Za Jasenovac Spremni - Jasenovac prije i poslije Jasenovca

Jasenovac je naseljeno mjesto i općina u Hrvatskoj (kraljevini?, banovini?, NDH?, FRH? SRH?, RH?).

Općina Jasenovac, popis stanovništva.

Naseljeno mjesto Jasenovac, popis stanovništva.


Logor Jasenovac

Lokacija u samom Jasenovcu je po svemu sudeći odabrana jer se ondje nalazio industrijski lokalitet na kojemu su lokalni srpski poduzetnik Lazar Bačić podigao ciglanu, elektranu, pilanu, tvornicu lanaca i ljevaonicu zvona: vlasti NDH su taj industrijski kompleks oduzele obitelji Bačić odmah 1941. godine.
Pripremni radovi za osnivanje novog logora započeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioracionih i regulatornih radova naručilo drvo "za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu". Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatočenici dopremani su u Logor I, pokraj sela Krapje, i u Logor II, koji se nalazio u blizini sela Bročice. Ova prva dva logora ubrzo su rasformirana zbog čestih poplava rijeke Veliki Strug koje se onemogućavale rad zatočenika i boravak u logorima, a preživjeli zatočenici preseljeni su u novoosnovani Logor III Ciglana, smješten nedaleko mjesta Jasenovac, uz rijeku Savu, gdje je već postojao industrijski kompleks. Uz ovaj najveći, a po svojoj funkciji centralni, postupno su formirani i drugi dijelovi logora: radna grupa Kožara, osnovana 1942. godine u samom mjestu Jasenovac, logor Stara Gradiška, drugi po veličini logor, smješten unutar objekta bivše kaznionice, te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Jasenovac



Prvi neslužbeni podaci o broju žrtava logora su iznijeli britanci 1945.g. u propagandnom filmu o logorima Europe (procjena 20 000 žrtava).
Prvi službeni podaci (??) su iznijeti na suđenju Ljubi Milošu, jednom od zapovjednika logora, križaru uhvaćenom na Papuku 1947.g., na suđenju 1948.g. kad je osuđen na smrt (iste godine ubijen). U prvom suđenju i za Jasenovački logor svjedoci su svjedočili o osobnom učešću u likvidacijama (svjedoci opširno iznose svoja svjedočenja i uvijek povezuju pojedinačne likvidacije s nekom uzročnom vezom - krađa, ili slično).
Podjednako je suđenje Miroslavu Filipoviću (Majstoroviću) temeljeno na iskazima preživjelih svjedoka i priznanju Filipovića (ubojstvo 20 000 do 30 000 zatvorenika nad unaprijed pripremljenim rovovima, udarcem malja), ili ubojstvo 56 bosanskih židova povezanih žicom koji su od udaraca sjekirom svi popadali u bunar).
Suđenje je provedeno 1946.g. (smrtna presuda je iste godine izvršena).
Kasnije suđenje Dinku Šakiću je podjednako temeljeno na svjedočanstvima likvidacija, koje su sadržavale način, broj likvidiranih i lokalitet izvršenja.

Unatoč suđenjima službena brojka žrtava logora je pripremljena i objavljena (49.874) tek kad se pisao zahtijev za reparaciju ratne štete prema Njemačkoj. Dogovori o ratnim reparacijama su vođeni od Potsdamske konferencije do 1953.g. (pa i kasnije).
Jugoslavenski zahtjev za reparacijom je trajao od 1945.g., pa je u jednoj etapi Njemačka zatražila iskapanja i istraživanja zbog utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac. Istraživanja su vršena 1964.g. i nisu potvrdila Jugoslavenske navode, pa niti iznos za reparaciju temeljen na tim brojkama nije usvojen (odšteta za zatvorene, nestale i pogubljene).

Dakle, šetnje od ustaške odgovornosti (koja je suđenjima i publikacijama bez stručne kritike stalno mijenjana) do njemačke odgovornosti i istraživanja koje nije potvrđivalo navode.

