8. smart

Dan (nesretnih) žena


Sretne žene su sretne cijelu godinu. Njima je jedan dan nepotreban, premalo.

Nek` sja ludilo onih kojima su kampanje sredstvo za otklon od normalnog (revolucionari).
Revolucije pojedu ono najbolje i uobičajeno im je cilj uništenja ono što veličaju.

(Ruski cvet, srpski Cvet)

Oznake: žene, dan, revolucija

U-susret danu (velikih valova (Big Wednesday))

Dan antifašističke borbe (državni praznik u RH - 22. lipnja) obilježava tkz. osnivanje pRvog cicačkog odreda u borbi za očuvanje radničke-proleterske revolucije.
Napad njemačkih vojnih snaga na Crvenu armiju nije povod za ustanak protiv fašizma, već (onako kako je službeno KPJ objavljivala) poziv na očuvanje proleterske revolucije i marksističkog modela uspostave novog društva (diktature avangarde radničke klase).

Poziv Kominterne (2. komunističke internacionale) na oružanu borbu za uspostavu radničkih država nije naišao na odaziv u europskim državama (pa tako ni jUngoslaviji, tog 22. lipnja 1941. u NDH). Stoga su povijest krivotvorili (a to im nije jedino zlo koje su počinili, ili su spremni počiniti). Nije bilo prvog ni zadnjeg cicačkog odreda (partija je bila konspirativna, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. su slavili kao dan ustanka naroda i narodnosti u Hrvatskoj, postjUngoslavenski komunisti su proglasili 22. lipnja danom Ustanka (ustaša)).

Prijepor o sudjelovanju Hrvatske na obje (a obje strane su samo jedna strana) strane (iako je postojala i treća strana) do sada nije iznjedrio odgovarajuće tumačenje: Hrvatska se nije sukobila oko svjetskog poretka, već zbog unutarnje podjele hrvatskog društva ...

Hrvatsko društvo se na ideološkom polju podjelilo (prije pojave fašizma, nacizma i komunizma).
Podijelilo se na panslaveniste (jugoslavene) i nacionalno određene Hrvate.

Prva okupacija jugoslavena-orjunaša (izvorni orjunaši), uspostavom Kraljevine sHs i Karađorđevića nametnula je jugoslavenski unitarizam - integralno jugoslavenstvo.

Rascjep hrvatskog društva na osnovi određenja prema hrvatskoj naciji, a time i hrvatskoj državi moskovski krivotvoritelji su pretvorili u lažnu povijest hrvatskog naroda (jer odbijanje Hrvata biti jUngoslavenima je određenje i prema hrvatskoj (tisućljetnoj) državi, što je za moskovske satrape bio preveliki grijeh koji je kasnije proizveo Bleiburg i Križni put).
Radničku ideologiju (marksizam koji je nacije i države proglasio odumirućim) iskoristili su za (slabo) regrutiranje (u tijeku rata), ali je dolaskom Crvene armije nastupila faza jednoumlja i krivotvorenja povijesti (lažni ustanci, lažni pokreti, lažno narodno opredjeljivanje (narod je bio protiv rata i revolucije).



U socijalističkoj Jugoslaviji federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom unitarističkoga jugoslavenstva. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se jugoslavenski unitarizam, povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta nacija što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za Titovu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Unitaristi%C4%8Dko_jugoslavenstvo

(Novi oblik jugoslavenstva dokaz je nepostojanja nehrvatskog određenja Hrvata naspram hrvatskoj naciji i državi.
Hrvatska je tisućljetna država, ali dugo nije imala narodne poglavare.)

U Hrvatskoj nije bilo fašizma, pa nije bilo ni antifašizma.
Orjunaško jugoslavensko četnička veliko Crpska aspiracija je iskoristila određene nacionalno izgubljene hRvate u ostvarenju svojih ciljeva, a moskovska satrapija posebnim sadizmom je taj proces obilježila svojim pečatom.

U vrijeme umjetne inteligencije (AI je protiv stalina, tita i partije) nemojte očekivati rješenje problema koji nikad niste imali.

Oznake: integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, orjunaštvo, marksizam, revolucija, antifašizam AI, dAn anrifašističke borbe

Ustaška i komunistička revolucija

UHRO (Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija) je organizacija koja je imala za cilj očuvanje samosvojnosti hrvatskog naroda, očuvanje hrvatskog državnog prava (suvereniteta), samostalnost Hrvatske i boljitak Hrvatske.

