naravi krivog sustava u Hrvatskoj stalno proizvodi strah od fašizacije i ustašizacije. Bolje ne znaju.)
Nepoštivanje zakona ponude i potražnje omogućava agoniju nametanja komunizma/socijalizma (bilo kojim putem, iako svi putevi posežu za nasiljem).

Uz ideološke krive postavke, druga temeljna zabluda komunizma/socijalizma je oslanjanje na nesocijalizirane (pa i asocijalne) kadrove koji su (zbog genetskih ili životnih okolnosti) društveno neosjetljivi (bešćutni).
Psihička oštećenja (pobornika komunizma/socijalizma) onemogućava ih prihvatiti različitost (i u toj različitosti stvarati enklave sličnih ili istovjetnih vrijednosti)(što bi, u slučaju ispravnosti ideoloških postavki, omogućilo napredak članova tih enklava). Nesposobnost koristiti vlastitu kreativnost u korist skupine kojoj pripadaju, a da pri tom poštuju druge vrijednosne sustave, odraz je biološke bezvrijednosti (koja se očituje potrebom stvaranja monopola, ili sukoba u kojem se društvo opterećuje lažnom dvojbom o temeljnim vrijednostima). Nametnuti (bespotrebni) rat društvo sputava u uspostavi osnovne zajedničke vrijednosti (a jedina zajednička važeća vrijednost je zakon ponude i potražnje).

Ona društva koja nisu razriješila okvire ideološkog sukoba (te dopuštaju relativizaciju svih vrijednosti (fluktuirajući vrijednosni sustav)) otvaraju vrata psihičkim bolesnicima ravnopravno kandidirati za državne i odgovorne funkcije (iako je zakonom to zapriječeno). Nedostaci utopijskog socijalizma (koji nisu otklonjeni ni naučnim (marksovim) komunizmom, niti socijaldemokracijom) su odavno uočeni ...
To što Hrvatska trpi posljedice takvog društva samo ukazuje na nesposobnost oduprijeti se (poremećenoj) manjini.

Konj


Oznake: komunizam, socijalizam, marksističko-lenjinistička inačica, ideologija, revolucija, nasilna ideologija, programatsko nasilje, socijaldemokracija, nemarksistički komunizam/socijalizam, nesavršeno društvo, zakon ponude i potražnje, neuspješan oblik društvenog organiziranja, nesocijalizirani i asocijalni kadrovi, bešćutnost, lažna dvojba o temeljnim vrijednostima, vrijednosni sustavi, fluktuirajući vrijednosni sustavi, psihički bolesnici, nedostaci utopijskog socijalizma, društvena nesposbnost, odupiranje poremećenoj manjini

23

utorak

kolovoz

2016

Sva bijeda socijalizma/komunizma




Komunizam/socijalizam je/su društveni poredak koji negira civilizacijski doseg (privatnog vlasništva).
Oblikovanje društva na temeljima primitivne zajednice, s tehnologijama koje danas posjedujemo (oružja za masovna uništenja, industrija za globalna zagađenja) svojevrsni je hazardni korak (u izvjesno).

Oslobađanje (političkog, a političko sadrži ne/legitimnost upravljanja društvom) čovjeka u sprezi s (organizacijsko-proizvodnim) dosezima društva izvor je (ne)izvjesnosti.

Komunizam/socijalizam je oslobodio necivilizirani potencijal (u čovjeku) i pretočio ga (trajni) izvor zla.
I revolucionarni način (koje su zagovarale komunističke partije pod sovjetskim vodstvom), i socijaldemokratski način (socijalizam parlamentarnim putem) se podjednako oslanjaju na one najgore među nama. Na društveno neosjetljive, nesposobne i rušilački nastrojene. Kočiti društvo (u naprednijem obliku) i umjesto svakodnevnog dopunjanja benefita tako organiziranog društva, ustrajavati na (nefunkcionalnom) arhajskom društvu (svakodnevnim lamentiranjem o potrebi pravednosti) mogu samo poremećene osobe.
Nepostojanje teoretičara društva (do papagaja nakićenih tuđim (marksovim) perjem) proizvelo je društvenu klimu punopravnosti socijalističkog koncepta (iako je vidljivo kako su i ideja i propagatori ideje sedmorazredna (priglupa) balavurdija (čiji su očevi zakoračili stazom srama) iskazujući bezobzirnost i neodgovornost prema svima, naročito prema sebi samima).
Sve (funkcionalne) osobine društva teško optužuju socijalizam/socijaliste (pa i one umjerene). Zagovornici takvih promašaja moraju mrziti društvo do te mjere kako bi postali gluhi (na upozorenja koja im se upućuju).
Oni su u stalnom ratu (s okolinom), i lako postaju instrument vanjskih sila (u razaranju društva).

