05

ponedjeljak

ožujak

2018

Poprsje IL Riba/a - povijesne besmislice I



Nestala bista nestaloga skojevca.


Komunistička partija Jugoslavije je bila sekta, ilegalna organizacija koja se zalagala za krvavo nasilje - revoluciju. U vrijeme njihova osnivanja i ilegalnog djelovanja, pa i u vrijeme druge (njihove) Jugoslavije, revolucija nije označavala brzu promjenu već promjenu putem krvavog nasilja.
Međusobne nesuglasice unutar partije su podjednako rješavali ubojstvima.

Sudbina ratnog skojevskog sekretara je misteriozna, ali je komunistička propaganda koristila nepoznatu sudbinu nepoznatog skojevca idealom društva.

Ako su djelovali u ilegali, kako je nepoznati mladić mogao postati ikona titove omladine i titova društva? Nametanjem.

IL Riba/ je anonimni, minorni, opskurni lik koji je svoju mladost i život založio za uspostavu krvoločnog režima koji se iživljavao nad seljacima (jer nisu htjeli u zadruge, a htjeli su u crkve), nad građanskom inteligencijom jer nije podupirala komunističku partiju.
Postavljati bistu takvoj osobi je nemoralno, osobi koju je likvidirala partija kojoj je pripadao.

Priroda (nepriroda) partije je konspirativni rad na uništenju poluga društva, preodgoj preostalih; u partiju nisu mogli ući, ali ni izići iz partije.
Mogli su samo smrtno stradati. Na putu ili usput.



Stalno nametanje povijesti jedne krvoločne ideologije posljedica je ruskog financiranja obilježja i lažnih tekovina partizansko-komunističkih djelovanja.
Hrvatska mora (a nije) zakonima onemogućiti isticanje obilježja krvoločne jugoslavenske, partizanske, komunističke ideologije.
(Hrvatski partizani nisu ustali protiv fašizma, jer bi onda glavne bitke u kojima bi ginuli bile bitke za oslobađanje Splita, Zadra, Rijeke a ne Kozara, Neretva i Sutjeska. Išli su u partizane jer je partizanija s komunističkim komesarima zagovarala revoluciju (krv) i Jugoslaviju.)

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada

ko plamen vječnog svietla stieg vihori;

u dvoru, blied od neprekidnog rada:

Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,

more Ga brige mnogih podanika,

ipak Mu bdienjem izmučene sjene

sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo

nad uzglavljima ranjenih junakâ;

ko brižan otac izlazi u selo

vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:

sa koliko se boraca On bori,

od kolikih Mu boli srdce pati

i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,

znati, što bješe činio i htio,

a poviest naša s ponosom će reći:

Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Vladimir Nazor



A. Augustinčić - poprsje A. Pavelića

Oznake: bista, nestali, IL Riba/, revolucija, ilegalno, sudbina skojevca, ikona, krvoločni režim, konspiracija, likvidacije, rusko financiranje, hrvatski partizani nisu antifašisti. oslobađanje S, Neretva, Sutjeska, Kozara

21

petak

srpanj

2017

Teza o zaslugama




Teza o zaslugama J.B. Tita izaziva građanski rat.
Zločinačku narav jednog režima držati djelomičnom poticaj je svim žrtvama na istovjetni (djelomično) zločinački odgovor kao jedini put satisfakcije.
Društvo se održava osudom nepoželjnog ponašanja, promicanjem kulture života i uvažavanja.

Ne postoji neponovljivost zločina, nametanje neponovljivosti zločina iznova je nanošenje nepravde žrtvama.
Titov (titoistički) koncept (krvave) (nasilne) revolucije dovoljan je za trajnu društvenu osudu osobe (i osoba) koje su promovirale ili promoviraju takvu vrstu nepravde.

Tito i titoisti su necivilizacijska, nečovječna - zločinačka pojava.



