10
nedjelja
prosinac
2017
Tuđmanova ostavština: 2 000 000 birača za novi politički pokret
Hrvatska politička sadašnjost, budućnost.
Obje su posljedica prošlosti.
HDZ je nastao kao politički pokret. S ciljem okupljanja hrvatskog biračkoga tijela na prvim demokratskim (mada je Hrvatska udaljena od demokracije stoljećima) izborima..
Zasade pokreta (sve najbolje što je hrvatska politička inteligencija mogla ponuditi: boljitak, demokracija, slobode (tržišta rada, roba i usluga, osobne slobode), otvorenost svijetu (a ne prorusko-prosrpska izoliranost), jednakost vlasništva, ukidanje socijalizma, ukidanje totalitarne države (vojne i policijske države), hegemonije (srpske), zaštita teritorijalnoga integriteta, suverenitet, nacionalna država, ...) na platformi zajedničkog minimuma s ciljem stvaranja društva po mjeri stanovništva.
Raspad Jugoslavije, slom socijalizma i Varšavskog pakta prelomio se preko Hrvata (izloženih ratnoj agresiji). Partijsko-vojna (prosrpsko-velikosrpska) neman se u Jugoslaviji nije predala bez otpora. Aktivirali su rezervni plan (ratnog razaranja s ciljem transformacije ili raspodjele (komadanja) Jugoslavije.
U tim se okvirima odabir politike stvaranja političkog pokreta pokazala učinkovitom.
Po završetku rata, posebno iza smrti Franje Tuđmana (prvog predsjednika HDZ-a, prvog predsjednika Republike Hrvatske), u HDZ-u su ovladali kadrovi koji nisu kreatori politike koja je iznjedrila uspješnu hrvatsku preobrazbu od prorusko-srpske komunističko-socijalističke republike u državu priznatu u UN-u.
Iskoristili su prednost pokreta (političke neistomišljenike) u materijalnom i kadrovskom pozicioniranju (iscrpljivanju državnog proračuna, nagodbenjačkim kadroviranjem svih sudova (Ustavni sud, Vrhovni sud, ...), diplomacije, vojske, policije, HRT-a, ...) i time obespravili ustavnu odredbu demokratske države.
U trenutku kada su odlučili (tko je odlučio??) od HDZ-a stvoriti stranku (istovremeno vršeći detuđmanizaciju) trebali su ugasiti HDZ i osnovati novu stranku i pod jednakim uvjetima izići na parlamentarne izbore. Nisu to napravili. Misle da su glasači glupi.
Od Tuđmanovih obećanja (suvereniteta, slobodnog društva, jednakosti vlasništva, preobrazbe društva od socijalističkog ka modernom društvu sloboda i razvoja) nisu preuzeli ništa. Stvorili su partiju bez partijaša (i moskovsko-beogradske zaštite). (Šeks, Granić, Gregurić, Milinović, ... sve komunjara do komunjare.)
Vrijeme je za Republiku bez HDZ-a, SDP-a, bez njihovih satelita.
2 000 000 (obespravljenih) birača može stvoriti svoju državu. Vrijeme je za novi hrvatski pokret.
Pobijediti državne izborne komisije, državno odvjetništvo, MUP, HRT, akademiju (jugoslavenskih) nauka i njihova povjerenstva (koja sebe obmanjuju) mogu samo dobro organizirani i ujedinjeni hrvatski birači.
Obespravljeni, kucnuo je čas!
Hrvatska vas treba, vi trebate objedinjenu Hrvatsku.
Stvorimo vlastitu budućnost.
Za društvo jednakosti vlasništva, društvo rada i odgovornosti. Protiv partijsko-četničkih izdajica koji nas vraćaju u siromaštvo, ratove i optužbe za zločinačku narav hrvatskog naroda.
Za Hrvatsku! ZA Hrvate/ce!
Obljetnica Tuđmanove smrti najbolji je trenutak uočiti koliko je Hrvatska odmakla od postavki moderne države, koju je zagovarao Tuđman. Koristi li su optužbe o udruženom zločinačkom pothvatu kako bi nas odgovorili od istinskih Tuđmanovih političkih ciljeva.
Tuđmanova ostavština je 2 000 000 birača koji žele bolju, hrvatsku Hrvatsku.
Vrijeme je da im stvaranjem novog političkog pokreta kažemo što ćemo napraviti (hrvatsku Hrvatsku). Ne Jugoslavensku, ne socijalističku, ne prosrpsku, ne siromašnu, ne zaostalu i neizgrađenu. Hrvati su većina i jedino onu mogu izgraditi državu blagostanja za sve u Hrvatskoj.
