Bleiburšku komemoraciju ne mogu organizirati Crkva ni država

Što je Bleiburg?


Mjesto stradanja. Povlačenje vojske i stanovništva prema ratnim pobjednicima koji u ratu nisu provodili revoluciju.
Prema ratnim pobjednicima koji su se držali Ženevskih konvencija.

Bilo kakvo drukčije tumačenje Bleiburške tragedije (pokolja) je necivilizirani postupak kršenja ratnih protokola.

Dvojbe i rasprave o ispravnosti čina su isključene.

Vojska se povlačila nadajući se ratnom zarobljeništvu po ratnim konvencijama.
Civili su se povlačili nadajući se spasu pred komunističkom krvoločnom najezdom.

Nažalost, ni jedni ni drugi nisu pronašli ono što su tražili (jer nisu ponijeli dovoljno zlata za prolaz na Zapad (koji "poštuje" ratne konvencije)).

Dakle, politička i vojno-strateška odluka britanaca oglušiti se na jasno obrazložene razloge povlačenja hrvatske vojske i predaje britanskoj vojnoj sili, te podjednako ignoriranje jasnih i nedvosmislenih razloga povlačenja civila pred najezdom komunističkih krvoloka izrodila je jednu od najtežih hrvatskih tragedija u dugoj povijesti Hrvata.
Kalkuliranje s najezdom Crvene armije i mogućim ratom (produžetak Drugog svjetskog rata) zauzimanjem za ratne norme prema hrvatskom zbjegu je (na sramotu britanaca) proizvelo oglušenje o stvarnu opasnost i kršenje ratnih protokola (prema posebno osjetljivoj grupaciji: ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu).
Podjednako ne poštujući Ženevske konvencije, rUsi i danas napadaju Ukrajinu. Pod prijetnjama nuklearnim ratom.
Sad znamo tko je ishodio Bleiburške žrtve ...

Civilizacijski je (da su do danas razjasnili Austrijanci, Britanci, Hrvati, Slovenci ili bili tko drugi stradanje Hrvata na Bleiburgu ne bi rUsi 77 godina kasnije podjednako divljački kršili sve protokole i prisiljavali ostatak Svijeta na šutnju.
Na Bleiburgu su 1945. godine bili divljaci, i do danas se nisu promijenili.

U tom kontekstu Hrvatska katolička crkva niti Hrvatski (srpsko-ruski)(srbin Basta se junačio nad žrtvama) Sabor nemaju nikakvo pravo komemorirati Bleiburškim žrtvama na Udbini ili/i Mirogoju.
Proklet svaki onaj tko iskrivi ijedan podatak o tragičnom pokolju, proklet svaki onaj koji poduzme ikakav korak u relativiziranju i prikrivanju zločina, zaboravljanju žrtava.
Hrvati svoje oplakuju, a država i Crkva mogu biti tek gosti (u tišini).

Prokleti da ste na srebrnjacima za koje ste prodali dušu vragu.
Ne nadajte se dugovječnosti. Narod pamti. Mrtvi više ne mogu umrijeti.
Mrtvi se sjećaju. A to ne možete ugasiti.

Oznake: Bleburška tragedija, Ženevske konvencije, Crvena armija, prijetnja nuklearnim ratom, divljaci, Ukrajina, Hrvatska katolička crkva, Hrvatska država, komemoracija

Možda je hrvatsko-bošnjački rat uvjetovala Rusija kao protuuslugu za dozvolu raspada Jugoslavije

Sovjetski savez je širio zonu vlastitog vojno-političkog, gospodarskog, kulturnog i sportskog utjecaja.
Jedna od zemalja (izvan Varšavskog pakta) u toj zoni je Jugoslavija. Crvena armije i je stvorila uvjete dolaska Tita na vlast oslobađanjem Beograda (Srbije, Makedonije), učešćem u borbama na Srijemskom frontu. Postratna Jugoslavija je pod zaštitom Sovjetskog saveza postala socijalistička (s komunistima-komunjarama na vlasti).
Sovjetski savez je bio stalna članica Vijeća sigurnosti, s pravom veta. Raspadom Sovjetskog saveza tu je ulogu preuzela Rusija.

Ako je Sovjetski savez/Rusija uvjetovala nesuprotstavljanje raspadu Jugoslavije (JNA generali su poslije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj išli u Moskvu tražiti dozvolu za vojni udar) neprirodnim sukobom dvije napadnute strane u BiH (Hrvata, Bošnjaka), koji su bili izloženi srpskoj agresiji i genocidu onda je ICTY potvrdio tezu kako nije moguće pouzdano funkcioniranje međunarodnog suda za ratne zločine.