Revolucija je bila privremena. Prestanak revolucionarnog djelovanja je proglašeno nakon ostvarivanja nekih ciljeva za koje su se zalagali i držali revoluciju opravdanom u ostvarenju tih ciljeva. Prestanak negiranja hrvatske nacije (integralno jugoslavenstvo, troplemeni jugoslavenski narod). Prestanak potpunog negiranja hrvatskog državnog prava (to što su komunisti priznavanjem socijalističkog sabora i socijalističke republike Hrvatske svojim teorijama novog društva osporavali i državnost i naciju Hrvatima prouzročilo je otpor prema komunističkoj ideji, a ne nastavak ustaške revolucije).

Komunistička revolucija je nametana od Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), koja je slijedila naputke Komunističke Internacionale (Kominterne). Zadaća revolucije je bila ukinuti klasne razlike u Svijetu i uvesti komunizam.
Kako je komunistička ideja otprije kritizirana kao utopijska, komunistički prvaci (Marx, Engels, Lenjin i ja) su zamislili kako revoluciju moraju provoditi profesionalni revolucionari (koji, odreda, nisu bili komunisti).
Dakle, sam početak komunističke revolucije iznjedrio je kadrove koji su bili poprilično udaljeni od cilja. Protekom vremena i trajanja revolucije ta se distanca povećavala. Današnja komunistička svita je udaljenija od cilja nego oni koji su začinjali revolucijom ostvariti komunizam.

Za razliku od ustaške revolucije, koja je trajala ograničeno i po prestanku trajanja prestali su postojati ustaše, komunistička revolucija nije postigla niti jedan svoj cilj , traje stalno (permanentno).
Ali to ne znači kako postoje komunisti, već profesionalni revolucionari koje komunizam ne zanima.

Ona država koja dozvoli takvoj hordi postojati mora prolaziti kroz pakao.

Promotrite miLanovića i pLenjkovića, izgledaju li vam oni kao osobe koje znaju što rade?

Ja sam Lenin, ma što vi dodavali na moje čelo

Oznake: UHRO, KPJ, revolucija, trajanje revolucije, nacija, državno pravo, profesionalni revolucionari

Antifašizam je stvorio fašizam, ali ne i slobodu

Bla bla bla

Sovjetski savez se, po teoriji revolucije, borio za opstanak socijalističko-komunističke vlasti.
Što su sve Kominterna, Moskva i Savez (sovjetski) uradili kako bi opstala tvorevina naučnog komunizma (marksizam) trebaju dokučiti generacije koje dolaze (kad već nisu one koje su prošle).

Mussolini (zet svoga punca) je bio novinar, socijalist, komunist. Njegov je fašizam socijalistički, a nijemci su pedantno svoj socijalizam nazvali nacional-socijalizam.

Lenjin je talijanske komuniste pismeno kritizirao zbog odlaska Mussolinija iz njihove partije.
Tko je upravljao talijanskim fašistima i koja je njihova politička odrednica? (Tko spomene socijalizam - prelaznu etapu od klasnog društva ka besklasnom društvu- komunizmu dobit će čokoladu. Tko spomene Moskvu dobit će vrećicu bombona.)

Podjednako, da nije bilo hrvatskih komunista-partizana-skojevaca-ilegalaca: antifašista talijane bi Hitler poslao na Istočni front, i ne bi bilo okupacije (jedan talijanski vojnik na dva stanovnika dalmacije pod talijanskom okupacijom).
Da nije bilo dogovora komunističkih vođa i talijanske vojske ne bi bilo pobune zbog koje su talijanske vojne snage radije bile stacionirane u Dalmaciji nego pred Staljingradom.
Da nisu antifašisit napadali talijane ne bi bilo odmazde nad civilima i rat bi završio 43.
Dokumenti navode talijanske vojne vlasti kao organizatora pobune - svih pobunjenih osim komunista, koji su znali prije da će se pobuniti.
Znam, mala zemlja, mali problemi. Preglupi da bi sami riješili svoje probleme, premali da bi drugi (pametniji) rješavali njihove probleme.
Kad pogledaš (sa visine) ovog blentona što se kočoperi kao da mu nitko ne može iskopati o*o, jasno ti je da maleni i kad smrde, smrde samo sebi.

Ovaj narod nema slobodu.
Sloboda se ne kupuje, sloboda se ne prodaje. Sloboda se živi.
A robovi umiru u okovima ropstva i onda kad im skinete lance, jer ne znaju slobodno živjeti.
Zato vas stalno pritišću ... kako ne bi slobodno mislili, još slobodnije disali.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: Sovjetski savez, revolucija, Kominterna, Moskva, naučni komunizam, marksizam, Fašizam, nacional socijalizam, Lenjin, Mussolini, klasno i besklasno društvo, antifašisti, Staljingrad, hitler, pobuna, sloboda, Ropstvo

Novogodišnja čestitka: Zašto osnivaju stožere (kad mi sami moramo sa stožerom ili bez stožera, platiti sve)?