Bijeda socijalizma/komunizma proističe iz trostrukog negativnog učina; razaraju društvo iznutra (za vlastiti interes), potpomažu rušenju društva za vanjski ili vanjske interese i promoviraju najgore (kadrove) u društvu.
Nameću one najgore među nama,

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se obilježava i u Hrvatskoj polazi od šteta koje su takvi režimi proizveli ... obilježava se 23. kolovoza (na dan potpisivanja pakta Hitlera i Staljina).



Oznake: komunizam, socijalizam, civilizacijski doseg, privatno vlasništvo, tejnologije, dosezi društva, necivilizirani potencijal, izvor zla, teoretilčari društva, stalni rat, instrumenti, sedmorazredna balavurdija, staza srama, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i

09

subota

srpanj

2016

Politički grijeh ne činjenja



Smjena na čelu države, na čelu Vlade, samoraspuštanje Sabora i smjena na čelu HDZ-a nije nikakav obračun sa Tomislavom Karamarkom (tko bi se sa Tomislavom Karamarkom obračunavao, nije on politička veličina koja izaziva strepnju ...).
To je obračun sa političkom opcijom prozivanja, prokazivanja i razračunavanja sa komunističkim nasljeđem (kao zločinačkom i totalitarističkom politikom koja je ostavila duboke tragove na tkivu Hrvata i Hrvatske).

Politika oduzimanja vremena za takav razračun je politika stranačkog rukovodstva HDZ-a (od vremena Tuđmana, Sanadera, Kosorice, Karamarka i najavljenog Plenkovića).

Sveukupna šteta komunista (demografska, teritorijalna, gospodarska, kulturna, sportska, vojna, diplomatska, ...) koju su počinili (braneći to zločinima)(a milanovićeva vladavina je u tradiciji dodala posvemašan prilog) nedostatna je za političku kvalifikaciju tog pokreta i pripadnika neprihvatljivim, necivilizacijskim. HDZ-ove rukovodeće strukture takve brane od proustaške, desničarske, nacionalističke Hrvatske ...

Karamarko je nekoliko godina oduzeo od hrvatskog otriježnjenja, produžio život političkoj manjini u srazu s većinom.
Protivno volji i razumu, komunjare i orjunaši bolje kotiraju (zaštićeni su) od narodnjačkih zastupnika.

Hrvatska nije sposobna skinuti (nametnute) okove ropstva, guši se u nametnutom specijalnom ratu (osporavanja osnovnih društvenih vrijednosti).
Onaj tko presječe taj gordijski čvor spasit će Hrvatsku (samovolje priglupih poluopančara koji paradiraju nacionalnim snovima).




Oznake: smjene, samoraspuštanje Sabora, karamarko, totalitarizam, komunizam, jugoslavija, oduzimanje vremena, razračun, okovi ropstva, nametnuti specijalni rat, gordijski čvor

26

četvrtak

svibanj

2016

Katarza hrvatskog društva



Socijalizam/komunizam je devastirao hrvatsko društvo.
Zagovornici i sljedbenici tih ideja (nakon međusobnih krvavih obračuna) postali su poznatiji kao titoisti.
Protivili su se hrvatskoj neovisnosti, u nerasvijetljenim povijesnim okolnostima organizirali i izveli pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, Hrvatsku okovali hipotekom ratnih zločina, Hrvatsku podredili Jugoslaviji, Hrvate podredili Srbima i Jugoslavenima, Hrvatsku usmjerili na tešku industriju, brisali katolički i prozapadni identitet Hrvatske, iseljavali Hrvate, dodijelili (kao da se njih pitalo) konstitutivnost Srbima na teritorijima na kojim nikad nisu bili konstitutivni (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), opremali (srbiziranu) JNA (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), proizvodili siromaštvo (pričama o pravednosti), proizvodili inflacijom i hiperinflacijom nesposobnost društva odgovoriti na (nove) izazove, proizvodili radničku klasu koja nije brinula o svojim portrebama već je svoje živote ugrađivala u (fiktivni) socijalistički koncept kolektivnosti, ...

