Mirotvorac ili debil?

Š*pak nam prodaje pomirbu kao gotovu pojavu. Iako je pomirba završni čin procesa koji se treba odviti.
Pa što je potrebno uraditi, ili što se mora dogoditi kako bi nastupila pomirba?

Prvo. Konflikt (sukob).


Konflikt među pojedincima ili grupama često izazivaju i konflikt unutar pojedinca.

Konflikt je situacija u kojoj dvije strane (osobe ili grupe) žele postići cilj za koji opažaju da ga može postići jedna strana, ali ne obje.
Sikavica, P.: Organizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2011.

Najčešće strategije rješavanja konflikata su: prilagođavanja, suradnja i rješavanje, izbjegavanje, nadmetanje i autoritativno naređivanje.









Vrste konflikata se mogu podijeliti s obzirom na: posljedice koje izazivaju, predmet konflikta, troškove, sudionike konflikta i prema organizacijskoj razini na kojoj se javlja konflikt.

Konflikti s obzirom na troškove mogu biti jeftini ili skupi. Konflikte koje je Hrvatska proživjela u Jugoslavijama (sukob s monarhistima, sukob s komunistima, sukob s velikosrbima, sukob s glupima) spadaju u izrazito skupe i proces rješavanja konflikta ne može biti autoritativno naređivanje (svojstveno drugoj (komunističkoj) jUgoslaviji - titoistima).
pLenkovićeva (četnička) Republika (vladavina malobrojnih adz-sdss) nedvojbeno nema zapreka jer nitko na veleumnu najavu provođenja pomirbe i suživota ne ukazuje na strukturu problema koju debil ne može riječima i direktivama otkloniti.

Najjednostavnija indirektna tehnika rješavanja konflikta je smanjivanje kontakata između strana u konfliktu. Neovisno radi li se o pojedincima ili grupama u konfliktu pomaže smanjivanje njihovih kontakata. (sdss u vlasti je upravo suprotno, sad je i adz na vlasti suprotan ciljevima ... mudroslovlje (filozofija stanja) završeno)

Ostatak potreban za pomirbu u takvim okolnostima nije važan.

Ja sam rekao (klekao)(pred tolikom glupošću i glupi ustuknu)

korišten rad Ivana Krizmanić: Konflikti i način njihova rješavanja u organizacijama, ZAVRŠNI RAD Karlovac, 2016.

Oznake: mirenje, konflikt, sukob, ciljevi, podjela sukoba, metode rješavanja sukoba

Antifašizam je nastao prije fašizma

Crvena opasnost, komunizam (bauk kruži Europom), se nadvio nad Europom (i šire).

Komunisti se (nikakvi humanisti) nazivaju silom.
Uistinu, pojava ratobornog komunizma prethodi pojavi fašizma, izrazita nečovječnost komunizma je stvorila toleranciju prema fašizmu koji je nastao ili je u nekom drukčijem nastajanju podržavan kao sredstvo zaustavljanja širenja komunizma.
Fašizam je lokalna inačica komunizma (npr. nacionalsocijalizam - nacizam) koja bi razbila iluzije koje je sijala marksističko-komunistička neman (o svjetskoj pravdi i jednakosti).

U određenom vremenskom razdoblju, pritisnut totalitarnim kontra-sustavom, iznuđeni sukob faši-nacizma i komunizma-boljševizma je ponukao kominternu-Staljina na formiranje antifašizma (kao oblika neutralizacije bespredmetnosti fašizma-nacizma-marksizma).
Zapadna društva su dobila kratkotrajnim nametanjem fašizma-nacizma u zakašnjelim industrijalizacijskim državama (Italija, Njemačka) sociološko cjepivo protiv totalitarizma-komunizma, i u potpunom slomu početka samostalne industrijalizacije tih dviju država. Dvostruki dobitak.
Ostatak Istočne Europe je dobio samodopadni staljinizam-marksizam koji je zavio u crno sve narode i države nad kojim je dominirao. Treći dobitak za industrijski razvijene zemlje.

Pojava antifašizma prije fašizma je naizgled paradoks, koji upućuje na snagu razvijenih industrijskih društava u odnosu na polurazvijena ili nerazvijena društva koja razvoj nisu držali prirodnim slijedom.