Novogodišnja čestitka nije zakašnjela (jer se ne odnosi na proteklu Novu godinu, nego na sve naredne Nove godine)


Državna navika uspostave svekolike i potpune kontrole (ropstvo, kmetstvo, ...) propašću robovlasničkog i feudalnog društva pronašlo je (privremeno) spasonosnu formulu propagiranjem novog (pravednog) društva.
(Dočim vam netko propovijeda pravedno društvo, a ne realno sa svojim nesavršenostima, zloban je i laže vas. Propovijeda utopiju ("nepostojeće mjesto").

Zapravo, nakon feudalizma, Hrvatska (pripremana za porobljavanje) nije razvojno preuzela kapitalizam-demokraciju nego je kroz nekoliko kratkih etapa (od ukidanja kmetstva 1848.g koju je proglasio ban J. Jelačić do potpunog promašaja s komunističko-sovjetskim titovom totalitarizmom) završila u sociološko-gospodarsko-demografsko-političkom sunovratu.

Rat za neovisnost (od sovjetsko-socijalističkih struktura proglašen Domovinskim ratom, zapadni povjesničari ga nazivaju Hrvatski rat za neovisnost) je bio složeni rat.
Nedvojbeno je uzrokovan JNA-srpskom agresijom. Bio je pravedan rat, oslobodilački i obrambeni rat.


Kako je dokumentima UN obrambeni rat dozvoljen, ženevskim konvencija nije dozvoljeno provoditi revoluciju (u smislu oružanih promjena, ali i u smislu naglih promjena društvenog uređenja), Hrvatska nije sustavno u tom razdoblju mijenjala politički-gospodarski sustav.

Hrvatska nije provodila mjere protiv jugoslavena, komunista, militantnih ateista (koji su svi odreda u jugoslavijama bili nekarakterni materijalisti, sadisti, masovne ubojice, ...).

Kadar koji je provodio strahovladu , s ikonografijom partizanštine-jugoslavenstva-socijalizma-militante (protivno povelji UN-a) nesvrstanosti, depopulacije i promjene demografske strukture, promjene vlasništva (socijalizam) ... a protiv čega smo poslije završetka nametnutog rata morali povesti odlučujuću bitku, preuzeo je poluge vlasti i nastavio s (dokazano neuspješnim) socijalizmom osiromašenja puka i potpune ovisnosti o centralnoj distribuciji sredstava neophodnih za preživljavanje.
Zbog tog vam je zagrebački bazen demografski narastao na preko 1 200 000 stanovnika. (Jer imaju dojam da centralizirana raspodjela više raspoređuje u Zagrebu nego drugdje.)

Stožeriranje Hrvatske je nastavak istih kadrova istom politikom produžavati socijalizam (podruštvljavanje sredstava i centralno upravljanje tim sredstvima).
U Kraljevini Jugoslaviji konverzijom valuta (kruna-dinar) Hrvatska je popljačkana, a hrvatskim novcima je pravoslavna crkva kupovala po Hrvatskoj (zemljišta i ljude), kralj političku podršku; u titovoj Jugoslaviji konverzijom valuta (kuna-dinar) moglo se promjeniti iznos samo dvije prosječne mjesečne ondašnje plaće u kunama (ostalo je bili ratno profiterstvo), ostatak (potrebne monete) dinara su u Beogradu naštampali i tim naštampanim novcima kupovali za srpske vojne (četničko-partizansko-četničke) kadrove hrvatske zemlje i naseljavali ih kao militantne faktore.
Jugoslavijui i socijalizam su nametali militantno (pa ih je najbrže poraziti militantno, dvije su jugoslavije u ratovima trajale samo 19 dana).

Ta stoljetna praksa je produžena stožeriranje, podruštvljavanjem sredstava i kupovinom teritorija za naseljavanja (izbjeglih srba, sirijaca, afganistanaca, ovih-onih).
Treba im i zamjena valuta (promjena valute s*ebe i pametnog).
PROTIV UVOĐENJA EURA!

Sto godina ovaj narod nije dekodirao program otimanja i progona. Sto godina iznova svaku nepogodu čeka golog Q.
Sto godina nije napravio cjepivo protiv sadističkih idiota.
Cijepi stožer, cijepi takvu Vladu, cijepi ministre, cijepi guvernera narodne banke.

Ne možeš svaku nevolju dočekivati gol, bos, gladan, bolestan, na koljenima.
Gradi, stvaraj, živi i akumuliraj.
Stvaraj pričuvu - ne daj pljačku.