Hrvatska je (pri razlazu s neostvarivim socijalizmom/komunizmom), zbog prevelike socijalističke ostavštine (stotine tisuća socijalističkih umirovljenika, koji su ujedno i zdravstveni osiguranici) propustila provesti katarzu hrvatskog društva.
Politikom pomirbe (u ratnim okolnostima) zamaglila je stvarne razloge sloma i ratnog razlaza Jugoslavije.
Vrlo složeni uvjeti nastanka Republike Hrvatske doveli su do politike jedinstva (u ratu) koja je kasnije izrodila novom katastrofom. (Hrvatska politika jugounitarista suprotstavljena politici hrvatskog državnog prava stvarala je okvire za ispuštanje BiH iz hrvatskog integracijskog procesa ...)
Potplaćeni (i protunarodni) elementi su sustavno zaštićeni (u pripravi Hrvatsku iznova baciti u ralje velikosrpske-rusko-britanske regionalne zajednice)(nekad održavane u okvirima jugoslavija).

Da je hrvatsko društvo bilo prisiljeno proći katarzu (suočavanja sa zabludama socijalizma/jugoslavija), takvi elementi bi ostali bez političke zaštite, na vjetrometini povijesne osude (za zločine i izdajstvo).
Bez katarze, država je poludiktatura, osuđena na sektaške borbe za vlast, nedemokratska i neprepoznatljiva, bez mogućnosti stvarati okvire napretka društva i pojedinca.
Hrvatska bez katarze (suočavanja s posljedicama socijalizma i jugoslavenstva) nema budućnosti ...
Katarza se odnosi i na sve pripadnike društva koji koriste socijalističke stečevine (mirovine, stručne spreme, radna mjesta, uloge u društvu (kvaziliderske uloge svojstvene članovima partije i njihovim simpatizerima, koji nas truju svojim djelovanjem zastrašivanja i stvaranja nereda ...).





Oznake: socijalizam, komunizam, hrvatsko društvo, titoisti, hrvatska neovisnost, Bleiburg, križni put, teška industrija, katolički i prozapadni identitet, agresija, siromaštvo, inflacija i hiperinflacija, kolektivnost, socijalistički umirovljenici, jugounitaristi, društvena katarza, kvaziliderska uloga partijaša i simpatizera

21

subota

svibanj

2016

Sdp nije socijalna, već socijalistička (lopovska) partija



Sdp raspušta ogranke ...

Ništa posebno. Kad se na nacionalnoj televiziji u udarnom terminu, centralnom Dnevniku, ne bi pojavio jedan od predsjednika raspuštenog ogranka i osvetnički priopćio kako sdp nije socijalna stranka ...

Strahota. Sdp nije socijalna već socijalistička stranka. Koliko moraš biti glup pa biti predsjednik odbora (?) jedne stranke, a ne znaš koji je osnovni politički program te stranke.
SDP je socijalistička partija, a socijalizam i socijalnost nisu istovjetni ili slični politički pogledi.
Socijalizam zagovara društveno vlasništvo nad svim sredstvima za proizvodnju (i producira povećanje siromaštva), socijalnost zagovara veću potporu društva siromašnim slojevima društva (kojih je u svim socijalističkim državama više).

Socijalnost (ili borba protiv siromaštva) je mjera koju su prve pokrenule Velika Britanija i USA (polovinom prošlog stoljeća).

