Zablude ludog Rajka

Drugi svjetski rat je bio veliki međunarodni sukob (u kojem, ipak nije sudjelova cio Svijet, ni teritorijalno ni ljudstvom).
Francuzi Prvi (svjetski) rat nazivaju Veliki rat, što bolje odgovara stvarnom stanju - Drugi veliki rat.

U velikom ratu sudjeluju mnogi (velike nacije, velike države, velike vojske, velike ekonomije, ...).

S područja Kraljevine jUngoslavije nitko veliki nije sudjelovao u tom ratu (jer nije bilo velikih). Stoga su proglasilli tiTa velikim (jer je nenaoružan, bez logistike i vojno planirane operacije osiguranja ljudstva protivno Ženevskim konvencijama izazvao smetnju (stanovništva koje nije sudjelovalo u ratu) svojim politikanstvom i krvoždernošći prouzročio bespotrebna stradanja (sve u skladu s rusko-sovjetskom genocidnom doktrinom - ovaj put umotane u socijalističku revoluciju (jednako zabranjenu Ženevskim konvencijama provoditi u ratu - a kojom se "velikan" tiTo hvalio do vlastite smrti - onima kojima je pobio obitelji i razorio živote).

Iako je rat teritorijalno bio prisutan, nisu svi (stanovnici) sudjelovali u ratu - (ratno pravo poznaje pojam civila, ne bez razloga). Tito se potrudio (revolucijom - proglasio rat svima) da civili ne postoje - svi su se morali opredjeliti (jer su revolucijom obuhvaćeni svi), a neopredijeljeni su bili neprijatelji. Tko nije antifašist, fašist je i neprijatelj (vlastiti) naroda.


Povijesni revizionizam ne postoji. Postoji povijest.
A živa povijest s vremena na vrijeme razobliči propagandističke tvrdnje o toj povijesti. Povijest brani samo sebe.

Kome to nije jasno, živi u zabludi.

(j* vas tito, partizani, komunizam, bratska cr(k)vena armija, besplatni stanovi, besplatno školovanje, socijalistička revolucija i onaj rat u kojem ste vi bili bitni)


22. kolovoza 1864., potpisivanje Prve ženevske konvencije

Oznake: povijest, civili, Veliki rat, Ženevske konvencije

Bleiburšku komemoraciju ne mogu organizirati Crkva ni država

Što je Bleiburg?


Mjesto stradanja. Povlačenje vojske i stanovništva prema ratnim pobjednicima koji u ratu nisu provodili revoluciju.
Prema ratnim pobjednicima koji su se držali Ženevskih konvencija.

Bilo kakvo drukčije tumačenje Bleiburške tragedije (pokolja) je necivilizirani postupak kršenja ratnih protokola.

Dvojbe i rasprave o ispravnosti čina su isključene.

Vojska se povlačila nadajući se ratnom zarobljeništvu po ratnim konvencijama.
Civili su se povlačili nadajući se spasu pred komunističkom krvoločnom najezdom.

Nažalost, ni jedni ni drugi nisu pronašli ono što su tražili (jer nisu ponijeli dovoljno zlata za prolaz na Zapad (koji "poštuje" ratne konvencije)).

Dakle, politička i vojno-strateška odluka britanaca oglušiti se na jasno obrazložene razloge povlačenja hrvatske vojske i predaje britanskoj vojnoj sili, te podjednako ignoriranje jasnih i nedvosmislenih razloga povlačenja civila pred najezdom komunističkih krvoloka izrodila je jednu od najtežih hrvatskih tragedija u dugoj povijesti Hrvata.
Kalkuliranje s najezdom Crvene armije i mogućim ratom (produžetak Drugog svjetskog rata) zauzimanjem za ratne norme prema hrvatskom zbjegu je (na sramotu britanaca) proizvelo oglušenje o stvarnu opasnost i kršenje ratnih protokola (prema posebno osjetljivoj grupaciji: ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu).
Podjednako ne poštujući Ženevske konvencije, rUsi i danas napadaju Ukrajinu. Pod prijetnjama nuklearnim ratom.
Sad znamo tko je ishodio Bleiburške žrtve ...

Civilizacijski je (da su do danas razjasnili Austrijanci, Britanci, Hrvati, Slovenci ili bili tko drugi stradanje Hrvata na Bleiburgu ne bi rUsi 77 godina kasnije podjednako divljački kršili sve protokole i prisiljavali ostatak Svijeta na šutnju.
Na Bleiburgu su 1945. godine bili divljaci, i do danas se nisu promijenili.