Sovjeti/Rusi su uvjetovali nastanak novih (i starih) država na teritoriju Jugoslavije (koja je nastala voljom Sovjeta, prethodno Britanaca, na teritoriju tih državica) međusobnim sukobom Hrvata i Bošnjaka čime bi otklonili mogućnost ujedinjavanja dvaju entiteta na osnovama stvaranja države na području nekadašnje NDH.
Svoj (preveliki) utjecaj Sovjeti/Rusi su mogli pretočiti u aktivnu politiku kontroliranja procesa na teritoriju na kojem su do tada (preko komunjara) imali apsolutnu moć.

Sigurnosne službe nisu dužne predočavati bilo kojem sudu okolnosti pojedinih radnji, čime je sud onesposobljen ispravno prosuđivati. To je greška suda, jer autoritet može postići samo ispravnim odlukama. Morali su odrediti doseg svog djelovanja (što u slučaju bosanskohercegovačke šestorke nisu uradili).
A sve što je van njihovog raspona razumijevanja prepustiti povijesnom sudu.

Sovjeti su već otprije uvjetovali slobodu Austrije (u kojoj su bile postrojbe Crvene armije) neutralnošću i zabranom ujedinjavanja s Njemačkom.

Vesna Pusić (generalica golog Q) devedesetih nije imala politiku, dok je Hrvatska krvarila.
Njena je politika bila popuštanje Srbima (odricanje od suvereniteta), pri čemu joj je bilo osigurano mjesto u takvom društvu (sveučilišne profesorice, lažne ili istinske). Mnogima u takvom društvu nije bilo osigurano nikakvo mjesto, do progon i/ili likvidacija. Pobunili su se robovi.
Vesna to nije sposobna shvatiti.
Namještena na sveučilišnu plaću, namještena u antihrvatske službe (riječ je o sovjetsko/rusko/srpskim obavještajnim službama). Savkin kadar ...
Sustavno je zadirala u prikriveni utjecaj vlastitog gospodara (sovjeta/rusa/srba) na događaje u Bosni i Hercegovini. Stalno potičući napetosti i razdor među Hrvatima (po pitanju BiH), kao i na odnose Bošnjaka i Hrvata (u BiH).
Njena stalna prisutnost s temom aktivnosti Hrvata i hrvatske vojske u BiH, bez namjere podsjetiti na agresiju koja je vršena s područja BiH ukazuje na rusko/srpskog agenta s lošim namjerama. Upravo su njeni gospodari prouzročili politiku koju ona osuđuje.
Hrvati i Bošnjaci su žrtve srpske agresije, žrtve ruskog ultimatuma za priznanje.
Ako Vesna Pusić (i slični) misle postizati političku karizmu takvim krvavo-zlobnim podmetanjima, vara se.
Njeno je vrijeme isteklo. (Hrvatska s 2 000 000 biračkih glasova mora preuzeti sudbinu u svoje ruke i zauvijek raščistiti s ostacima komunističko-jugoslavenskih režima.)

Nepravedna presuda suda u Haagu, uz sve nevine žrtve koje su obmanute, još jednom nam je pružila priliku protumačiti povijest u svjetlu spletki, podmetanja, ucjena, specijalnog rata i ukazala na nepouzdanost bilo kakvog suda za ratne zločine. To je za takve sudove još uvijek nedokučiva materija.

Narode, vrijeme je za narodnu vlast. Oslobođenu raznobojnih vragova. Vrijeme je za aktivniji odnos prema vlastitoj državi. Ne dozvolimo nenarodnim elementima da nam kroje sudbinu. Ne dozvolimo prokazanim antihrvatima rovarenje po temeljima hrvatske države.

(U spomen na generala, koji je svojom smrću potakao raspravu o rusko-srpskim agentima u hrvatskoj politici i utjecaju Rusije na politike malih država.)