Nema volontera (ma gdje bili), nema stožera. Morate prije nevolje dovoljno zaraditi i nevolju vlastitom ušteđevinom preživjeti.
Ja vam ne mogu poželjeti bolje za Novu Godinu od realnih pretpostavki o životu u kojem se uvijek nešto okrene naopako, i toga ako vam se dogodi zlo da ste pripravni i materijalno sposobni preživjeti nevolju.

Samo se bogata društva mogu bogatiti, siromašna se uvijek vraćaju siromaštvu.

Stožer protiv siromaštva ne dijeli novce i traži slobodu, već dijeli savjete i pušta vas slobodno ostvarivati vlastite snove.

Da ste mi debeli (i bogati).

Bog i Hrvati, Hrvatska za sva vremena, Hrvatska dostojna življenja

ovo je priroda napravila

Oznake: stožeri, potpuna kontrola, Ropstvo, kmetstvo, demokracija, kapitalizam, Rat za neovisnost, JNA-srpska agresija, pravedni i oslobodilački rat, povelja UNa, Ženevske konvencije, revolucija, jugoslaveni, socijalisti, materijalisti, sadisti, masovne ubojice, društvene promjene poslije rata, stožer protiv siromaštva

U srcu

Hrvatska nije izvršila promjenu proizvodnje, stoga je propala (propada) s feudalnim društvenim uređenjem.
Feudalni vlastodršci nisu promjene (povlaštenog položaja) dopuštali mirnim putem, te su se građanske revolucije nasiljem izborile za sveukupne društvene promjene.
Samo nasilje (revolucija) nije jamstvo pozitivnih društvenih promjena.

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko revolucija, ali niti jedna građanska (smjena feudalnih društvenih okvira).
Revolucije su završavale kao okupacije (dvije, tri) jugoslavenske (srpske). Prva jugoslavenska revolucija stopljena s revolucijom nastanka Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) koja je trajala mjesec dana, rezultirala je nekritičkim i pučističkim potpadanjem pod vlast (veliko)srpske (Karađorđevićeve - albansko katoličke) monarhije.

Ustaška revolucija je rješavala gorući problem - asimilacije i unitarizma - iako okrenuta slobodnom seljaštvu, kratko je trajala i teško je predvidjeti bi li riješila problem feudalnih okova.

Socijalističko komunistička (boljševička) revolucija provodila je promjenu vlasništva, način proizvodnje, ali nije ukidala feudalne okvire nego ih je (po sovjetsko-ruskom modelu) vješto pretakala u inovativnije oblike. Partijski (carsko-kraljevski) zaslužnici nisu dobivali feude, već samoupravne organizacije u kojim su bili avangardna predvodnica (upravitelji i vlasnici partijsko-carskom milošću).

Slom komunizma nije doveo do slobodne već do partijske države - vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju su vlastodršci zadržali i postali svemoćni. Demokracija je paravan, bez stvarnog značenja.
Nikoga ne birate, nitko vam ne odgovara, niste slobodni.
Više vrijedi glas jednog partijskoga aparatčika nego 400 000 narodnih glasova politički određenog naroda.

Mehanizmi produženog uplitanja vlasti u vlasničke i proizvodne odnose su dokumentima UN-a zabranjeni, ali svejedno kamarila na vlasti krmči na grbači kmeta (koji nije izborio svoju slobodu).

Društvo se mora mijenjati, sa smanjenjem utjecaja vlasti a povećanjem odgovornosti vlasti stvarnim nositeljima vlasti.


Vrijeme je za nevrijeme, za slom feudalno-partijskih, totalitarno-nedemokratskih, porobljivačko-obmanjivačkih sustava.
Vrijeme je za narodnu vlast, vrijeme je za slobodu.

Smjenu ove nakaradne vladavine (prdi-ludi koalicija) nećete provesti mirnim putem.

Oznake: U srcu, proizvodnja, feudalizam, društveno uređenje, revolucija, feud, građanska revolucija, boljševička revolucija, mehanizmi produženog uplitanja vlasti

Poprsje IL Riba/a - povijesne besmislice I

Nestala bista nestaloga skojevca.


Komunistička partija Jugoslavije je bila sekta, ilegalna organizacija koja se zalagala za krvavo nasilje - revoluciju. U vrijeme njihova osnivanja i ilegalnog djelovanja, pa i u vrijeme druge (njihove) Jugoslavije, revolucija nije označavala brzu promjenu već promjenu putem krvavog nasilja.
Međusobne nesuglasice unutar partije su podjednako rješavali ubojstvima.

Sudbina ratnog skojevskog sekretara je misteriozna, ali je komunistička propaganda koristila nepoznatu sudbinu nepoznatog skojevca idealom društva.

Ako su djelovali u ilegali, kako je nepoznati mladić mogao postati ikona titove omladine i titova društva? Nametanjem.