(Floskula o socijalnosti socijalizma proističe iz predrevolucionarnog vremena, kada su komunističke partije pozivale siromašne na slom društva. Po uspostavi komunističko/socijalističkih društava borba protiv siromaštva prestala je biti tema komunističkih partija ... a uspostavljene su vojne diktature kojima je jedini cilj bio uspostaviti državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju (nacionalizacijama, osnivanjem privrednih subjekata koji su u državnom ili društvenom vlasništvu). Sama mjera smanjenja siromaštva nije im bila cilj interesa. Propovijedali su jednakost (u siromaštvu).)

Onaj tko je vjerovao kako lopovi (sdp) mogu obnašati vlast u RH, uvjerio se kako su kao veći lopovi otišli s vlasti ...


Oznake: SDP, raspuštanje ogranaka, predsjednik ogranka, socijalistička partija, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, borba protiv siromaštva, komunizam, vojne diktature, lopovi i vlast, veći lopovo

14

četvrtak

travanj

2016

Sociologija ustaške gluposti



O jednoumlju


https://blog.dnevnik.hr/goto/2014/01/index.html

Sociologija razaznaje slijedeće stupnjeve društvenog razvoja: primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, (komunizam/socijalizam).

Po Marksu je društvo uvijek podijeljeno u dvije suprotstavljene društvene grupe (razlikuje 4 razvojna stupnja društva i odgovarajućih društvenih odnosa).
Primitivna zajednica (primitivni komunizam) je oblik pretpovijesnoga besklasnog društva do pojave privatne imovine.
Robovlasničko društvo je satkano od robovlasnika i robova, feudalizam (feudalci i kmetovi), kapitalizam (kapitalisti i najamni radnici).



U primitivnoj zajednici nije postojalo privatno vlasništvo, u robovlasništvu se društvo temeljilo na robovskoj radnoj snazi, u feudalizmu kmetstvo (dualnost vlasništva, kmet i feudalac su bili vlasnici imetka koji je kmet obrađivao), a u kapitalizmu kapitalistički odnos (proistekao iz vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, najamne radne snage). ("Društvena osnova ima ekonomsko obilježje ...")


Onda su došle Ustaše i mrzili Srbe, otvorili logore smrti, činili zločine i pokolje, divljali dok ih nije sutigla zalužena kazna ... ruka pravde.
Ustaše nisu htjeli državu (kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova ...). Stoga su osnovali marionetsku tkz. NDH (koja je dozvolila teritorijalne ustupke i okupaciju (fašističko-nacističkim silama) (jer nisu mogli ponudiztti samo okupaciju kad Hrvatima nije dopušteno imati državu) koja nije htjela uspostaviti društvo na ekonomskim obilježjima. Ustaška načela u 17 točaka (dopunjena Domobranska načela u 15 točaka o Hrvatima kao samosvojnom narodu koji ima pravo na neovisnu državu) je odraz nezastupanja narodne volje i interesa hrvatskog naroda.
U isto vrijeme komunistička partija organizira revoluciju kojoj je cilj ubrzanim postupkom (uklanjanjem neprijatelja revolucije) preobraziti društvo utemeljeno na nekom od oblika privatnog vlasništva u besklasno društvo bez privatnog vlasništva (čemu su se protivi skoro svi članovi društva)(zbog čega se nekolicina proglasila avangardom i predvodnicima revolucije). Ta revolucija je bitno različita od ustaške revolucije (koja je zagovarala oružanu borbu (revoluciju) u skidanju srpske (kraljevske) vlasti i uspostavu hrvatske države (republike, ...).
Komunistička doktrina ukidanja privatnog vlasništva, osporavanja nacije i države na nacionalnoj osnovi (kao i sve komunističke postavke) izvitoperile su se u stvaranje jugoslavenske nacije i jugoslavenske države (zašto se Tito suprotstavljao Staljinu??).

Prikaz Ustaša kao nesociološki, nedržavotvorno i negospodarski nastrojenih (negirajući ideološki ustaške smjernice) izrodio je proglašavanja Ustaša zločinačkom skupinom ...
Prikrivajući totalitarnost i komunističke zločine uputno je bilo sotonizirati sve ostale, čime ste isključili mogućnost novih rasprava o (novom) sustavu (orjunaško-boljševičkom četničko-komunističkom boljševičko-titoističkom (marionetskom) nakaznom omalovažavanju razuma).
Proklamirani sukob na liniji ukidanja Jugoslavije i uspostave nezavisne hrvatske države, nasuprot ukidanju privatnog vlasništva i uspostavi antidržave (države koja odumire) jasno ukazuje na protivnike i razmjere stradanja kao posljedica revolucionarne oštrice.