U tom kovitlacu, Hrvatska je potpala pod neprirodnu, militantnu i zločinačku ideologiju, kao savršen paravan za kočenje razvoja. U takvom kontekstu vrlo je teško uočiti pojavu antifašizma prije fašizma.

Svi predsjednici (RH) i sadašnji predsjednički kandidati, svojim nastupima i programima pokazuju bitno nepoznavanje moderne povijesti (industrijskih društava; čije tekovine možemo koristiti i bez vodeće uloge u razvoj takvih društava i bez stvaranja industrijalizirane Hrvatske).
Pozivanje na partizaniju (jugoslavenstvo) bitna je negacija čovječnosti, državnog prava i razumijevanja društva u cjelini (Hrvati su samosvojan narod i nisu dostatno razvijeni za integracije u Europsku Uniju, nisu dostatno razvijeni za stvaranje jugoslavenskih država i rastakanja hrvatskog naroda stvaranjem jugoslavenskog naroda).
Podrepice (danas partizanska unuka KGK, partizanski posinak Jusipović, ili četničko-jugoslavenski unuk pLjenković nisu dokaz živosti jugoslavenstva ili komunizma već su živi spomenik potplaćenosti i prodaji ionako beznačajnih osoba (koji bi tavorili na marginama društva da bezobrazno nisu pokrali vlast naroda).
Teško im je priznati da je jugoslavenstvo tisućljetni promašaj, jer bi time otvorili vrata sposobnijim od sebe (ali obzirom na njihove sposobnosti nemoguće je očekivati takvo poimanje; ipak su oni predživot (amebe prije ameba)).
(Ne treba mi euro, slobodna granica, ni europski poticaji. Treba mi Hrvatska suverenost, hrvatska pamet i sposobnost živjeti i opstati kao Hrvat. Drukčije, nemam izgleda. Mi.)

Za Hrvatsku, Spremni.

Oznake: antifašizam, Fašizam, komunizam, marksizam, sila, nečovječnost, sukob, zakašnjela industrijalizacija, sociloško cjepivo, zločinačka ideologija, predsjednici, kandidati, moderna povijest, industrijsko društvo, razvoj, program, amebe prije ameba

Za dom spremni proleteri

Sukob pobornika jugoslavensko-proleterske koncepcije (ateisti, anacionalni ili novo-nacionalni (jugoslaveni), proleterski protiv države) nasuprot katoličko (religioznih) , nacionalno određenih, državno oslonjenih na državopravnost bespotreban je.

U svim civiliziranim državama nespojiva gledišta se ne rješavaju raspravama već drugim sredstvima. Demokratske države ne ostavljaju prostora neodrživim teorijama. Ravnoteža onih koji uništavaju državu i onih koji je održavaju u slučaju Hrvatske je prividan. Prorusko-prosrpska manjina je politički dominantna. S malim brojem političkih aktivista ostvaruju nesagledivu štetu hrvatskoj državi. Jer su svi Hrvati podmitljivi i smutljivi. Ne poštuju vlastiti odabir jer (ga nemaju) su neškolovani i nemaju spoznaju što je za njih dobro.

Komunističko-jugoslavenska manjina ne može prepoznati značenje pozdrava "Za dom spremni", jer su se te države (neustaške, nacionalne, religiozne, radišne, vladavine prava (pa i državnog prava) i poštivanja vlasništva) odrekli prije nego su progovorili (u kolijevci - sadašnja generacija antihrvata su zadojeni antihrvatsvom).

Tko u ovoj državi omogućava takvim protuhama političko djelovanje, državne funkcije, pripremljene biračke prevare, izgrađene političke stranke, silna državna sredstva, represivni i oružani aparat za obranu pozicija?

Pitanje braniteljima (i svim ostalim): od čega smo se branili, od koga i čega smo se oslobađali u Domovinskom ratu?

Oni koji su jUgoslaviju držali normalnom, poništavajući kroz tisućljeće postojanje hrvatskog državnog prava, negirajući samosvojnost Hrvata kao naroda s vlastitom vojnom i političkom organizacijom, onaj tko je zagovarao proletersku revoluciju negirajući sve osim internacionalizacije radničkog pokreta nije kompetentan davati ocjene legalnosti i slobode korištenja pozdrava "Za dom spremni".