Oznake: zasluge, građanski rat, žrtve, neponovljivost zločina, društvo, titoisti, tito, revolucija, nepravda, nečovječna pojava

03

subota

rujan

2016

Sve zablude svih socijalizama



Komunizam je ideologija koju je marksističko-lenjinistička struja nastojala provesti revolucijom (pa pristala na postupnu provedbu, revolucijom provesti socijalizam, pa novom revolucijom provesti komunizam). (Razlozi brutalnoga nasilja jedne ideologije koja je (dijeleći se) programatski isplanirala etape nasilja ...)

Onaj drugi, nemarksistički komunizam (ili socijalizam) je (parlamentarnim putem) planirao izvršiti društvene promjene bez konsenzusa (pristanka cjelokupnog društva).


Demokracija (parlamentarna ili neka druga) ne postiže suglasnost društva već je prihvaćanje modela donošenja odluka u nesavršenom društvu, i kao takva nije podobna za društva koja dvoje o temeljnim vrijednostima društva.
Zapadne demokracije imaju riješenje za socijaliste-komuniste (ističući već spominjani ekonomski zakon ponude i potražnje, koji je neosporno vrijedio u svim dosadašnjim društvenim etapama čovječanstva).
Usvajanjem zakona koji je nedvojben, društva se demokracijom obavezuju na poštivanje osnovnih (svima prihvatljivih) vrijednosti. U zapadnim demokracijama postojanje komunista i/ili socijalista nije osporeno, ali im je osporeno bilo kojim načinom nametanja tog sustava svima kojima njihov vrijednosni sustav nije prihvatljiv. Komunističke i/ili socijalističke enklave su u uvjetima poštivanja ponude i potražnje, te zaštitom od prisilnoga uvođenja komunizma ili socijalizma ekonomski propadale (i sporadična su pojava)(što znači, neuspješan oblik društvenog organiziranja).

Istočne varijante (uključujući i kubanski komunizam/socijalizam (sa latinsko-američkim ispostavama))(odreda prosovjetski, danas proruski režimi) nametanjem ideologije cjelokupnom društvu prikrivaju nemoć ideologije koja se oslanja na podruštvljenje vlasništva. U sustavu državne zaštite (državnog monopola) nije moguće uvidjeti bespomoćnost komunističkih/socijalističkih enklava, a propadanje cjelokupnog društva (koje potiče takve enklave) se tumači postojanjem neprijatelja komunističkog/socijalističkog sustava. (Što proizvodi novo nasilje u zaštiti neplodnog sustava.)(Potreba prikrivanja naravi krivog sustava u Hrvatskoj stalno proizvodi strah od fašizacije i ustašizacije. Bolje ne znaju.)
Nepoštivanje zakona ponude i potražnje omogućava agoniju nametanja komunizma/socijalizma (bilo kojim putem, iako svi putevi posežu za nasiljem).

Uz ideološke krive postavke, druga temeljna zabluda komunizma/socijalizma je oslanjanje na nesocijalizirane (pa i asocijalne) kadrove koji su (zbog genetskih ili životnih okolnosti) društveno neosjetljivi (bešćutni).
Psihička oštećenja (pobornika komunizma/socijalizma) onemogućava ih prihvatiti različitost (i u toj različitosti stvarati enklave sličnih ili istovjetnih vrijednosti)(što bi, u slučaju ispravnosti ideoloških postavki, omogućilo napredak članova tih enklava). Nesposobnost koristiti vlastitu kreativnost u korist skupine kojoj pripadaju, a da pri tom poštuju druge vrijednosne sustave, odraz je biološke bezvrijednosti (koja se očituje potrebom stvaranja monopola, ili sukoba u kojem se društvo opterećuje lažnom dvojbom o temeljnim vrijednostima). Nametnuti (bespotrebni) rat društvo sputava u uspostavi osnovne zajedničke vrijednosti (a jedina zajednička važeća vrijednost je zakon ponude i potražnje).

Ona društva koja nisu razriješila okvire ideološkog sukoba (te dopuštaju relativizaciju svih vrijednosti (fluktuirajući vrijednosni sustav)) otvaraju vrata psihičkim bolesnicima ravnopravno kandidirati za državne i odgovorne funkcije (iako je zakonom to zapriječeno). Nedostaci utopijskog socijalizma (koji nisu otklonjeni ni naučnim (marksovim) komunizmom, niti socijaldemokracijom) su odavno uočeni ...
To što Hrvatska trpi posljedice takvog društva samo ukazuje na nesposobnost oduprijeti se (poremećenoj) manjini.