"Unatrag nekoliko godina došli su ljudi koji su govorili da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine i ljudi propovijedali su da hrvatski narod treba tutora, a ja kažem: je li moguće da ti ljudi nemaju pravo, kad vele da su Hrvati nesposobni za život? Hajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni pišu i govore da je Hrvatska malena da bi mogla sama za se postojati, da je presiromašna da bi se mogla sama uzdržavati, da je hrvatski narod bedast da bi mogao sam sobom upravljati: Hajde da vidimo je li Hrvatska tako malena da ne bi mogla biti mala i slobodna. Pogledajmo Švicarsku, zemlju manju od Hrvatske, stisnuta među velebnim gorama između velikih naroda i država, a ipak tako dobro uređenu i bogatu, da nitko iz nje ne želi otići, jer je narod zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad može biti slobodna i mala Švicarska, zašto ne bi bila slobodna i Hrvatska koja je od nje veća i prirodno bogatija?"
14. kolovoza 1927. (A. Pavelić)


A onda je došao zeko i preskočio potok ... (tema je neiscrpna u sociološkoj usporedbi dva (suprotstavljena) sustava, s aspekta nauke vjerodostojno se može dati tumačenje tog sukoba i naravi svakog sustava zasebno). Današnje (inertno) proklamiranje supremacije boljševičkih "antifašističkih" floskula nije u domeni razumno prihvatljivog ponašanja ...


Oznake: sociologija, primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, Marks, društvena osnova, ekonomsko obilježje, oblici društvenog života, nacija, Drava, ustaše, ustašjka načela, domobranska načela

28

ponedjeljak

ožujak

2016

Sretan Uskrs (zemljani radovi)



Hrvatska je jugoslavenštinom (orjunaštvom) i socijalizmom (komunizmom) usporila (ili zakočila) razvoj moderne nacionalne države (kakve razvijene države poznaju).
Teorija (razvoja društva) je podređena, ne marksističkoj teoriji, negaciji zapadnih postavki (što nije marksizam u potpunosti). (Sovjetski savez i titoistička Jugoslavija nisu ustrajavali na marksizmu već na negaciji zapadnog kapitalizma, a branili su se marksističkim naukom kao paravanom za antizapadnu (anti katoličku, anti protestantsku, ateističku (nehumanu)) civilizaciju.)

U tom svjetlu, postavke zapadnog (slobodnog) svijeta o potrebi pojedinca brinuti za sebe (i državu), preobratili su u brigu države za pojedinca.

Poimanje medicinskog sustava (kao osnove iskazivanja brige za sebe) kao temeljnog oslonca održavanja demokracije (pojedinac brinući za sebe u medicinskom smislu ne može dopustiti (zbog troškova i posljedica) potpadanje u ropstvo ili nametanje totalitariznma).
Medicina (zdravlje) je osnova svih sloboda.
Zapadne države (USA) potiču pojedince na slobodno organiziranje zdravstvenog osiguranja (koje je neobavezno) i/ili brige o zdravstvenim potrebama.

Antitezom, Hrvatska je prihvaćajući rusko-sovjetski anticivilizacijski pristup, usvojila sustav državne brige za zdravlje pojedinca ...
Prikupljajući (obaveznim zdravstvenim osiguranjem) milijarde proračunskih novaca, niti osigurava zdravlje pojedinca, niti pridonosi ugledu državne uprave.
Stvorili su državni aparat korupcije širih razmjera. Od isisavanja novaca iz zdravstvenih fondova do selektivnog zapošljavanja (u zdravstvu) i selektivnog pružanja usluga (povlaštenima).
Besplatno zdravstvo je besplatno i pravovremeno samo odabranima.