Onako kako smo Mesića i Manolića porazili na prvim izborima, a Tuđmana proglasili pobjednikom, možemo pobijediti bilo koga.
Oznake: Tuđman, novi politički pokret, detuđmanizacija, politički neistomišljenici, slom, stranka, komunjare, obespravljeni
komentiraj (0) * ispiši * #
20
nedjelja
kolovoz
2017
Povijest i politika
Razlozi i posljedice detuđmanizacije
Hrvatska je kroz povijest održavala vlastitu državnost kroz samostalne kneževine, samostalna kraljevstva, državne unije (Hrvatsko-Ugarsku uniju, Austro-Ugarsku uniju).
Problem nastaje stvaranjem Države SHS (Slovenija, Hrvatska, BiH), koja se udružuje u Kraljevinu SHS (Država SHS, Kraljevina Srbija, Kraljevina Crna Gora, Makedonija, Vojvodina, Kosovo).
Država (Kraljevina), nastala pučevima, kao projekt imperijalne politike i geostrateških pozicioniranja, zanemarujući svijest i povijest naroda, (bespotrebno) je stvorila političke sukobe (u namjeri ostvarenja unosne trgovine vojnom moći)(time je bespotrebnost političkog sukoba poprimila smislenost ...).
Narav tih sukoba (koji su zbog vojnog karaktera sredstava nametanja određenih politika) uvijek je na rubu oružanog sukoba. (Demonizacija Hrvata je sredstvo prikrivanja te politike nasilja ...)
Politički koncept (slavenizacije, jugoslavenizacije, panslavenizacije (bez panslavena)) ujedinjenja naroda na državnoj osnovi trajno je poremetio povijesne odrednice naroda, nacija i država na prostorima koje je nova tvorevina (Jugoslavije) prekrila.
Povijesno, političke ideje (integralnoga i unitarnoga) jugoslavenstva imale su protivnika.
Josip Frank (političar židovskog podrijetla, slavenizirao/pohrvatio je prezime), oštar protivnik projugoslavenstva, postavio je temelje politici čije su pobornike nazivali frankovcima.
Izglasavanje 15 načela Domobranskog pokreta, koje su potpisali Ante Pavelić i Vlatko Maček, posljedica su političkog pravca suprotstavljanja prisilnoj jugoslavenizaciji (i brisanju povijesti i državnog prava (ne samo) jednog naroda).
Napadi na A. Pavelića proističu iz suprotstavljanja Pavelića jugoslavenizaciji (i konceptu novovjekog - neutemeljenog državnog razgraničenja).
Detuđmanizacija je, podjednako, utemeljena na istoj političkom pragmatizmu (obrane i uspostave jugoslavenske države i postjugoslavenskih-projugoslavenskih državica/republika (bez naroda s vlastitom poviješću i vlastitog državnog prava).
(Tuđman je svojim zadiranjem u povijesnost Hrvata (Zvonimir, kraljevi, nagodbe, povijesne bitke, Zrinski, Frankopani, Oltar domovine na Medvedgradu, povijesne postrojbe, politička samosvojnost i samobitnost) opasno ugrozio temelje zločinačke jugoslavenizacije i koncepta nastanka Hrvata raspadom južnoslavenskog naroda i južnoslavenske države ...)
U podjednakom kontekstu (negiranja povijesnosti i samosvojnosti hrvatskog naroda i hrvatske države prije jugoslavenstva) predsjednica Grabar Kitarović je u Australiji posjetila samo neke hrvatske klubove.
Poglavnik je bio u posjetu projugoslavenskom klubu i slikao se se s cijelom obitelji pred slikom predsjednice, u znak tolerancije prema politici koju izvodi ...
I mi smo srcem u Hrvatskoj ...
Oznake: povijest, Drava, politika, SHS, Hrvatska, jugoslavija, Josip Frank, domobranska načela, A. Pavelić, V. Maček, detuđmanizacija, vojna moć, demonizacija
komentiraj (0) * ispiši * #
14
nedjelja
kolovoz
2016
Tko je taj Željko Glasnović?
Hrvatska je idejom jugoslavenstva politički okupirana (prvotno integralnim pa unitarnim jugoslavenstvom) skoro dva stoljeća.