IL Riba/ je anonimni, minorni, opskurni lik koji je svoju mladost i život založio za uspostavu krvoločnog režima koji se iživljavao nad seljacima (jer nisu htjeli u zadruge, a htjeli su u crkve), nad građanskom inteligencijom jer nije podupirala komunističku partiju.
Postavljati bistu takvoj osobi je nemoralno, osobi koju je likvidirala partija kojoj je pripadao.

Priroda (nepriroda) partije je konspirativni rad na uništenju poluga društva, preodgoj preostalih; u partiju nisu mogli ući, ali ni izići iz partije.
Mogli su samo smrtno stradati. Na putu ili usput.

Stalno nametanje povijesti jedne krvoločne ideologije posljedica je ruskog financiranja obilježja i lažnih tekovina partizansko-komunističkih djelovanja.
Hrvatska mora (a nije) zakonima onemogućiti isticanje obilježja krvoločne jugoslavenske, partizanske, komunističke ideologije.
(Hrvatski partizani nisu ustali protiv fašizma, jer bi onda glavne bitke u kojima bi ginuli bile bitke za oslobađanje Splita, Zadra, Rijeke a ne Kozara, Neretva i Sutjeska. Išli su u partizane jer je partizanija s komunističkim komesarima zagovarala revoluciju (krv) i Jugoslaviju.)



A. Augustinčić - poprsje A. Pavelića

Oznake: bista, nestali, IL Riba/, revolucija, ilegalno, sudbina skojevca, ikona, krvoločni režim, konspiracija, likvidacije, rusko financiranje, hrvatski partizani nisu antifašisti. oslobađanje S, Neretva, Sutjeska, Kozara

Teza o zaslugama

Teza o zaslugama J.B. Tita izaziva građanski rat.
Zločinačku narav jednog režima držati djelomičnom poticaj je svim žrtvama na istovjetni (djelomično) zločinački odgovor kao jedini put satisfakcije.
Društvo se održava osudom nepoželjnog ponašanja, promicanjem kulture života i uvažavanja.

Ne postoji neponovljivost zločina, nametanje neponovljivosti zločina iznova je nanošenje nepravde žrtvama.
Titov (titoistički) koncept (krvave) (nasilne) revolucije dovoljan je za trajnu društvenu osudu osobe (i osoba) koje su promovirale ili promoviraju takvu vrstu nepravde.

Tito i titoisti su necivilizacijska, nečovječna - zločinačka pojava.

Oznake: zasluge, građanski rat, žrtve, neponovljivost zločina, društvo, titoisti, tito, revolucija, nepravda, nečovječna pojava

Sve zablude svih socijalizama

Komunizam je ideologija koju je marksističko-lenjinistička struja nastojala provesti revolucijom (pa pristala na postupnu provedbu, revolucijom provesti socijalizam, pa novom revolucijom provesti komunizam). (Razlozi brutalnoga nasilja jedne ideologije koja je (dijeleći se) programatski isplanirala etape nasilja ...)

Onaj drugi, nemarksistički komunizam (ili socijalizam) je (parlamentarnim putem) planirao izvršiti društvene promjene bez konsenzusa (pristanka cjelokupnog društva).


Demokracija (parlamentarna ili neka druga) ne postiže suglasnost društva već je prihvaćanje modela donošenja odluka u nesavršenom društvu, i kao takva nije podobna za društva koja dvoje o temeljnim vrijednostima društva.
Zapadne demokracije imaju riješenje za socijaliste-komuniste (ističući već spominjani ekonomski zakon ponude i potražnje, koji je neosporno vrijedio u svim dosadašnjim društvenim etapama čovječanstva).
Usvajanjem zakona koji je nedvojben, društva se demokracijom obavezuju na poštivanje osnovnih (svima prihvatljivih) vrijednosti. U zapadnim demokracijama postojanje komunista i/ili socijalista nije osporeno, ali im je osporeno bilo kojim načinom nametanja tog sustava svima kojima njihov vrijednosni sustav nije prihvatljiv. Komunističke i/ili socijalističke enklave su u uvjetima poštivanja ponude i potražnje, te zaštitom od prisilnoga uvođenja komunizma ili socijalizma ekonomski propadale (i sporadična su pojava)(što znači, neuspješan oblik društvenog organiziranja).

