U-susret danu (velikih valova (Big Wednesday))

Dan antifašističke borbe (državni praznik u RH - 22. lipnja) obilježava tkz. osnivanje pRvog cicačkog odreda u borbi za očuvanje radničke-proleterske revolucije.
Napad njemačkih vojnih snaga na Crvenu armiju nije povod za ustanak protiv fašizma, već (onako kako je službeno KPJ objavljivala) poziv na očuvanje proleterske revolucije i marksističkog modela uspostave novog društva (diktature avangarde radničke klase).

Poziv Kominterne (2. komunističke internacionale) na oružanu borbu za uspostavu radničkih država nije naišao na odaziv u europskim državama (pa tako ni jUngoslaviji, tog 22. lipnja 1941. u NDH). Stoga su povijest krivotvorili (a to im nije jedino zlo koje su počinili, ili su spremni počiniti). Nije bilo prvog ni zadnjeg cicačkog odreda (partija je bila konspirativna, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. su slavili kao dan ustanka naroda i narodnosti u Hrvatskoj, postjUngoslavenski komunisti su proglasili 22. lipnja danom Ustanka (ustaša)).

Prijepor o sudjelovanju Hrvatske na obje (a obje strane su samo jedna strana) strane (iako je postojala i treća strana) do sada nije iznjedrio odgovarajuće tumačenje: Hrvatska se nije sukobila oko svjetskog poretka, već zbog unutarnje podjele hrvatskog društva ...

Hrvatsko društvo se na ideološkom polju podjelilo (prije pojave fašizma, nacizma i komunizma).
Podijelilo se na panslaveniste (jugoslavene) i nacionalno određene Hrvate.

Prva okupacija jugoslavena-orjunaša (izvorni orjunaši), uspostavom Kraljevine sHs i Karađorđevića nametnula je jugoslavenski unitarizam - integralno jugoslavenstvo.

Rascjep hrvatskog društva na osnovi određenja prema hrvatskoj naciji, a time i hrvatskoj državi moskovski krivotvoritelji su pretvorili u lažnu povijest hrvatskog naroda (jer odbijanje Hrvata biti jUngoslavenima je određenje i prema hrvatskoj (tisućljetnoj) državi, što je za moskovske satrape bio preveliki grijeh koji je kasnije proizveo Bleiburg i Križni put).
Radničku ideologiju (marksizam koji je nacije i države proglasio odumirućim) iskoristili su za (slabo) regrutiranje (u tijeku rata), ali je dolaskom Crvene armije nastupila faza jednoumlja i krivotvorenja povijesti (lažni ustanci, lažni pokreti, lažno narodno opredjeljivanje (narod je bio protiv rata i revolucije).



U socijalističkoj Jugoslaviji federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom unitarističkoga jugoslavenstva. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se jugoslavenski unitarizam, povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta nacija što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za Titovu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Unitaristi%C4%8Dko_jugoslavenstvo

(Novi oblik jugoslavenstva dokaz je nepostojanja nehrvatskog određenja Hrvata naspram hrvatskoj naciji i državi.
Hrvatska je tisućljetna država, ali dugo nije imala narodne poglavare.)

U Hrvatskoj nije bilo fašizma, pa nije bilo ni antifašizma.
Orjunaško jugoslavensko četnička veliko Crpska aspiracija je iskoristila određene nacionalno izgubljene hRvate u ostvarenju svojih ciljeva, a moskovska satrapija posebnim sadizmom je taj proces obilježila svojim pečatom.

U vrijeme umjetne inteligencije (AI je protiv stalina, tita i partije) nemojte očekivati rješenje problema koji nikad niste imali.

Oznake: integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, orjunaštvo, marksizam, revolucija, antifašizam AI, dAn anrifašističke borbe

Jugoslavenstvo je jedini uzrok svih ratova

Povijest pamti, glupi zaboravljaju.