Konj


Oznake: komunizam, socijalizam, marksističko-lenjinistička inačica, ideologija, revolucija, nasilna ideologija, programatsko nasilje, socijaldemokracija, nemarksistički komunizam/socijalizam, nesavršeno društvo, zakon ponude i potražnje, neuspješan oblik društvenog organiziranja, nesocijalizirani i asocijalni kadrovi, bešćutnost, lažna dvojba o temeljnim vrijednostima, vrijednosni sustavi, fluktuirajući vrijednosni sustavi, psihički bolesnici, nedostaci utopijskog socijalizma, društvena nesposbnost, odupiranje poremećenoj manjini

30

utorak

kolovoz

2016

Partijska zabluda



... s posljedicama


Izbor vlasti je ispit zrelosti nacije, naroda.
Predizborna kampanja (iznova) retorikom ukazuje na ozbiljnost aktera koji se promoviraju.

Jednom nesmotreno popuštanje milanovićevoj (nerealnoj) želji za moći i vlasti koštalo nas je zbrke, produbljenja krize, povećanja javnog i vanjskog duga, demografskoga sloma, uništenja nacionalnih vrijednosti, ugrožavanja života običnog stanovništva ...
Bahato, bezobrazno derište kojem se svidjelo jašiti na grbači javnih dobara ...


Ugrožavanje temelja (ekonomskih) države, nesposobnost ponuditi smislenu politiku i pribjegavanje (jeftinim, ali jako opasnim) smicalicama isključilo je milanovića iz utrke za premijersko mjesto.
SDP (u koaliciji s političkim trabantima) nema izglede pobijediti na predstojećim izborima. Mogu samo ukrasti.
Ono što su uradili 2011.g. i 2016.g. (nevjerojatno je u zemlji koja je ratom napustila socijalizam povratak socijalista parlamentarnim izborima) "lažirajući" izbore na prijevremenim izborima je nemoguće. Jer slijedi revolucija (razumnih).
Svima je bjelodano razvidno kako ta svita lijenih lažaca nije sposobna voditi državu (naročito ne u krizi, ponajmanje nakon krize u kojoj su preuzeli vlast i produbili krizu).
Nezakonita pomoć takvoj svojti je opasno poigravanje (vlastitim životom).

Vrijeme je revolucije, krvavog razračuna sa bjelodano krvnicima, kojima ništa nije sveto.
(Onaj tko računa na milanovića i mesića krivo računa, a to se mora nekome razbiti od glavu ...)



Oznake: izbor vlasti, ispit zrelosti nacije, ozbiljnost, promoviranje, želja za moći i vlasti, produbljenje krize, povećanje duga, demografski slom, bahatost, temelji države, politički trabanti, napuštanje socijalizma, revolucija

29

srijeda

lipanj

2016

Nečovječna ostavština



O političkom inženjeringu


Provođenje revolucije (krvave i nasilne promjene postojećeg društvenog stanja), ma tko je provodio, ostavlja (forenzičke) tragove.
Komunističko-socijalistička boljševička jugoslavenska prorusko prosrpska revolucija koju je provodio Tito (s partijom koju je koristio/vodio) popraćena je mnoštvom dokaznog materijala (koji upućuje na oblik i ciljeve provedbe te revolucije).
Titovo razračunavanje s neistomišljenicima (na sjednicama i kongresima, uvijek osiguravanim njegovim plaćenim ubojicama) je tradicionalni oblik (produžetka jednoumlja, diktature i totalitarizma). Nitko ne dvoji o načinu i karakteru titove vladavine ...

Dvojben je odnos prema političkom nasljeđu takve prakse (nasilnog i bezrazložnog nametanja društvenih kretanja).
Socijalizam, nesvrstani, proruska (vojna, diplomatska i gospodarska) ovisnost, prosrpstvo, jugoslavenski fašizam, genocidnost, totalitarizam, ... samo su neke pojave koje spadaju u titovu (nečovječnu) ostavštinu.