Istočne varijante (uključujući i kubanski komunizam/socijalizam (sa latinsko-američkim ispostavama))(odreda prosovjetski, danas proruski režimi) nametanjem ideologije cjelokupnom društvu prikrivaju nemoć ideologije koja se oslanja na podruštvljenje vlasništva. U sustavu državne zaštite (državnog monopola) nije moguće uvidjeti bespomoćnost komunističkih/socijalističkih enklava, a propadanje cjelokupnog društva (koje potiče takve enklave) se tumači postojanjem neprijatelja komunističkog/socijalističkog sustava. (Što proizvodi novo nasilje u zaštiti neplodnog sustava.)(Potreba prikrivanja naravi krivog sustava u Hrvatskoj stalno proizvodi strah od fašizacije i ustašizacije. Bolje ne znaju.)
Nepoštivanje zakona ponude i potražnje omogućava agoniju nametanja komunizma/socijalizma (bilo kojim putem, iako svi putevi posežu za nasiljem).

Uz ideološke krive postavke, druga temeljna zabluda komunizma/socijalizma je oslanjanje na nesocijalizirane (pa i asocijalne) kadrove koji su (zbog genetskih ili životnih okolnosti) društveno neosjetljivi (bešćutni).
Psihička oštećenja (pobornika komunizma/socijalizma) onemogućava ih prihvatiti različitost (i u toj različitosti stvarati enklave sličnih ili istovjetnih vrijednosti)(što bi, u slučaju ispravnosti ideoloških postavki, omogućilo napredak članova tih enklava). Nesposobnost koristiti vlastitu kreativnost u korist skupine kojoj pripadaju, a da pri tom poštuju druge vrijednosne sustave, odraz je biološke bezvrijednosti (koja se očituje potrebom stvaranja monopola, ili sukoba u kojem se društvo opterećuje lažnom dvojbom o temeljnim vrijednostima). Nametnuti (bespotrebni) rat društvo sputava u uspostavi osnovne zajedničke vrijednosti (a jedina zajednička važeća vrijednost je zakon ponude i potražnje).

Ona društva koja nisu razriješila okvire ideološkog sukoba (te dopuštaju relativizaciju svih vrijednosti (fluktuirajući vrijednosni sustav)) otvaraju vrata psihičkim bolesnicima ravnopravno kandidirati za državne i odgovorne funkcije (iako je zakonom to zapriječeno). Nedostaci utopijskog socijalizma (koji nisu otklonjeni ni naučnim (marksovim) komunizmom, niti socijaldemokracijom) su odavno uočeni ...
To što Hrvatska trpi posljedice takvog društva samo ukazuje na nesposobnost oduprijeti se (poremećenoj) manjini.

Konj

Oznake: komunizam, socijalizam, marksističko-lenjinistička inačica, ideologija, revolucija, nasilna ideologija, programatsko nasilje, socijaldemokracija, nemarksistički komunizam/socijalizam, nesavršeno društvo, zakon ponude i potražnje, neuspješan oblik društvenog organiziranja, nesocijalizirani i asocijalni kadrovi, bešćutnost, lažna dvojba o temeljnim vrijednostima, vrijednosni sustavi, fluktuirajući vrijednosni sustavi, psihički bolesnici, nedostaci utopijskog socijalizma, društvena nesposbnost, odupiranje poremećenoj manjini

Partijska zabluda

... s posljedicama


Izbor vlasti je ispit zrelosti nacije, naroda.
Predizborna kampanja (iznova) retorikom ukazuje na ozbiljnost aktera koji se promoviraju.

Jednom nesmotreno popuštanje milanovićevoj (nerealnoj) želji za moći i vlasti koštalo nas je zbrke, produbljenja krize, povećanja javnog i vanjskog duga, demografskoga sloma, uništenja nacionalnih vrijednosti, ugrožavanja života običnog stanovništva ...
Bahato, bezobrazno derište kojem se svidjelo jašiti na grbači javnih dobara ...


Ugrožavanje temelja (ekonomskih) države, nesposobnost ponuditi smislenu politiku i pribjegavanje (jeftinim, ali jako opasnim) smicalicama isključilo je milanovića iz utrke za premijersko mjesto.
SDP (u koaliciji s političkim trabantima) nema izglede pobijediti na predstojećim izborima. Mogu samo ukrasti.
Ono što su uradili 2011.g. i 2016.g. (nevjerojatno je u zemlji koja je ratom napustila socijalizam povratak socijalista parlamentarnim izborima) "lažirajući" izbore na prijevremenim izborima je nemoguće. Jer slijedi revolucija (razumnih).
Svima je bjelodano razvidno kako ta svita lijenih lažaca nije sposobna voditi državu (naročito ne u krizi, ponajmanje nakon krize u kojoj su preuzeli vlast i produbili krizu).
Nezakonita pomoć takvoj svojti je opasno poigravanje (vlastitim životom).

Vrijeme je revolucije, krvavog razračuna sa bjelodano krvnicima, kojima ništa nije sveto.
(Onaj tko računa na milanovića i mesića krivo računa, a to se mora nekome razbiti od glavu ...)