Sustav mirovinskog osiguravanja je podjednako korumpiran i problematičan. U socijalizmu je sticanje mirovinskog prava proisticalo iz anticivilizacijske postavke kako svi imaju pravo na rad (što bi značilo (anticivilizacijsku) obavezu o nametanju uniformirane potrošnje (roba koje proizvode i oni koji u drugim uvjetima ne bi mogli proizvoditi)), što ne jamči kako su tijekom radnog života prikupili sredstva dostatna za starosnu mirovinu.

Podjednako je "besplatno" školstvo antipostavkama i negacijom razuma postalo sredstvo centralizacije ogromnih novčanih sredstava (koji služe državnoj upravi za kontrolu stanovništva i koruptivne radnje (isisavanja novaca, promoviranja podobnih kadrova)).

Ne želim da mojim novcima dajete mirovine onima za koje sam siguran da je nisu zaslužili (čim su moji novci u pitanju ne postoji zasluga ...), pružate zdravstvene usluge svima osim meni ili mojim novcima školujete konkurenciju koja će me i ekonomski i politički obespraviti. Ne želim da raspolažete mojim novcima, ne želim da upravljate mojim životom. To je moja briga!

Država je svojim uplivom u tijekove tržišta rada i roba bitno (nagore) promijenila društvene odnose. A to nismo htjeli.
Prvi udar demokratske vlasti je nametanje normalnih odnosa u procesima sticanja prava u mirovinskom, zdravstvenom sustavu i obrazovnom sustavu.

Centralizacija sredstava i izvlašćivanje pojedinca u brizi za vlastito dobro su poluge totalitarističke vlasti ...


Oznake: jugoslavenština, orjunaštvo, socijalizam, komunizam, moderna nacionalna država, teorija društva, antiteza, zdravstveni sustav, Ropstvo, totalitarizam, korupcija državne uprave, neučinkovitost državne uprave, centralizacija sredstava, besplatno školstvo i zdravstvo, izvor korupcije, poluga totalitarizma, sticanje prava

22

petak

siječanj

2016

Zašto se (titoisti) vraćaju?



Dokaz da Bog postoji


Ideja jugoslavenstva (nakon ujedinjavajuće konverzije AU krune u srpske denare)(mada nikad kao ideja pokreta nije ni postojala) je isčezla, komunistička ideja je nakon pokolja na Bleiburgu i Križnom putu (koji je logičan nakon propasti jugoslavenstva, jedino se nasiljem mogla nametnuti mrtva ideja) ukazala kako ne postoji (unatoč obrednim komunističkim pokoljima) ni ideja jugoslavenstva, ni ideja komunizma.
I jugoslaveni i komunisti su agenti, plaćeni i podmićeni, neuvjerljivi i neuvjereni, prodani.

Zbog nepostojanja istinskih uvjerenja nije moguće uspostaviti konstruktivni dijalog, nije moguće shvaćanje tragičnosti jugoslavensko-komunističkih zabluda, nije moguća katarza, nije moguće pokajanje.
Nije moguća pomirba.
Plaćenici (koji se regrutiraju iz reda moralnoga a ne ideološkog blata) nisu kulturno ili civilizacijski određeni kao jugoslaveni ili komunisti. Oni su titoisti (agenti, koji troše rusko ili srpsko zlato do osvajanja vlasti, a nakon toga troše hrvatske resurse (vjerojatno vraćajući i potrošena ruska/srpska sredstva)), trgovci vlastitim i tuđim životima.
Tako im i treba pristupiti.
Ne sukobljavamo se sa komunistima ili /i jugoslavenima, sukobljavamo se sa agentima, plaćenicima. A takvi se uvijek vraćaju (ako ih itko plati).
Jugoslavenstvo i komunizam (antifašizam) nikad nisu postojali. Plod su moralne beskrupuloznosti, potaknutih materijalnim motivima.

Tko bi, da Bog ne postoji, razlikovao nemoralnost i zlobu od dobra ...?


