Bleiburšku komemoraciju ne mogu organizirati Crkva ni država

Što je Bleiburg?


Mjesto stradanja. Povlačenje vojske i stanovništva prema ratnim pobjednicima koji u ratu nisu provodili revoluciju.
Prema ratnim pobjednicima koji su se držali Ženevskih konvencija.

Bilo kakvo drukčije tumačenje Bleiburške tragedije (pokolja) je necivilizirani postupak kršenja ratnih protokola.

Dvojbe i rasprave o ispravnosti čina su isključene.

Vojska se povlačila nadajući se ratnom zarobljeništvu po ratnim konvencijama.
Civili su se povlačili nadajući se spasu pred komunističkom krvoločnom najezdom.

Nažalost, ni jedni ni drugi nisu pronašli ono što su tražili (jer nisu ponijeli dovoljno zlata za prolaz na Zapad (koji "poštuje" ratne konvencije)).

Dakle, politička i vojno-strateška odluka britanaca oglušiti se na jasno obrazložene razloge povlačenja hrvatske vojske i predaje britanskoj vojnoj sili, te podjednako ignoriranje jasnih i nedvosmislenih razloga povlačenja civila pred najezdom komunističkih krvoloka izrodila je jednu od najtežih hrvatskih tragedija u dugoj povijesti Hrvata.
Kalkuliranje s najezdom Crvene armije i mogućim ratom (produžetak Drugog svjetskog rata) zauzimanjem za ratne norme prema hrvatskom zbjegu je (na sramotu britanaca) proizvelo oglušenje o stvarnu opasnost i kršenje ratnih protokola (prema posebno osjetljivoj grupaciji: ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu).
Podjednako ne poštujući Ženevske konvencije, rUsi i danas napadaju Ukrajinu. Pod prijetnjama nuklearnim ratom.
Sad znamo tko je ishodio Bleiburške žrtve ...

Civilizacijski je (da su do danas razjasnili Austrijanci, Britanci, Hrvati, Slovenci ili bili tko drugi stradanje Hrvata na Bleiburgu ne bi rUsi 77 godina kasnije podjednako divljački kršili sve protokole i prisiljavali ostatak Svijeta na šutnju.
Na Bleiburgu su 1945. godine bili divljaci, i do danas se nisu promijenili.

U tom kontekstu Hrvatska katolička crkva niti Hrvatski (srpsko-ruski)(srbin Basta se junačio nad žrtvama) Sabor nemaju nikakvo pravo komemorirati Bleiburškim žrtvama na Udbini ili/i Mirogoju.
Proklet svaki onaj tko iskrivi ijedan podatak o tragičnom pokolju, proklet svaki onaj koji poduzme ikakav korak u relativiziranju i prikrivanju zločina, zaboravljanju žrtava.
Hrvati svoje oplakuju, a država i Crkva mogu biti tek gosti (u tišini).

Prokleti da ste na srebrnjacima za koje ste prodali dušu vragu.
Ne nadajte se dugovječnosti. Narod pamti. Mrtvi više ne mogu umrijeti.
Mrtvi se sjećaju. A to ne možete ugasiti.

Oznake: Bleburška tragedija, Ženevske konvencije, Crvena armija, prijetnja nuklearnim ratom, divljaci, Ukrajina, Hrvatska katolička crkva, Hrvatska država, komemoracija