A upravo se to zbog hrvatske slabosti (podmitljivosti i gubitku kvalitete u stvaranju društva) događa.

Proleteri (duhovna sirotinja) ne mogu biti Za dom spremni.
Zašto se onda s njima dogovarate (preporuke komisije)?
Zašto im se dodvoravate?

Za dom spretan!

Oznake: sukob, ateisti, anacionalni, jugoslaveni, državno pravo, proleteri, za dom spremni, branitelji, domovinski rat, ciljevi DR, podmitljivost, društvo

Vrijeme krvavog raspleta

Politički ples (s praznom, ispražnjenom državnom blagajnom) u svrhu političkog obespravljenja nositelja suvereniteta (naroda) orkestriranim nametanjem preferencijalnog glasovanja, povratka srbendera-komunjara-orjunaša, forsiranjem lustracije i domoljubnih snaga (bez konkretnog plana prevladavanja gospodarskog sloma; koji su titoisti i komunjare produbile) isplivava u svojoj zlobi.

Ova vlada nije sposobna (bez krvoprolića) rješavati probleme na korist istinskih vlasnika države, državne imovine i vlasti.
Sustigao nas je paradoks pa vlast (čiji smo vlasnici) hoće postati vlasnik nas samih.
To je poznati paradoks kvazidemokracije (sve za vlast, vlast nikome).

Tko se (u demokraciji) usudi raspolagati s milijardama (desecima milijardi) (kuna ili eura) bez suglasnosti naroda?
Ove treba naučiti pameti ...

Malthus (Thomas Robert Malthus, Rookery kraj Guildforda, 16. veljače 1766. - Bath, 23. prosinca 1834., engleski demograf i politički ekonomist), mada u krivu, svojim je pesimističnim ekonomskim teorijama otvarao vrata novim teorijama rata.
Ako je društvo izloženo borbi za opstanak, u kojem ne postoji mogućnost kompromisa (unatoč pisanim zakonima) prirodno pravo na opstanak i samodržanje vodi izravnom sukobu - ratu.
Hrvatska je opetovanim i desetljetnim obmanjivanjem javnosti, izigravanjem demokracije i dobrih običaja stigla u točku iz koje nema povratka. Rat (za opstanak).
Nema Srba (i sakrivanja iz srpskih pretenzija, vješto manipuliranih od vladajuće svojte), nema neovisnih lista (cio most je šaka umno poremećenih idiota koji dvije rečenice nisu sposobni sročiti), nema HDZ-a (desnog centra - oni su go Q(urac)), nema političkih tradicionalnih vrijednosti (jer su sve prodane umnoporemećene duše koje su se nakrljile na 100 milijardi kuna državnog proračuna).
S vama nema pregovora - vrijeme je za otvoreni rat s gomilom krkana koji hoće odlučivati u ime onih koji ih nisu ovlastili.
Vrijeme je za krvavi rasplet. Tko bude sposobniji brže će okončati (krvavu) dramu.

(Gledam Stiera na tv-u, njemu trebaju detaljnije procjene štete kako bi dalje procjenjivali položaj INA-inih plinskih nalazišta u Siriji, a oko njega trinaest idiota koji toliko zabrinuto izgledaju kao da su izgubili djedovinu na 32 crno ... sad mi je jasno kako je Hitler postao diktator, toliko je ljudi voljno lizati idiotu stražnjicu da idiot (Stier) pomisli kako je više od onog što jest.)

Ravnajte se (koliko god zakoni priječili oružane i krvave sukobe) kako je krvavi rasplet neizbježan u društvu koje svima ne daje podjednake šanse za opstanak. Ova garnitura (šljama) upravo to radi ... vrijeme je krvavog raspleta.

Oznake: politički ples, državna blagajna, Suverenitet, Drava, paradoks kavazidemokracije, državni proračun, Malthus, pesimistični ekonomist, pravo na opstanak i samodržanje, sukob, podjednake šanse, krvavi rasplet

Tko je taj Željko Glasnović?

Hrvatska je idejom jugoslavenstva politički okupirana (prvotno integralnim pa unitarnim jugoslavenstvom) skoro dva stoljeća.

Smislena (i organizirana politička) aktivnost na iznova uspostavi hrvatske države rezultirala je Načelima hrvatskog Domobrana (koja su potpisali dr Ante Pavelić i dr Vlatko Maček, tridesetih godina prošlog stoljeća ...).
Načela odbacuju jugoslavensku ideju (iako izrijekom ne spominju jugoslavenstvo ...).

