Bleiburšku komemoraciju ne mogu organizirati Crkva ni država

Što je Bleiburg?


Mjesto stradanja. Povlačenje vojske i stanovništva prema ratnim pobjednicima koji u ratu nisu provodili revoluciju.
Prema ratnim pobjednicima koji su se držali Ženevskih konvencija.

Bilo kakvo drukčije tumačenje Bleiburške tragedije (pokolja) je necivilizirani postupak kršenja ratnih protokola.

Dvojbe i rasprave o ispravnosti čina su isključene.

Vojska se povlačila nadajući se ratnom zarobljeništvu po ratnim konvencijama.
Civili su se povlačili nadajući se spasu pred komunističkom krvoločnom najezdom.

Nažalost, ni jedni ni drugi nisu pronašli ono što su tražili (jer nisu ponijeli dovoljno zlata za prolaz na Zapad (koji "poštuje" ratne konvencije)).

Dakle, politička i vojno-strateška odluka britanaca oglušiti se na jasno obrazložene razloge povlačenja hrvatske vojske i predaje britanskoj vojnoj sili, te podjednako ignoriranje jasnih i nedvosmislenih razloga povlačenja civila pred najezdom komunističkih krvoloka izrodila je jednu od najtežih hrvatskih tragedija u dugoj povijesti Hrvata.
Kalkuliranje s najezdom Crvene armije i mogućim ratom (produžetak Drugog svjetskog rata) zauzimanjem za ratne norme prema hrvatskom zbjegu je (na sramotu britanaca) proizvelo oglušenje o stvarnu opasnost i kršenje ratnih protokola (prema posebno osjetljivoj grupaciji: ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu).
Podjednako ne poštujući Ženevske konvencije, rUsi i danas napadaju Ukrajinu. Pod prijetnjama nuklearnim ratom.
Sad znamo tko je ishodio Bleiburške žrtve ...

Civilizacijski je (da su do danas razjasnili Austrijanci, Britanci, Hrvati, Slovenci ili bili tko drugi stradanje Hrvata na Bleiburgu ne bi rUsi 77 godina kasnije podjednako divljački kršili sve protokole i prisiljavali ostatak Svijeta na šutnju.
Na Bleiburgu su 1945. godine bili divljaci, i do danas se nisu promijenili.

U tom kontekstu Hrvatska katolička crkva niti Hrvatski (srpsko-ruski)(srbin Basta se junačio nad žrtvama) Sabor nemaju nikakvo pravo komemorirati Bleiburškim žrtvama na Udbini ili/i Mirogoju.
Proklet svaki onaj tko iskrivi ijedan podatak o tragičnom pokolju, proklet svaki onaj koji poduzme ikakav korak u relativiziranju i prikrivanju zločina, zaboravljanju žrtava.
Hrvati svoje oplakuju, a država i Crkva mogu biti tek gosti (u tišini).

Prokleti da ste na srebrnjacima za koje ste prodali dušu vragu.
Ne nadajte se dugovječnosti. Narod pamti. Mrtvi više ne mogu umrijeti.
Mrtvi se sjećaju. A to ne možete ugasiti.

Oznake: Bleburška tragedija, Ženevske konvencije, Crvena armija, prijetnja nuklearnim ratom, divljaci, Ukrajina, Hrvatska katolička crkva, Hrvatska država, komemoracija

Jasenovac (i Gradiška Stara)

Jasenovac je nesumnjivo (bez obzira na broj i podrijetlo žrtava) mjesto opomene (i pijeteta).
Nikad više (crne kiše, nikad više Hirošime ...). (Iako je broj nuklearnih i termonuklearnih pokusa promijenio klimu i uništio Zemlju (kakvu smo znali), a Srbi punili logore u vrijeme CNN-a, interneta, mobilnih telefona, ...)
Istinski me veseli bojkot (??) (ne)hrvatskih udruga koje su najavile nedolazak na komemoraciju. Na sprovode i komemoracije se ne poziva. Dolazite jer osjećate potrebu nekome izraziti sućut, nekome odati pijetet.
Podjednako je neukusno (kao i za sva protekla vremena orgijanja u Jasenovcu) najavljivati nedolazak. Ne dođete (nećemo primijetiti.)
Hrvatska konačno može održati neideološku komemoraciju (sjećanje na vremena kad su ljudski životi vrijedili više nego u vrijeme njihovog ideološkog komemoriranja). Može konačno ukazati (bez obzira je li Jasenovac bio logor smrti ili radni logor, bez obzira je li postao logor smrti nakon rata ...) na povijesnu opomenu.
Jasenovac, kakav god bio, prvenstveno je bio instrument opomene.
Ustrajavanje na zločinačkom karakteru tog logora (kao da je bilo jednostavnije prikupljati stanovništvo i transportirati ga u logor, od (zločinački) jednostavnijih likvidacija na licu mjesta) je odraz političarenja. Izbjegavanja prave naravi.
Ni nacistički logori nisu zamišljeni kao logori smrti ( njemački ratni stroj je stvarao robovsku radnu snagu; transportirati nekoga s kraja Europe u tkz. logor smrti je suluda tvrdnja). Preokretom na ratištu, nacisti su logore preobratili u tvornice smrti (iako su i potpomažući ratnu privredu sijali smrt negdje drugdje ...)
Roblje, mrtvo roblje.
Jasenovac (u krugu ciglane) nije centar ropstva, smrti, ratne privrede. Jasenovac je na kraju svijeta ...
Jasenovac je mjesto opomene. Ali zbog licemjera to do sada nismo jasno vidjeli.

Nemojte mi nametati svoje viđenje naravi, broja žrtava, podrijetlu žrtava i vremena trajanja rada logora.


Ja sam iz kraja u kojem su obitavali pravoslavci (vlasi, srbi ili posrbljeni). Nitko nije transportiran u Jasenovac. Slobodno su nosili četničke uniforme, nikad protiv njih nije napravljena vojna akcija (kao npr. čišćenje Kozare (od partizana)), ponekad su upravo četnici ubili neke Hrvate, ali su svejedno sklopili sporazum s vladom NDH o financiranju (bolnice u Kninu i borbe protiv komunista). Iz takvog okruženja (suživota katolika i pravoslavnih) nisam spreman prihvaćati simboliku Jasenovca koju su licemjeri stvarali desetljećima (lažima i iskrivljavanjem činjenica). Ostalih manjina nije bilo (te mi je nezamislivo prihvaćati odgovornost za stradanje i sustavni progon etničkih skupina koje ni do danas nisam sretao (trebao bih mrziti one za koje ne znam ni postoje li ..??)).
Do sada je Jasenovac predstavljan kao centar srpskog istrebljenja, mjesto sumanutog zločina, simbol zločinačke naravi Hrvata.

Dužnost je sjetiti se Jasenovca, ali bez licemjera. Bit ćemo uzvišeniji.
Konačno je Jasenovac oslobođen klike koja progovara jezikom laži i mržnje. Vrijeme je za progon takvih iz javnosti (trovali su nas svojom zlobom, prijetili, otimali, nametali, ... progonili).

Oznake: logor. Jasenovac, komemoracija, nedolazak, najava, pijetet, narav logora, roblje, licemjeri, simbolika (Jasenovca)