03

subota

rujan

2016

Sve zablude svih socijalizama



Komunizam je ideologija koju je marksističko-lenjinistička struja nastojala provesti revolucijom (pa pristala na postupnu provedbu, revolucijom provesti socijalizam, pa novom revolucijom provesti komunizam). (Razlozi brutalnoga nasilja jedne ideologije koja je (dijeleći se) programatski isplanirala etape nasilja ...)

Onaj drugi, nemarksistički komunizam (ili socijalizam) je (parlamentarnim putem) planirao izvršiti društvene promjene bez konsenzusa (pristanka cjelokupnog društva).


Demokracija (parlamentarna ili neka druga) ne postiže suglasnost društva već je prihvaćanje modela donošenja odluka u nesavršenom društvu, i kao takva nije podobna za društva koja dvoje o temeljnim vrijednostima društva.
Zapadne demokracije imaju riješenje za socijaliste-komuniste (ističući već spominjani ekonomski zakon ponude i potražnje, koji je neosporno vrijedio u svim dosadašnjim društvenim etapama čovječanstva).
Usvajanjem zakona koji je nedvojben, društva se demokracijom obavezuju na poštivanje osnovnih (svima prihvatljivih) vrijednosti. U zapadnim demokracijama postojanje komunista i/ili socijalista nije osporeno, ali im je osporeno bilo kojim načinom nametanja tog sustava svima kojima njihov vrijednosni sustav nije prihvatljiv. Komunističke i/ili socijalističke enklave su u uvjetima poštivanja ponude i potražnje, te zaštitom od prisilnoga uvođenja komunizma ili socijalizma ekonomski propadale (i sporadična su pojava)(što znači, neuspješan oblik društvenog organiziranja).

Istočne varijante (uključujući i kubanski komunizam/socijalizam (sa latinsko-američkim ispostavama))(odreda prosovjetski, danas proruski režimi) nametanjem ideologije cjelokupnom društvu prikrivaju nemoć ideologije koja se oslanja na podruštvljenje vlasništva. U sustavu državne zaštite (državnog monopola) nije moguće uvidjeti bespomoćnost komunističkih/socijalističkih enklava, a propadanje cjelokupnog društva (koje potiče takve enklave) se tumači postojanjem neprijatelja komunističkog/socijalističkog sustava. (Što proizvodi novo nasilje u zaštiti neplodnog sustava.)(Potreba prikrivanja naravi krivog sustava u Hrvatskoj stalno proizvodi strah od fašizacije i ustašizacije. Bolje ne znaju.)
Nepoštivanje zakona ponude i potražnje omogućava agoniju nametanja komunizma/socijalizma (bilo kojim putem, iako svi putevi posežu za nasiljem).

Uz ideološke krive postavke, druga temeljna zabluda komunizma/socijalizma je oslanjanje na nesocijalizirane (pa i asocijalne) kadrove koji su (zbog genetskih ili životnih okolnosti) društveno neosjetljivi (bešćutni).
Psihička oštećenja (pobornika komunizma/socijalizma) onemogućava ih prihvatiti različitost (i u toj različitosti stvarati enklave sličnih ili istovjetnih vrijednosti)(što bi, u slučaju ispravnosti ideoloških postavki, omogućilo napredak članova tih enklava). Nesposobnost koristiti vlastitu kreativnost u korist skupine kojoj pripadaju, a da pri tom poštuju druge vrijednosne sustave, odraz je biološke bezvrijednosti (koja se očituje potrebom stvaranja monopola, ili sukoba u kojem se društvo opterećuje lažnom dvojbom o temeljnim vrijednostima). Nametnuti (bespotrebni) rat društvo sputava u uspostavi osnovne zajedničke vrijednosti (a jedina zajednička važeća vrijednost je zakon ponude i potražnje).

Ona društva koja nisu razriješila okvire ideološkog sukoba (te dopuštaju relativizaciju svih vrijednosti (fluktuirajući vrijednosni sustav)) otvaraju vrata psihičkim bolesnicima ravnopravno kandidirati za državne i odgovorne funkcije (iako je zakonom to zapriječeno). Nedostaci utopijskog socijalizma (koji nisu otklonjeni ni naučnim (marksovim) komunizmom, niti socijaldemokracijom) su odavno uočeni ...
To što Hrvatska trpi posljedice takvog društva samo ukazuje na nesposobnost oduprijeti se (poremećenoj) manjini.

Konj


Oznake: komunizam, socijalizam, marksističko-lenjinistička inačica, ideologija, revolucija, nasilna ideologija, programatsko nasilje, socijaldemokracija, nemarksistički komunizam/socijalizam, nesavršeno društvo, zakon ponude i potražnje, neuspješan oblik društvenog organiziranja, nesocijalizirani i asocijalni kadrovi, bešćutnost, lažna dvojba o temeljnim vrijednostima, vrijednosni sustavi, fluktuirajući vrijednosni sustavi, psihički bolesnici, nedostaci utopijskog socijalizma, društvena nesposbnost, odupiranje poremećenoj manjini