Smislena (i organizirana politička) aktivnost na iznova uspostavi hrvatske države rezultirala je Načelima hrvatskog Domobrana (koja su potpisali dr Ante Pavelić i dr Vlatko Maček, tridesetih godina prošlog stoljeća ...).
Načela odbacuju jugoslavensku ideju (iako izrijekom ne spominju jugoslavenstvo ...).
Država (kao najviši oblik društvenog organiziranja) višestruko je složena (sociološka) tvorevina. Osnovni postulati (nacionalne države) podjednako su temeljni i jugoslavenskoj i hrvatskoj državi ...
Sukob (sudar jugoslavenske (kao i velokosrpske) i hrvatske nacionalne ideje) rezultirao je početno nametanjem (jedne ili druge ideje) nasiljem (u tom smislu niti jedno jugoslavenstvo nije abolirano nasilnog karaktera)(niti je moralno superiorno), pa se pretočio u ratni sukob. (Ratne sukobe.)
Po završetku ratnih operacija (politici aboliranja (pobunjenika) i pacificiranja, mirenja (nacionalnih Hrvata i Hrvata jugoslavena, velikosrba, orjunaša) u Domovinskom ratu, nastupila je era detuđmanizacije, rastakanja HDZ-a (nositelja društvenih promjena u tom razdoblju), omalovažavanja hrvatskih branitelja i materijalnoga uništavanja hrvatske države ...
Umirovljenje hrvatskih generala (2000.g.) početak je novog sukoba jugoslavena (velikosrba) i Hrvata.
HDZ (pokret/stranka), nositelj početne (uspješne) političke borbe i organizator oružane obrane Republike Hrvatske, po smrti glavnih protagonista, nikad više nije dosegao razinu svijesti, odlučnosti, sposobnosti ispravno se suprotstaviti novoj jugoslavenskoj (velikosrpskoj) navali ...
Umirovljenje hrvatskih generala (privremeno) je isključilo (najodlučnije) borce za hrvatsku neovisnost. Dužnost HDZ-a je omogućiti braniteljima i generalima (kroz političku djelatnost) na ravnopravan tretman u društvu.
Ali HDZ to nije znao, nije sposoban za takav čin.
(HDZ je zaokupljen unutarstranačkim frakcijskim borbama za (kvazi)politički i materijalni status, bez sposobnosti kvalitetno utjecati na politički život Hrvatske.)
Kako je Domovinski rat branio postavku suverene Hrvatske (politički konstrukt), moguće ga je svakojako tumačiti. Neupitno je da je Domovinski rat bio obrambeni, pravedni, oslobodilački rat.
Neupitna je i borba protiv siromaštva (s ciljem uspostave hrvatske suverene države). Univerzalnost cilja (hrvatska državnost)(sa svim posljedicama državnosti) određuje rat protiv velikosrpske i jugoslavenske agresije (ma koliko isticali agresore) u novom svjetlu (oslobođenom međunacionalnog karakatera tog sukoba).
Sputavanje hrvatskih branitelja i hrvatskih generala u političkoj borbi (za ciljeve Domovinskog rata) nečasni je čin hdzove vrhuške. Omalovažavanje uzvišenosti cilja (dok su istovremeno bili u mišjim rupama, ili su aktivno sudjelovali (pa i sa visokih stranačkih dužnosti) u podrivanju onog (veličanstvenog) HDZ-a i borbe za neovisnost).
Istup generala Željka Glasnovića u političkoj kampanji korak je ka konačnom ostvarenju hrvatskih snova ... obračun s rušiteljima hrvatske suverenosti. Ukazivanje na neodrživost teza o hrvatskoj krvoločnosti i politička zlouporaba tih teza. General Željko Glasnović je neovisni kandidat u XI. izbornoj jedinici, za dijasporu, ali je jednako kandidat cijeloj Hrvatskoj. Jer se bori za univezalnost prava na dostojan život ...
Povratak časti (jednom rasutom i poniženom narodu), vjere u bolje.
Hrvatska, za sva vremena!
Oznake: Željko Glasnović, ideja jugoslavenstva, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Načela hrvatskog domobrana, velikosrpstvo, sukob, nametanje nasiljem, moralna superiornost, detuđmanizacija, rastakanje HDZ-a, omalovažavanje hrvatskih branitelja, materijalno uništavbanje hrvatske države, novi sukob, suvereneost, univerzalnost borbe, međunacionalni karakter sukoba, nečasni (politički) čin, kandidat dijaspore
komentiraj (2) * ispiši * #