U sklopu (složenih) geostrateških odnosa, postupan razračun s jugoslavensko-srpskim totalitarnim postavkama (jedne krvlju nametnute politike suludog balkanskoga (bez balkana (čitaj: Bugarske) diktatora) provedena je odlučno i s uspjehom (odgovor na srpsku agresiju u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu).
Odlučnost u razrješenju (krvave) titove ostavštine na unutar hrvatskom planu nastavak je otklona od (jednog) zločinačkog sustava (totalitarnosti) boljševičkog agenta.

Što je Tito uistinu radio?
Pod okriljem samohvale o nesvrstanima i samoupravnom socijalizmu (eksperimentalnom modelu nepoželjnog socijalizma (kvaka na kvadrat), kršio je povelju UNa o zabrani rata i obavezi kontrole naoružanja pod nadzorom UN-a.
Naoružavao je i potpomago prosovjetske (krvave) diktature (koristeću takozvanu suradnju nesvrstanih u gospodarstvu).
INA (koja je u Hrvatskoj izvor političkih afera od Đurekovića, Špiljka, Miše Broza, ... do današnjih dana i ostavke Karamarka) je naftna firma koja je služila razmjeni oružja i pružanju logistike (prosovjetsko/proruskim) diktaturama ...
Zašto je INA imala naftna nalazišta samo u vojnim diktaturama (Libija, Sirija, Iraq, Rusija, ...) koje je sdpovska vlast prodavala u bescjenje ...? Jer je vrijednost tih naftnih nalazišta padala nemogućnošću ili otklonom želje prodaje oružja ...

Takav sustav (posrednika) potpore proruskim diktaturama (osiguravanjem vojne, diplomatske i ostale pomoći na unutar državnom (ex jugoslavije) planu tražio je neupitnu poslušnost, ne postojanje opozicije. Jednoumlje.

Smrću (jednoumlja) Tita, nestala je unosna preprodaja oružja (zabranjena poveljom UNa), Jugoslavija i jugoslavenski samoupravni (ne)radni narod su se našli u nazavidnom položaju nesposobnosti privrediti onoliko koliko troše ...

Dakle, niti će takvom politikom (protivnom povelji UNa) itko uspjeti preprodavati oružje, niti će neradom (stvorenim kao nagradom za popuštanje zločinačkoj politici) Hrvatska savladati nastalu krizu.
Kriza je prouzročena sdpovskim nastojanjem stvoriti (restaurirati) stanje prije titove smrti (i odveli su nas u mračno doba neimaštine, nerada i neodgovornosti).
Razračun s takvom politikom je neophodan. U taj razračun spada i razračun s Plenkovićem (čime bi se ta protuha bavila da ga nismo birali (da ga HDZ nije postavljao na dobro plaćena mjesta), otvorio bi odvjetnički ured ..??) koji je indikator komunjarskih prebjega (koji su utočište našli u HDZ-u (nastojeći HDZ držati taocem svoje bolesne ambicije opstajati bez rada)).

Odugovlačiti s mjerama otklona od titoističkog jednoumlja vodi produbljenju krize.
Sve mjere (potpomognute nasiljem) Titove politike imale su praktične (mada zločinačke) nakane. Društvo nećemo revitalizirati nastavkom takve politike ...
Titoizam, nerad i neodgovornost su prošlost. Partijski podobnici relikt jednog (tmurnog) vremena. Vrijeme je uspostaviti društvo rada, marljivosti, odgovornosti i potkrepe rezultata pravednim vrednovanjem.
Tito je mrtav, titoizam je izdahnuo (u posljednjem hroptaju sirijske diktature).
(Pokušaji titove služinčadi zaustaviti promjene i postaviti se nositeljem vlasti u RH je nakaradno ...)(U toj politici nije bilo ničega čovječnog.)

Vratimo Hrvatsku (radnim) korijenima ...