Oznake: jugoslavenstvo, komunizam, obredni komunistički pokolji, agenti, nemogućnost dijaloga, nemogućnost katarze, nemogućnost pomirbe, titoisti, trgovci životima, moralne skrupule, materijalni motivi

* ti materina komunistička



Savez komunista (Jugoslavije/Hrvatske) je bio nositelj komunističke revolucije i uspostave socijalističke države. U nesposobnosti nametnuti (revolucijom) komunizam, nastojali su revolucijom uspostaviti socijalizam.
Osobina i komunizma i socijalizma je ustrajavanje na zajedničkom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju ...

Treba razjasniti što je značila revolucija. Početno poimanje revolucije je predstavljalo krvavo razračunavanje sa protivnicima i neistomišljenicima, krvavo razračunavanje s nevinim u svrhu zastrašivanja. Nakon početnog (ratnog) nasilja (poticanja okupacijskih snaga na odmazde)(koje su tadašnjim ratnim pravom bile dozvoljene), stravičnog razračuna na privremeno zaposjednutim teritorijima (koje su partizani i partija držali), još stravičnijih pokolja na koncu i po završetku rata (te krvavim nasiljem godinama poslije rata), političkim smaknućima (Deklaracija o hrvatskom jeziku, maspok), konstantnim političkim progonima (zatvaranjima, smaknućima, ...) do samog raspada i partije i Jugoslavije orkestrirano je (kasnije) partija prihvatila poimanje revolucije kao političkog (a ne krvničkog) procesa transformacije društva ...
Sami sebe kvalificiraju kao društvo u razvoju (kao da zločine koje su počinili nikad nisu izvršeni). U takvoj jednoumljem okupanoj predodžbi, danas su ponosni što su bili članovi saveza komunista ... (Jeste li vi normalni, * vam komunističku !!?).

Moja osobna kalvarija (stravičnog progona od komunističkih vlasti, redovno podgrijavana na partijskim sastancima) koju sam doživio u sustavu (koji je stvorio i održavao Savez komunista) potiče me na istinu. Nitko vas ne pita kako bi vi predstavljali povijest Saveza komunista. Mi, žrtve, imamo završnu ocjenu.

Nemoguće je društvo koje je sva sredstva za proizvodnju proglasilo državnim (konfiskacija, nacionalizacija), pa društvenim vlasništvom pod zajedničkom upravom (nadzorom) Saveza komunista (koji je programski propagirao revoluciju radničke klase i progon neprijatelja)(protiv koga su provodili revoluciju?) smatrati pravednim i neodgovornim za milijune progonjenih (po nekoj osnovi).
Progon je provodio programski i organizacijski Savez komunista. Nikada (kao nečlan) nisam bio kritiziran, niti savjetovan, ali sam redovno bio šikaniran i guran na margine (psihičkog i fizičkog uništenja).
Optužujem (J'accuse) Savez komunista za programsko i organizacijsko ustrajavanje na uništavanju i progonu milijuna nedužnih (u ime ostvarenja svojih nedvojbeno zločinačkih nakana vladati svijetom).

Sramotno je javnim televizijskim hvalisanjem u Hrvatskom (državnom) saboru o pripadnosti članstvu toj zločinačkoj nakupini vrijeđati osjećaje nedužnih žrtava suludog sustava.

* vam materina komunistička



Oznake: Savez komunista, programska načela, cilljevi revolucije, komunizam, socijalizam, zajedničko vlasništvo, provedba odluka o društvu zajedničkog vlasništva, krvava revolucija, revolucija kao oblik društvenih promjena, žrtve revolucije, zločinački karakter Saveza komunista, uloga Saveza komunista u provedbi socijalizma, peihičko i fizičko uništenje, nedužne žrtve, zločinačke nakabne vladati nasiljem

30

ponedjeljak

studeni

2015

Vratite vlast hrvatskom narodu



Totalitarizam, titoizam, apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, ...
Koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, ...


Kad će (i tko) vratiti Sabor pod izravnu vlast hrvatskog naroda (iz koga proizlazi i kome pripada sva vlast)!?




Oznake: totalitarizam, titoizam, Apsolutizam, komunizam, socijalizam, samoupravljanje, nesvrstanost, račanovska republika, koalicije, dvostranačje, saborska prevlast, predsjednički i polupredsjednički sustav, parlamentarna demokracija, preferencijalni sustav, izravnu vlast hrvatskog naroda