U tom kontekstu Hrvatska katolička crkva niti Hrvatski (srpsko-ruski)(srbin Basta se junačio nad žrtvama) Sabor nemaju nikakvo pravo komemorirati Bleiburškim žrtvama na Udbini ili/i Mirogoju.
Proklet svaki onaj tko iskrivi ijedan podatak o tragičnom pokolju, proklet svaki onaj koji poduzme ikakav korak u relativiziranju i prikrivanju zločina, zaboravljanju žrtava.
Hrvati svoje oplakuju, a država i Crkva mogu biti tek gosti (u tišini).

Prokleti da ste na srebrnjacima za koje ste prodali dušu vragu.
Ne nadajte se dugovječnosti. Narod pamti. Mrtvi više ne mogu umrijeti.
Mrtvi se sjećaju. A to ne možete ugasiti.

Oznake: Bleburška tragedija, Ženevske konvencije, Crvena armija, prijetnja nuklearnim ratom, divljaci, Ukrajina, Hrvatska katolička crkva, Hrvatska država, komemoracija

Andr-hdz-eja

Hdz je politička stranka. Bez programa. Bezobrazno bezvezna.

Doveli su orjunaško-četničko mladunče (obožavaju koristoljublje skrivati iza srpske agresije), koje u doba HDZ-a nije mogao primirisati (onima koje je rastjerao). Tipa koji je članario u HsLs-u, da mu bude lakše u SDSS-u.

Tvrdnja 22 i tri: Andreja je porušila temelje koje nikad nismo izgradili - demokracije i pravne države.

Svojski se trudi rušiti ono što nikad nismo izgradili. (U vlastiom neznanju nije dokučio kako u Ratu za neovisnost zbog pridržavanja Ženevskih konvencija nije provedena promjena socijalističkog sustava (promjena vlasti ne znači promjenu sustava: mirovinski sustav, zdravstveni sustav, prosvjetni i visokoškolski sustav, sportski sustav, pravni sustav, ... sve je ostalo socijalističko).)

Poimanje države i institucija države izvan tržišnog aspekta, koji se financiraju iz poreza duboko zadire u pitanje opravdanosti poreza - jer se država usuđuje diskriminirati stanovništvo potvrdama o potvrdama potvrde potvrda (iako niti jedna mjera nije znastveno obrazložena ili istražena).

Po teoriji društvenog ugovora država nije nadređena već instrument pojedinca.

Uistinu se moramo zapitati tko obazuje/ne obrazuje hrvatsku naciju (koja uči samo kad je ugrožena). Nesposobnost rješavanja problema prije nego problem postane ozbiljan osobina je siromašnih naroda, koji koriste malo poboljšanje za opuštanje, i zbog toga žive u stalnoj krizi.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: HDZ, politička stranka, orjunaško-četničko mladunče, temelji demokracije, temelji pravne države, Ženevske konvencije, Rat za neovisnost, socijalizam, sustavi, društveni ugovor, instrument, krize, siromašni narodi

Tko u Americi stvara kaos?

USA je utemeljena (konstituirana) kao savezna država (federacija) na demokratskim osnovama.

U USA je Ustav predvidio ambicioznosti pojedinaca koji će zauzimati različite državne položaje koji su stvoreni zbog ravnoteže koja onemogućava ukidanje i nefunkcionalnost demokracije.
Svojedobna (1990-ih) državna postava (zastupnici koji su zauzimali mjesta u Kongresu) bitno je narušila funkcioniranje demokracije (predvodnik Newt Gingrich), koja je zastupanjem financiranja političara i stranaka dovele do hijerarhijske raspodjele političke moći unutar stranaka, a samim time do poremećaja ravnoteže moći neophodne za postojanje demokracije.



Sposobnost USA oporaviti se od "rušenja demokratskih normi" (blaga kvalifikacija)(riječ je o potpuno nedemokratskom sustavu, koji po definiciji demokracije ne može biti okarakteriziran demokratskim) ovisi o sposobnosti birača "zaobići" stranačke poslušnike (onako kako su nedemokratske snage zaobišle demokratska načela) u biranju senatora i zastupnika Kongresa.

Zbog tog jedinog puta povratka demokracije u USA, podjela glasača (stvarnih nositelja vlasti) je imperativ i Demokratske i Republikanske stranke.