Oznake: revolucija, tragovi, oblik i ciljevi revolucije, jednoumlje, diktatura, totalitarizam, karakter titove vladavine, geostrateški odnosi, srpska agresija, domovinski rat, boljševički agent, nesvrstani, samoupravljanje, INA, povelja UNa, posredništvo, širenje proruskih režima, nerad, neodgovornost, partijski podobnici, Vratimo Hrvatsku radnim korijenima

03

nedjelja

siječanj

2016

Socijaldemokracija i socijalnost: (razlozi) zabune




Socijaldemokracija je oblik političke borbe za socijalizam (društvo u kojem dominira društveno vlasništvo).



Zablude koje prate socijaldemokraciju u Hrvatskoj je očekivanje da takvo (socijalističko) društvo ima socijalne namjere.
Socijalizam (proveden revolucijom; pokoljem i progonom) već je jednom bio nastanjen u Hrvatskoj (SR Hrvatska u SFRJugoslaviji nastala na "antifašizmu").
Sve dosege društvenog vlasništva smo okusili na vlastitoj koži.
Pokoljem i progonom (revolucijom), partija je stvorila potrebnu kritičnu masu stanovništva, nedovoljnu za provedbu antirevolucije, dostatnu za proglašavanje društva socijalističkim. Zaista, kako je bilo moguće provesti ideju društvenog vlasništva nad stoljećima poznatim vlasništvom sredstava za proizvodnju? Kolaboracijom (surađivanjem) nevlasnika i progonom (likvidacijima i iseljavanjem) stvarnih vlasnika.

Urušavanje društva podjelom plijena nije stvorio socijalizam, već uništio društvo i vratio ga na razvojnoj liniji (unazadio).

Oslanjanje partija (socijaldemokratskog predznaka), nakon zločina koje su priredili hrvatskom društvu, na socijalnost (na koju nikad nisu polagali pozornost do na sredstvo provedbe vlastitih zločinačkih nakana) je u Hrvatskoj poprimilo opasan oblik (izazivanja građanskog rata).
USA i GB su prve provele politiku borbe protiv siromaštva, socijalističke zemlje nikad nisu pokretale politiku borbe protiv siromaštva već su ustrajavale na proletarizirati (osiromašenju). U razvijenim državama, socijalna pomoć (namijenjena bolesnim i starim, radno nesposobnim bez ušteđevine) je veća od primanja radnika u socijalističkim (ili socijaldemokratskim) državama.

Socijalizam (revolucionarni; danas socijaldemokracija) je nakaradni sustav koji je služio u urušavanju (slabljenju moći) hrvatskog društva (otvaranja prostora srpskoj-opančarskoj ekspanziji). To im je bila/je jedina zadaća.

Poistovjetiti socijaldemokraciju sa socijalnom državom je zabuna (na kojoj socijaldemokratski promotori rado ustrajavaju).
Socijalistička država/ili vlast ne rješava siromaštvo već ideološki ustrajava na društvenom vlasništvu (koje uvijek stvara više sirotinje).
Ali, Hrvati su svoju katoličku narav već jednom iskazali u progonu i prokazivanju vlastite braće (koji su imali više nego je zločinačka partija željela).

Vjerovati takvima (na demokratskim izborima) je igra sa opstankom (hrvatskog društva). (U ime države treba takve progoniti. Shvatit će oni to, oni državu koja proganja odavno podržavaju ...) Očigledno je kako je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u državnim rukama (jer je država gospodarski zamrla dolaskom milanovićeve pljačkaške bande na vlast ... bez ikakvog otpora).
Socijaldemokracija je mrtva, ali nisu zlotvori (kojima služi za rušenje društva i progon nositelja zdravog, nacionalnog, uspješnog, katoličkoga hrvatskog društva).

Strepite! (Osveta je moja ...)
Osveta je moja - veli Gospodin - ja ću je vratiti.” (12:19)




Oznake: socijaldemokracija, socijalizam, društveno vlasništvo, revolucija, parlamentarna borba, socijalne namjere, zablude, pokolj i progon, antirevolucija, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, urušavanje društva