Državno (ustavno) pravo je pravna grana koja se bavi političkim uređenjem države.
Kroz povijest, do pojave jugoslavenske ideje, Hrvatska i Srbija nisu bili povezani zajedničkim državnim pravom.
Bilo koji narodi živjeli u nekoj državi, granice su određene.
Društveni eksperiment (brisanja društvene svijesti) nad narodima i državama bivše Jugoslavije ukazuje na izvor svih sukoba prije nastanka Jugoslavije.
Prva je Jugoslavija nastala na ideji integralnog jugoslavenstva, a druga Jugoslavija na ideji unitarnog jugoslavenstva.
Prva je Jugoslavija idejom kako svi jugoslaveni čine naciju (tri plemena Slovenaca, Hrvata i Srba), ukinula određenost državnih granica. Protiv ujedinjenja, a posebice protiv ukidanja državnih granica je bila Čista stranka prava ("frankovci").

Druga je Jugoslavija koristeći komunističke ideje (o odumiranju države i posebnih prava naroda na samo određenje), tvrdnjama o neodrživosti starog (državnog) prava ipak uspostavila "granice" koje su bitno izmijenile stvarne granice. Srbiju su proširili pripajanjem Kosova, Vojvodine, Srbima u BiH i Hrvatskoj dali konstitutivna prava.

Negiranje hrvatskog državnog prava ili njegovo umanjenje u korist Srbije ili/i Srba politika je dviju Jugoslavija. (Jugoslavija je novovjeka izmišljotina s jednim zadatkom, umanjenje hrvatskog državnog prava.)

Omogućiti Srbinu iz sela u okolici Čačka odlučivati o sudbini obale u Podgori nije humanizam nego društveni eksperiment koji je bio moguć samo primjenom sile. (Obje su Jugoslavije bile diktature.)

Ideja jugoslavenske države je uzrok ratova koji su potom uslijedili. Nikakvim podmetanjem teza o genocidnoj, nacionalističkoj ili fašističkoj naravi jednog naroda nije moguće otkloniti spoznaju o jugoslavenstvu kao jedinom uzročniku svih dosadašnjih ratova koji su se vodili na prostorima nekad nazivanim jugoslavenskim.

Jugoslavenska banda ne može priznati zločinačku narav te ideje, ne može priznati razarajuće posljedice jugoslavenstva.
Ne mogu priznati zločinačke postupke uspostave i održavanja Jugoslavija.
Svoje vlastite postupke i zločinačku narav pripisuju drugima.

Jugoslavija je mrtva, povijest je pamti kao nakaradni i bespotrebni eksperiment koji je imao zadaću umanjiti hrvatsko državno pravo, a narod (eksperimentalno) odvesti u bespuća ...

Hrvatska za sva vremena

Oznake: povijest, glupi, državno pravo, jugoslavenska ideja, društveni eksperiment, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Čista stranka prava, jugoslavenska nacija, troplemeni narod, komunistička ideja, odumiranje države, jugoslavenske diktature, jugoslavenstvo uzročnik svih ratova, zločinačka narav jugoslavenstva

Tko je taj Željko Glasnović?

Hrvatska je idejom jugoslavenstva politički okupirana (prvotno integralnim pa unitarnim jugoslavenstvom) skoro dva stoljeća.

Smislena (i organizirana politička) aktivnost na iznova uspostavi hrvatske države rezultirala je Načelima hrvatskog Domobrana (koja su potpisali dr Ante Pavelić i dr Vlatko Maček, tridesetih godina prošlog stoljeća ...).
Načela odbacuju jugoslavensku ideju (iako izrijekom ne spominju jugoslavenstvo ...).

Država (kao najviši oblik društvenog organiziranja) višestruko je složena (sociološka) tvorevina. Osnovni postulati (nacionalne države) podjednako su temeljni i jugoslavenskoj i hrvatskoj državi ...