Dakle, Amerika prolazi kontrolirani kaos kako se birači ne bi objedinili i ukinuli elitističke pripadnike "duboke države" (pojam duboke države ima zadatak odvesti birače od spoznaje o nedemokratičnosti i preusmjeravanje njihove političke borbe na korupciju umjesto demokratizaciju; kao da bi bez "duboke države" bili demokratični i bolji).

Sustavno (korak po korak) moraju slamati američku snagu za uspostavu i obranu demokracije, kako bi zadržali sustav koji be odgovara nikome do političkoj eliti.

Hrvatska je mala, u Hrvatskoj je g*vnar pLenković još manji. Ako se koristimo definicijom demokracije, pLenković (po njegovu karakteru i sposobnostima) nije vrijedan hrvatske kune (a kamo li mjesta premijera).
Niti jedan njegov postupak nije demokratski (zbog toga će odgovarati za najteža krivična djela ometanja demokracije, jer to radi neprekidno).

Hrvatska je slom socijalizma-komunističkog terora dočekala s nametnutom agresijom, dakle vremenskim razdobljem u kojem je po ženevskim ratnim konvencijama zabranjeno provoditi revolucije i bitne promjene sustava, zbog teškoća koje rat nameće.
Zbog tog se Hrvatska i Hrvati nisu obračunali s genocidno-sadističkim jugoslavenstvom, zločinačko-genocidnim komunizmom, totalitarizmom i diktaturama antihrvatskih okupacijskih i petokolonaških struktura.

Rat za Hrvatsku (slobodnu, demokratsku) dostojnu življenja tek treba početi.
Na primjerima USA i Hrvatske je razvidno kako je najjače oružje zločinaca razjedinjenost glasača i vrijeme (koje vještim, iako naivnim, manevrima kupuju).

Odgovor je jasan: glasači moraju biti objedinjeni kako bi vlast pripala njima, I to moraju uraditi odmah.

ps
Isus je došao bez cjepiva, liječiti naše duše. S ljubavlju koju nam je podijelio život nam je potpuniji. Ne dozvolimo da nam uskrate tu ljubav s kojom živimo.

Oznake: usa, demokracija, konstitucija, pluralizam, ravnoteža političke moći. demokratske norme, podjela glasača, imperativ, kontrolirani kaos, slom socijalizma-komunističkog terora, Ženevske konvencije, rat za demokraciju, vrijeme, objedinjenost glasača

Novogodišnja čestitka: Zašto osnivaju stožere (kad mi sami moramo sa stožerom ili bez stožera, platiti sve)?

Novogodišnja čestitka nije zakašnjela (jer se ne odnosi na proteklu Novu godinu, nego na sve naredne Nove godine)


Državna navika uspostave svekolike i potpune kontrole (ropstvo, kmetstvo, ...) propašću robovlasničkog i feudalnog društva pronašlo je (privremeno) spasonosnu formulu propagiranjem novog (pravednog) društva.
(Dočim vam netko propovijeda pravedno društvo, a ne realno sa svojim nesavršenostima, zloban je i laže vas. Propovijeda utopiju ("nepostojeće mjesto").

Zapravo, nakon feudalizma, Hrvatska (pripremana za porobljavanje) nije razvojno preuzela kapitalizam-demokraciju nego je kroz nekoliko kratkih etapa (od ukidanja kmetstva 1848.g koju je proglasio ban J. Jelačić do potpunog promašaja s komunističko-sovjetskim titovom totalitarizmom) završila u sociološko-gospodarsko-demografsko-političkom sunovratu.

Rat za neovisnost (od sovjetsko-socijalističkih struktura proglašen Domovinskim ratom, zapadni povjesničari ga nazivaju Hrvatski rat za neovisnost) je bio složeni rat.
Nedvojbeno je uzrokovan JNA-srpskom agresijom. Bio je pravedan rat, oslobodilački i obrambeni rat.


Kako je dokumentima UN obrambeni rat dozvoljen, ženevskim konvencija nije dozvoljeno provoditi revoluciju (u smislu oružanih promjena, ali i u smislu naglih promjena društvenog uređenja), Hrvatska nije sustavno u tom razdoblju mijenjala politički-gospodarski sustav.

Hrvatska nije provodila mjere protiv jugoslavena, komunista, militantnih ateista (koji su svi odreda u jugoslavijama bili nekarakterni materijalisti, sadisti, masovne ubojice, ...).