Oznake: izbor vlasti, ispit zrelosti nacije, ozbiljnost, promoviranje, želja za moći i vlasti, produbljenje krize, povećanje duga, demografski slom, bahatost, temelji države, politički trabanti, napuštanje socijalizma, revolucija

Nečovječna ostavština

O političkom inženjeringu


Provođenje revolucije (krvave i nasilne promjene postojećeg društvenog stanja), ma tko je provodio, ostavlja (forenzičke) tragove.
Komunističko-socijalistička boljševička jugoslavenska prorusko prosrpska revolucija koju je provodio Tito (s partijom koju je koristio/vodio) popraćena je mnoštvom dokaznog materijala (koji upućuje na oblik i ciljeve provedbe te revolucije).
Titovo razračunavanje s neistomišljenicima (na sjednicama i kongresima, uvijek osiguravanim njegovim plaćenim ubojicama) je tradicionalni oblik (produžetka jednoumlja, diktature i totalitarizma). Nitko ne dvoji o načinu i karakteru titove vladavine ...

Dvojben je odnos prema političkom nasljeđu takve prakse (nasilnog i bezrazložnog nametanja društvenih kretanja).
Socijalizam, nesvrstani, proruska (vojna, diplomatska i gospodarska) ovisnost, prosrpstvo, jugoslavenski fašizam, genocidnost, totalitarizam, ... samo su neke pojave koje spadaju u titovu (nečovječnu) ostavštinu.

U sklopu (složenih) geostrateških odnosa, postupan razračun s jugoslavensko-srpskim totalitarnim postavkama (jedne krvlju nametnute politike suludog balkanskoga (bez balkana (čitaj: Bugarske) diktatora) provedena je odlučno i s uspjehom (odgovor na srpsku agresiju u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu).
Odlučnost u razrješenju (krvave) titove ostavštine na unutar hrvatskom planu nastavak je otklona od (jednog) zločinačkog sustava (totalitarnosti) boljševičkog agenta.

Što je Tito uistinu radio?
Pod okriljem samohvale o nesvrstanima i samoupravnom socijalizmu (eksperimentalnom modelu nepoželjnog socijalizma (kvaka na kvadrat), kršio je povelju UNa o zabrani rata i obavezi kontrole naoružanja pod nadzorom UN-a.
Naoružavao je i potpomago prosovjetske (krvave) diktature (koristeću takozvanu suradnju nesvrstanih u gospodarstvu).
INA (koja je u Hrvatskoj izvor političkih afera od Đurekovića, Špiljka, Miše Broza, ... do današnjih dana i ostavke Karamarka) je naftna firma koja je služila razmjeni oružja i pružanju logistike (prosovjetsko/proruskim) diktaturama ...
Zašto je INA imala naftna nalazišta samo u vojnim diktaturama (Libija, Sirija, Iraq, Rusija, ...) koje je sdpovska vlast prodavala u bescjenje ...? Jer je vrijednost tih naftnih nalazišta padala nemogućnošću ili otklonom želje prodaje oružja ...

Takav sustav (posrednika) potpore proruskim diktaturama (osiguravanjem vojne, diplomatske i ostale pomoći na unutar državnom (ex jugoslavije) planu tražio je neupitnu poslušnost, ne postojanje opozicije. Jednoumlje.

Smrću (jednoumlja) Tita, nestala je unosna preprodaja oružja (zabranjena poveljom UNa), Jugoslavija i jugoslavenski samoupravni (ne)radni narod su se našli u nazavidnom položaju nesposobnosti privrediti onoliko koliko troše ...

Dakle, niti će takvom politikom (protivnom povelji UNa) itko uspjeti preprodavati oružje, niti će neradom (stvorenim kao nagradom za popuštanje zločinačkoj politici) Hrvatska savladati nastalu krizu.
Kriza je prouzročena sdpovskim nastojanjem stvoriti (restaurirati) stanje prije titove smrti (i odveli su nas u mračno doba neimaštine, nerada i neodgovornosti).
Razračun s takvom politikom je neophodan. U taj razračun spada i razračun s Plenkovićem (čime bi se ta protuha bavila da ga nismo birali (da ga HDZ nije postavljao na dobro plaćena mjesta), otvorio bi odvjetnički ured ..??) koji je indikator komunjarskih prebjega (koji su utočište našli u HDZ-u (nastojeći HDZ držati taocem svoje bolesne ambicije opstajati bez rada)).