Oznake: hrvatsko-bošnjački rat, zona utjecaja, Crvena armija, stalna članica Vijeća sigurnosti, veto, Priznanje, raspad Jugoslavije, sud za ratne zločine, doseg suda, Pucić Vesna, rusko-srpska agentica, podmetanja, obmana žrtava, spomen na generala

Sramota hrvatske akademske zajednice

Antifašizam (kakav nam predstavljaju i veličaju)


Staljinov koncept (kojeg je u ratnim i poratnim podjelama nametao na međunarodnim konferencijama i sastancima) prava na zaštitu teritorija Sovjetskog saveza (Rusije) uspostavom prijateljskih režima (marionetskih diktatura) povjesničarima bi morao biti poznat.
Uspostava titove jugoslavije (sfrjota) je jednako marionetski uspostavljena na temeljnim postavkama staljinovih želja.

Zagovarati antifašizam kao povijesni doseg (vrijedan spomena) pokreta koji je ustoličen kao staljinistička diktatura kojoj je zadaća marionetski (kvislinški) služiti (vojnim i ostalim) interesima Staljina, Sovjetskog saveza, Rusije krajnje je degutantno.

Mater vam * antifašističku.

Taj isti antifašistički pokret je stao ispred Varšave, puštajući Njemačke postrojbe (uglavnom SS) da uguši Varšavski ustanak (pri čemu su uništili najveći dio Varšave). Nakon gušenja tog ustanka (kojeg su pokrenuli poljski antifašisti/antinacisti) Crvena armija je nastavila napredovati preko Poljske do Berlina (i sloma nacizma)(kapitulacije nacističke Njemačke).

Napredak antifašizma (na koji se pozivaju i prizivaju današnje protuhe) preko Hrvatske je podjednako ostavljao krvav trag. 1944. i 1945.g. sa sovjetsko-ruskim znakovljem, sovjetsko-ruskim oružjem, sovjetsko-ruskim pjesmama i sovjetsko-ruskim ponašanjem sijali su strah i trepet prolijevajući krv bez razmišljanja, stvarajući kolone izbjeglica (koje su izmakle pogubljenjima), optužujući ih za otpor "antifašizmu". Strahotno.
1991.g. istim uniformama, istim oružjem, istim pjesmama, istim žarom na istim lokacijama radili su isto: ubijali, stvarali kolone izbjeglica (koje su optuživali za fašizam).

Podjednako u Alepu, isti obrazac (rusko oružje, ruske pjesme, ruske uniforme, ruski običaji) snage koje podupiru Rusi ubijaju bez milosti, stvaraju kolone izbjeglica (koje optužuju za terorizam). Antifašisti. rođeni!

Sa stajališta ozbiljnog sagledavanja (povijesnih) okvira takve prakse riječ je o nehumanom postupanju.
Domaća antifašistička liga čeka svoje smaknuće (na temeljima stvarnog značenja njihova djelovanja).
Prokletstvo krvnika je mala utjeha svima koji su nedužni stradali, optuženi kako bi amnestirali svoje krvnike.
Strepite!

Oznake: staljinov koncept, prijateljski režimi, marionetske diktature, Varšavski ustanak, Crvena armija, krvavi trag, sovjetsko/rusko oružje, ruske pjesme, ruski običaji, 1945., 1991, 2016, nehumano postupanje, optuživanje nedužnih žrtava, prokletstvo krvnika

Živjeli mrtvi partizani

Jasenovac je mjesto posebnog pijeteta. Mrtvi nijemo pozdravljaju žive.

Do kada ćemo mi (stari partizani)(kada Tito nije htio zaustavljati konvoje Srba koje su prevozili u Jasenovac što sad ta nejač kmeči ...) slušati žalopojke živih i nijemu tišinu mrtvih (domobrana, partizana, roma, srba, komunista, pravovjernih, malodušnih, židova, ustaša ... i ostalih)? U zaglušenom bunaru ljudske iskrivljene povijesti.

Paradoksalno, tko najviše spominje žrtve, najviše ih relativizira (s razlogom). I prikriva svoju zlobu.

Nitko se nije sramotnije ponio prema jasenovačkim žrtvama od komunista i partizana (niti riječi o pokoljima dok nije Crvena armija prihajala i postavila narodnu partizansku oznaško-udbašku vlast koja je pravedno kažnjavala (pa joj sud nije bio potreban, a kad je postojao bio je ili prijeki ili poprijeki)). Jasenovac je mjesto u kojem nisu nikad branili ljudskost, pa ni danas.

Živjeli mrtvi partizani!

Oznake: mrtvi partizani, Jasenovac, pijetet, pozdravljanje, konvoji, žalopojke živih, nijema tišina, relativiziranje, Zloba, sramotno ponašanje, komunisti, partizani, Crvena armija, narodna vlast, prijeki sudovi, poprijeki sudovi, obrana ljudskosti