Kadar koji je provodio strahovladu , s ikonografijom partizanštine-jugoslavenstva-socijalizma-militante (protivno povelji UN-a) nesvrstanosti, depopulacije i promjene demografske strukture, promjene vlasništva (socijalizam) ... a protiv čega smo poslije završetka nametnutog rata morali povesti odlučujuću bitku, preuzeo je poluge vlasti i nastavio s (dokazano neuspješnim) socijalizmom osiromašenja puka i potpune ovisnosti o centralnoj distribuciji sredstava neophodnih za preživljavanje.
Zbog tog vam je zagrebački bazen demografski narastao na preko 1 200 000 stanovnika. (Jer imaju dojam da centralizirana raspodjela više raspoređuje u Zagrebu nego drugdje.)

Stožeriranje Hrvatske je nastavak istih kadrova istom politikom produžavati socijalizam (podruštvljavanje sredstava i centralno upravljanje tim sredstvima).
U Kraljevini Jugoslaviji konverzijom valuta (kruna-dinar) Hrvatska je popljačkana, a hrvatskim novcima je pravoslavna crkva kupovala po Hrvatskoj (zemljišta i ljude), kralj političku podršku; u titovoj Jugoslaviji konverzijom valuta (kuna-dinar) moglo se promjeniti iznos samo dvije prosječne mjesečne ondašnje plaće u kunama (ostalo je bili ratno profiterstvo), ostatak (potrebne monete) dinara su u Beogradu naštampali i tim naštampanim novcima kupovali za srpske vojne (četničko-partizansko-četničke) kadrove hrvatske zemlje i naseljavali ih kao militantne faktore.
Jugoslavijui i socijalizam su nametali militantno (pa ih je najbrže poraziti militantno, dvije su jugoslavije u ratovima trajale samo 19 dana).

Ta stoljetna praksa je produžena stožeriranje, podruštvljavanjem sredstava i kupovinom teritorija za naseljavanja (izbjeglih srba, sirijaca, afganistanaca, ovih-onih).
Treba im i zamjena valuta (promjena valute s*ebe i pametnog).
PROTIV UVOĐENJA EURA!

Sto godina ovaj narod nije dekodirao program otimanja i progona. Sto godina iznova svaku nepogodu čeka golog Q.
Sto godina nije napravio cjepivo protiv sadističkih idiota.
Cijepi stožer, cijepi takvu Vladu, cijepi ministre, cijepi guvernera narodne banke.

Ne možeš svaku nevolju dočekivati gol, bos, gladan, bolestan, na koljenima.
Gradi, stvaraj, živi i akumuliraj.
Stvaraj pričuvu - ne daj pljačku.

Nema volontera (ma gdje bili), nema stožera. Morate prije nevolje dovoljno zaraditi i nevolju vlastitom ušteđevinom preživjeti.
Ja vam ne mogu poželjeti bolje za Novu Godinu od realnih pretpostavki o životu u kojem se uvijek nešto okrene naopako, i toga ako vam se dogodi zlo da ste pripravni i materijalno sposobni preživjeti nevolju.

Samo se bogata društva mogu bogatiti, siromašna se uvijek vraćaju siromaštvu.

Stožer protiv siromaštva ne dijeli novce i traži slobodu, već dijeli savjete i pušta vas slobodno ostvarivati vlastite snove.

Da ste mi debeli (i bogati).

Bog i Hrvati, Hrvatska za sva vremena, Hrvatska dostojna življenja

ovo je priroda napravila

Oznake: stožeri, potpuna kontrola, Ropstvo, kmetstvo, demokracija, kapitalizam, Rat za neovisnost, JNA-srpska agresija, pravedni i oslobodilački rat, povelja UNa, Ženevske konvencije, revolucija, jugoslaveni, socijalisti, materijalisti, sadisti, masovne ubojice, društvene promjene poslije rata, stožer protiv siromaštva

Nije antifašist nego komunjara-staljinist

Tito nije antifašist, nije se borio protiv nacizma ... borio se protiv nacionalnih država i pokušavao provesti prosovjetsku komunističku revoluciju.

Podjednako nije antifašist.

Glasila njegove partije su sukobe (nacističke) Njemačke i (fašističke) Italije sa zapadnim državama (Francuska, Velika Britanija) tumačili kao kapitalistički rat, smatrali kako to nije njihov (komunistički) rat.
Do 22. lipnja (njemačkog napada na SSSR) KPJ s Titom nije poduzimala nikakve radnje protiv njemačkih i italijanskih okupacijskih snaga na prostoru bivše Kraljevine Jugoslavije.