Odugovlačiti s mjerama otklona od titoističkog jednoumlja vodi produbljenju krize.
Sve mjere (potpomognute nasiljem) Titove politike imale su praktične (mada zločinačke) nakane. Društvo nećemo revitalizirati nastavkom takve politike ...
Titoizam, nerad i neodgovornost su prošlost. Partijski podobnici relikt jednog (tmurnog) vremena. Vrijeme je uspostaviti društvo rada, marljivosti, odgovornosti i potkrepe rezultata pravednim vrednovanjem.
Tito je mrtav, titoizam je izdahnuo (u posljednjem hroptaju sirijske diktature).
(Pokušaji titove služinčadi zaustaviti promjene i postaviti se nositeljem vlasti u RH je nakaradno ...)(U toj politici nije bilo ničega čovječnog.)

Vratimo Hrvatsku (radnim) korijenima ...

Oznake: revolucija, tragovi, oblik i ciljevi revolucije, jednoumlje, diktatura, totalitarizam, karakter titove vladavine, geostrateški odnosi, srpska agresija, domovinski rat, boljševički agent, nesvrstani, samoupravljanje, INA, povelja UNa, posredništvo, širenje proruskih režima, nerad, neodgovornost, partijski podobnici, Vratimo Hrvatsku radnim korijenima

Socijaldemokracija i socijalnost: (razlozi) zabune

Socijaldemokracija je oblik političke borbe za socijalizam (društvo u kojem dominira društveno vlasništvo).



Zablude koje prate socijaldemokraciju u Hrvatskoj je očekivanje da takvo (socijalističko) društvo ima socijalne namjere.
Socijalizam (proveden revolucijom; pokoljem i progonom) već je jednom bio nastanjen u Hrvatskoj (SR Hrvatska u SFRJugoslaviji nastala na "antifašizmu").
Sve dosege društvenog vlasništva smo okusili na vlastitoj koži.
Pokoljem i progonom (revolucijom), partija je stvorila potrebnu kritičnu masu stanovništva, nedovoljnu za provedbu antirevolucije, dostatnu za proglašavanje društva socijalističkim. Zaista, kako je bilo moguće provesti ideju društvenog vlasništva nad stoljećima poznatim vlasništvom sredstava za proizvodnju? Kolaboracijom (surađivanjem) nevlasnika i progonom (likvidacijima i iseljavanjem) stvarnih vlasnika.

Urušavanje društva podjelom plijena nije stvorio socijalizam, već uništio društvo i vratio ga na razvojnoj liniji (unazadio).

Oslanjanje partija (socijaldemokratskog predznaka), nakon zločina koje su priredili hrvatskom društvu, na socijalnost (na koju nikad nisu polagali pozornost do na sredstvo provedbe vlastitih zločinačkih nakana) je u Hrvatskoj poprimilo opasan oblik (izazivanja građanskog rata).
USA i GB su prve provele politiku borbe protiv siromaštva, socijalističke zemlje nikad nisu pokretale politiku borbe protiv siromaštva već su ustrajavale na proletarizirati (osiromašenju). U razvijenim državama, socijalna pomoć (namijenjena bolesnim i starim, radno nesposobnim bez ušteđevine) je veća od primanja radnika u socijalističkim (ili socijaldemokratskim) državama.

Socijalizam (revolucionarni; danas socijaldemokracija) je nakaradni sustav koji je služio u urušavanju (slabljenju moći) hrvatskog društva (otvaranja prostora srpskoj-opančarskoj ekspanziji). To im je bila/je jedina zadaća.

Poistovjetiti socijaldemokraciju sa socijalnom državom je zabuna (na kojoj socijaldemokratski promotori rado ustrajavaju).
Socijalistička država/ili vlast ne rješava siromaštvo već ideološki ustrajava na društvenom vlasništvu (koje uvijek stvara više sirotinje).
Ali, Hrvati su svoju katoličku narav već jednom iskazali u progonu i prokazivanju vlastite braće (koji su imali više nego je zločinačka partija željela).

Vjerovati takvima (na demokratskim izborima) je igra sa opstankom (hrvatskog društva). (U ime države treba takve progoniti. Shvatit će oni to, oni državu koja proganja odavno podržavaju ...) Očigledno je kako je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u državnim rukama (jer je država gospodarski zamrla dolaskom milanovićeve pljačkaške bande na vlast ... bez ikakvog otpora).
Socijaldemokracija je mrtva, ali nisu zlotvori (kojima služi za rušenje društva i progon nositelja zdravog, nacionalnog, uspješnog, katoličkoga hrvatskog društva).

Strepite! (Osveta je moja ...)
Osveta je moja - veli Gospodin - ja ću je vratiti.” (12:19)

Oznake: socijaldemokracija, socijalizam, društveno vlasništvo, revolucija, parlamentarna borba, socijalne namjere, zablude, pokolj i progon, antirevolucija, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, urušavanje društva