Sukob (sudar jugoslavenske (kao i velokosrpske) i hrvatske nacionalne ideje) rezultirao je početno nametanjem (jedne ili druge ideje) nasiljem (u tom smislu niti jedno jugoslavenstvo nije abolirano nasilnog karaktera)(niti je moralno superiorno), pa se pretočio u ratni sukob. (Ratne sukobe.)

Po završetku ratnih operacija (politici aboliranja (pobunjenika) i pacificiranja, mirenja (nacionalnih Hrvata i Hrvata jugoslavena, velikosrba, orjunaša) u Domovinskom ratu, nastupila je era detuđmanizacije, rastakanja HDZ-a (nositelja društvenih promjena u tom razdoblju), omalovažavanja hrvatskih branitelja i materijalnoga uništavanja hrvatske države ...

Umirovljenje hrvatskih generala (2000.g.) početak je novog sukoba jugoslavena (velikosrba) i Hrvata.

HDZ (pokret/stranka), nositelj početne (uspješne) političke borbe i organizator oružane obrane Republike Hrvatske, po smrti glavnih protagonista, nikad više nije dosegao razinu svijesti, odlučnosti, sposobnosti ispravno se suprotstaviti novoj jugoslavenskoj (velikosrpskoj) navali ...

Umirovljenje hrvatskih generala (privremeno) je isključilo (najodlučnije) borce za hrvatsku neovisnost. Dužnost HDZ-a je omogućiti braniteljima i generalima (kroz političku djelatnost) na ravnopravan tretman u društvu.
Ali HDZ to nije znao, nije sposoban za takav čin.
(HDZ je zaokupljen unutarstranačkim frakcijskim borbama za (kvazi)politički i materijalni status, bez sposobnosti kvalitetno utjecati na politički život Hrvatske.)

Kako je Domovinski rat branio postavku suverene Hrvatske (politički konstrukt), moguće ga je svakojako tumačiti. Neupitno je da je Domovinski rat bio obrambeni, pravedni, oslobodilački rat.

Neupitna je i borba protiv siromaštva (s ciljem uspostave hrvatske suverene države). Univerzalnost cilja (hrvatska državnost)(sa svim posljedicama državnosti) određuje rat protiv velikosrpske i jugoslavenske agresije (ma koliko isticali agresore) u novom svjetlu (oslobođenom međunacionalnog karakatera tog sukoba).
Sputavanje hrvatskih branitelja i hrvatskih generala u političkoj borbi (za ciljeve Domovinskog rata) nečasni je čin hdzove vrhuške. Omalovažavanje uzvišenosti cilja (dok su istovremeno bili u mišjim rupama, ili su aktivno sudjelovali (pa i sa visokih stranačkih dužnosti) u podrivanju onog (veličanstvenog) HDZ-a i borbe za neovisnost).

Istup generala Željka Glasnovića u političkoj kampanji korak je ka konačnom ostvarenju hrvatskih snova ... obračun s rušiteljima hrvatske suverenosti. Ukazivanje na neodrživost teza o hrvatskoj krvoločnosti i politička zlouporaba tih teza. General Željko Glasnović je neovisni kandidat u XI. izbornoj jedinici, za dijasporu, ali je jednako kandidat cijeloj Hrvatskoj. Jer se bori za univezalnost prava na dostojan život ...
Povratak časti (jednom rasutom i poniženom narodu), vjere u bolje.

Hrvatska, za sva vremena!

Oznake: Željko Glasnović, ideja jugoslavenstva, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Načela hrvatskog domobrana, velikosrpstvo, sukob, nametanje nasiljem, moralna superiornost, detuđmanizacija, rastakanje HDZ-a, omalovažavanje hrvatskih branitelja, materijalno uništavbanje hrvatske države, novi sukob, suvereneost, univerzalnost borbe, međunacionalni karakter sukoba, nečasni (politički) čin, kandidat dijaspore