Problem Titova (a problem je ogroman) angažmana u Drugom svjetskom ratu (dizanje revolucije u ratu, dizanje nenarodnog ustanka nedugo iza kapitulacije, korištenje djece u ratu, ubijanje zarobljenika, korištenje tuđih uniformi, otimanje i pljačka, bespotrebno uništavanje (paljenje i razaranje) civilne imovine, korištenje tuđih uniformi, ... zabranjeno tadašnjim ženevskim konvencijama) zapravo je problem onih koji nesmotreno i nerazumno sagledavaju sliku Tita van činjeničnog stanja, što ukazuje na neobrazovanost i nekritičnost proizišlu iz komunističkog stvaranja kulta ličnosti i indoktrinacije od najmanjih nogu do svih razdoblja života koje je provodila titova partija (totalitarizam).

Tito je komunjara, staljinova marioneta. Bez zasluga za ishod Drugog svjetskog rata ili bilo kakvog napretka čovječanstva.

Oznake: tito, antifašist, nacizam, komunjara, staljinist, tottalitarizam, kapitalistički rat, Ženevske konvencije, staljinova marioneta

Tko * rAdu kOnčara?

Nekoliko crtica o truloj tvorevini (jUgoslaviji)


Veličanje komunističkih zločinaca je relikt trule tvorevine (jUgoslavije).
Po čemu je rAde kOnčar zaslužan za društvo?

Italijani su pod fašističkom vladavinom (B. Musolinija) koalirali s nacističkom Njemačkom i sudjelovali u 2. svjetskom ratu do kapitulacije (1943.g.). U razdoblju do vlastite kapitulacije (za koju nije zaslužan r. kOnčar) su bili okupatori u dijelu Hrvatske. Na dijelu okupiranog teritorija su organizirali srpsku pobunu protiv NDH (talijanska povijesna arhiva to potvrđuje). Razlog italijanskog uplitanja i poticanja pobune (pa i komunističke) je izbjegavanje Istočnog fronta (pohoda na Sovjetski savez).
Italijani su izazivali i poticali bunu simulirajući teško ratište na Jadranu.

U tom kontekstu je r. kOnčar nevažan. Komunistička partija, koja je djelovala ilegalno i prije početka rata, nije bila ozbiljna vojna prijetnja.
Ali, kOmunistička partija je unatoč kapitulaciji jugoslavenskih vojnih snaga, protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civila, poticala svoje članstvo (kpj/kph i skoj) na diverzije.

r. kOnčar je kao visoki dužnosnik KPH došao u Split poticati i nametati terorističku borbu (protivnu ženevskim konvencijama) nakon kapitulacije vojske Kraljevine jUgoslavije, bespotrebno izazivajući stradanje i patnju civilnog stanovništva. Organiziranje ilegalnih grupa, izvođenje atentat i bombaških napada na okupatorsku vojsku, po direktivama partije izazvala je bespotrebno stradanje onih koji su sudjelovali u tim akcijama. Nije fašistička Italija kapitulirala zbog komunističkih diverzija u Splitu, nego zbog uključivanja SAD-a i iskrcavanja (prvotno na Siciliju) na italijansko kopno u rujnu 1943.godine.
Tvrdnje o značajnosti komunističke pobune (mimo gledanja kroz odredbe Ženevskih konvencija) je povijesni falsifikat.

r. končara su anonomnom dojavom italijanskim vojnim vlastima prijavili splitski komunisti, zbor njegova nasilnog i štetnog djelovanja u splitskoj sredini. (Prilikom uhićenja je skočio kroz prozor sa stubišta zgrade u kojoj je boravio, slomio nogu, bio uhićen, proveo neko vrijeme u bolnici na liječenju, osuđen i pogubljen s još 25 osuđenika strijeljanjem u Šibeniku. Predanje o hrabrosti je komunjarsko-orjunaško: spoznaja o upletenosti italijanskih visokih vojnih i obavještajnih krugova, koja je stvorila kod r. kOnčara uvjerenje kako je zaštićen u terorističkim djelatnostima i izvođenje pred streljački stroj je moralo iznjedriti dvosmisleno ponašenje. Time smo razriješili povijesnu zabludu o značenju kOnčara u povijesti Hrvata.

Koji će nam Q njegova bista, ulica, park ili spomen obilježje? Civilizirani smo narod i ne podržavamo komunističku praksu (zločina i uništavanja) negiranja dosega civilizacije.

Oznake: trula tvorevina, veličanje komunističkih zločinaca, fašistička okupacija, organizacija pobune, Ženevske konvencije, kombatanti, KPH/KPJ, stradanje civila, anonimna prijava, uhićenje, streljanje, bista, park, spomen obilježje