Država (kao najviši oblik društvenog organiziranja) višestruko je složena (sociološka) tvorevina. Osnovni postulati (nacionalne države) podjednako su temeljni i jugoslavenskoj i hrvatskoj državi ...

Sukob (sudar jugoslavenske (kao i velokosrpske) i hrvatske nacionalne ideje) rezultirao je početno nametanjem (jedne ili druge ideje) nasiljem (u tom smislu niti jedno jugoslavenstvo nije abolirano nasilnog karaktera)(niti je moralno superiorno), pa se pretočio u ratni sukob. (Ratne sukobe.)

Po završetku ratnih operacija (politici aboliranja (pobunjenika) i pacificiranja, mirenja (nacionalnih Hrvata i Hrvata jugoslavena, velikosrba, orjunaša) u Domovinskom ratu, nastupila je era detuđmanizacije, rastakanja HDZ-a (nositelja društvenih promjena u tom razdoblju), omalovažavanja hrvatskih branitelja i materijalnoga uništavanja hrvatske države ...

Umirovljenje hrvatskih generala (2000.g.) početak je novog sukoba jugoslavena (velikosrba) i Hrvata.

HDZ (pokret/stranka), nositelj početne (uspješne) političke borbe i organizator oružane obrane Republike Hrvatske, po smrti glavnih protagonista, nikad više nije dosegao razinu svijesti, odlučnosti, sposobnosti ispravno se suprotstaviti novoj jugoslavenskoj (velikosrpskoj) navali ...

Umirovljenje hrvatskih generala (privremeno) je isključilo (najodlučnije) borce za hrvatsku neovisnost. Dužnost HDZ-a je omogućiti braniteljima i generalima (kroz političku djelatnost) na ravnopravan tretman u društvu.
Ali HDZ to nije znao, nije sposoban za takav čin.
(HDZ je zaokupljen unutarstranačkim frakcijskim borbama za (kvazi)politički i materijalni status, bez sposobnosti kvalitetno utjecati na politički život Hrvatske.)

Kako je Domovinski rat branio postavku suverene Hrvatske (politički konstrukt), moguće ga je svakojako tumačiti. Neupitno je da je Domovinski rat bio obrambeni, pravedni, oslobodilački rat.

Neupitna je i borba protiv siromaštva (s ciljem uspostave hrvatske suverene države). Univerzalnost cilja (hrvatska državnost)(sa svim posljedicama državnosti) određuje rat protiv velikosrpske i jugoslavenske agresije (ma koliko isticali agresore) u novom svjetlu (oslobođenom međunacionalnog karakatera tog sukoba).
Sputavanje hrvatskih branitelja i hrvatskih generala u političkoj borbi (za ciljeve Domovinskog rata) nečasni je čin hdzove vrhuške. Omalovažavanje uzvišenosti cilja (dok su istovremeno bili u mišjim rupama, ili su aktivno sudjelovali (pa i sa visokih stranačkih dužnosti) u podrivanju onog (veličanstvenog) HDZ-a i borbe za neovisnost).

Istup generala Željka Glasnovića u političkoj kampanji korak je ka konačnom ostvarenju hrvatskih snova ... obračun s rušiteljima hrvatske suverenosti. Ukazivanje na neodrživost teza o hrvatskoj krvoločnosti i politička zlouporaba tih teza. General Željko Glasnović je neovisni kandidat u XI. izbornoj jedinici, za dijasporu, ali je jednako kandidat cijeloj Hrvatskoj. Jer se bori za univezalnost prava na dostojan život ...
Povratak časti (jednom rasutom i poniženom narodu), vjere u bolje.

Hrvatska, za sva vremena!

Oznake: Željko Glasnović, ideja jugoslavenstva, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Načela hrvatskog domobrana, velikosrpstvo, sukob, nametanje nasiljem, moralna superiornost, detuđmanizacija, rastakanje HDZ-a, omalovažavanje hrvatskih branitelja, materijalno uništavbanje hrvatske države, novi sukob, suvereneost, univerzalnost borbe, međunacionalni karakter sukoba, nečasni (politički) čin, kandidat dijaspore