Jasenovac je nesumnjivo (bez obzira na broj i podrijetlo žrtava) mjesto opomene (i pijeteta).
Nikad više (crne kiše, nikad više Hirošime ...). (Iako je broj nuklearnih i termonuklearnih pokusa promijenio klimu i uništio Zemlju (kakvu smo znali), a Srbi punili logore u vrijeme CNN-a, interneta, mobilnih telefona, ...)
Istinski me veseli bojkot (??) (ne)hrvatskih udruga koje su najavile nedolazak na komemoraciju. Na sprovode i komemoracije se ne poziva. Dolazite jer osjećate potrebu nekome izraziti sućut, nekome odati pijetet.
Podjednako je neukusno (kao i za sva protekla vremena orgijanja u Jasenovcu) najavljivati nedolazak. Ne dođete (nećemo primijetiti.)
Hrvatska konačno može održati neideološku komemoraciju (sjećanje na vremena kad su ljudski životi vrijedili više nego u vrijeme njihovog ideološkog komemoriranja). Može konačno ukazati (bez obzira je li Jasenovac bio logor smrti ili radni logor, bez obzira je li postao logor smrti nakon rata ...) na povijesnu opomenu.
Jasenovac, kakav god bio, prvenstveno je bio instrument opomene.
Ustrajavanje na zločinačkom karakteru tog logora (kao da je bilo jednostavnije prikupljati stanovništvo i transportirati ga u logor, od (zločinački) jednostavnijih likvidacija na licu mjesta) je odraz političarenja. Izbjegavanja prave naravi.
Ni nacistički logori nisu zamišljeni kao logori smrti ( njemački ratni stroj je stvarao robovsku radnu snagu; transportirati nekoga s kraja Europe u tkz. logor smrti je suluda tvrdnja). Preokretom na ratištu, nacisti su logore preobratili u tvornice smrti (iako su i potpomažući ratnu privredu sijali smrt negdje drugdje ...)
Roblje, mrtvo roblje.
Jasenovac (u krugu ciglane) nije centar ropstva, smrti, ratne privrede. Jasenovac je na kraju svijeta ...
Jasenovac je mjesto opomene. Ali zbog licemjera to do sada nismo jasno vidjeli.
Nemojte mi nametati svoje viđenje naravi, broja žrtava, podrijetlu žrtava i vremena trajanja rada logora.
Ja sam iz kraja u kojem su obitavali pravoslavci (vlasi, srbi ili posrbljeni). Nitko nije transportiran u Jasenovac. Slobodno su nosili četničke uniforme, nikad protiv njih nije napravljena vojna akcija (kao npr. čišćenje Kozare (od partizana)), ponekad su upravo četnici ubili neke Hrvate, ali su svejedno sklopili sporazum s vladom NDH o financiranju (bolnice u Kninu i borbe protiv komunista). Iz takvog okruženja (suživota katolika i pravoslavnih) nisam spreman prihvaćati simboliku Jasenovca koju su licemjeri stvarali desetljećima (lažima i iskrivljavanjem činjenica). Ostalih manjina nije bilo (te mi je nezamislivo prihvaćati odgovornost za stradanje i sustavni progon etničkih skupina koje ni do danas nisam sretao (trebao bih mrziti one za koje ne znam ni postoje li ..??)).
Do sada je Jasenovac predstavljan kao centar srpskog istrebljenja, mjesto sumanutog zločina, simbol zločinačke naravi Hrvata.
Dužnost je sjetiti se Jasenovca, ali bez licemjera. Bit ćemo uzvišeniji.
Konačno je Jasenovac oslobođen klike koja progovara jezikom laži i mržnje. Vrijeme je za progon takvih iz javnosti (trovali su nas svojom zlobom, prijetili, otimali, nametali, ... progonili).