Stalno manipuliranje sa svrhom nešto postići, stvorio je mit Jasenovac pa su zapravo, sve žrtve, bile brojne ili ne, bile žrtve namjere ili ne, bilie žrtve sustavnog uništavanja ili ne, stvaranjem mita postale su beznačajne.
Mit je nadrastao značaj sveukupnih žrtava Jasenovca (ma koliko ih stradalo, i ma kako stradali).

Oni koji su stvarali mit najmanje su vodili brigu o logorašima Jasenovca, danas najmanje brinu o stanovništvu Jasenovca.

Jasenovac (i općina i naselje, kao i većina hrvatskih naselja) je raseljena za vrijeme mitomana (orjuna, ljuta)(samorupravljači i komunisti, proleteri).
Jedino je promaklo hrvatskoj nezavisnoj intelektualnoj sceni primjetiti da izmicanje HOS-ove ploče iz mjesta Jasenovac (zbog neprihvatljivih obilježja) jednako upućuje na nepodobnost prisustva Hrvatske u Jasenovcu (što je blenton pLenković svesrdno amenovao). (Slanje vijenca na Sustjesku nije slučajno, već slučaj koji potvrđuje pLenkovićevu privolu o izdvajanju Jasenovca iz sastava Hrvatske. Samo tko je nama (meni) pLenković?)



Za Jasenovac Spremni

Oznake: Jasenovac, popisi stanovništva, logor. Jasenovac, broj žrtava logora Jasenovac, suđenja, reparacija, ustaše, Njemačka, Ljubo Miloš. Miroslav Filipović, Dinko Šakić, mit Jasenovac, HOS, Hrvatska

Jasenovac (i Gradiška Stara)

Jasenovac je nesumnjivo (bez obzira na broj i podrijetlo žrtava) mjesto opomene (i pijeteta).
Nikad više (crne kiše, nikad više Hirošime ...). (Iako je broj nuklearnih i termonuklearnih pokusa promijenio klimu i uništio Zemlju (kakvu smo znali), a Srbi punili logore u vrijeme CNN-a, interneta, mobilnih telefona, ...)
Istinski me veseli bojkot (??) (ne)hrvatskih udruga koje su najavile nedolazak na komemoraciju. Na sprovode i komemoracije se ne poziva. Dolazite jer osjećate potrebu nekome izraziti sućut, nekome odati pijetet.
Podjednako je neukusno (kao i za sva protekla vremena orgijanja u Jasenovcu) najavljivati nedolazak. Ne dođete (nećemo primijetiti.)
Hrvatska konačno može održati neideološku komemoraciju (sjećanje na vremena kad su ljudski životi vrijedili više nego u vrijeme njihovog ideološkog komemoriranja). Može konačno ukazati (bez obzira je li Jasenovac bio logor smrti ili radni logor, bez obzira je li postao logor smrti nakon rata ...) na povijesnu opomenu.
Jasenovac, kakav god bio, prvenstveno je bio instrument opomene.
Ustrajavanje na zločinačkom karakteru tog logora (kao da je bilo jednostavnije prikupljati stanovništvo i transportirati ga u logor, od (zločinački) jednostavnijih likvidacija na licu mjesta) je odraz političarenja. Izbjegavanja prave naravi.
Ni nacistički logori nisu zamišljeni kao logori smrti ( njemački ratni stroj je stvarao robovsku radnu snagu; transportirati nekoga s kraja Europe u tkz. logor smrti je suluda tvrdnja). Preokretom na ratištu, nacisti su logore preobratili u tvornice smrti (iako su i potpomažući ratnu privredu sijali smrt negdje drugdje ...)
Roblje, mrtvo roblje.
Jasenovac (u krugu ciglane) nije centar ropstva, smrti, ratne privrede. Jasenovac je na kraju svijeta ...
Jasenovac je mjesto opomene. Ali zbog licemjera to do sada nismo jasno vidjeli.

Nemojte mi nametati svoje viđenje naravi, broja žrtava, podrijetlu žrtava i vremena trajanja rada logora.


Ja sam iz kraja u kojem su obitavali pravoslavci (vlasi, srbi ili posrbljeni). Nitko nije transportiran u Jasenovac. Slobodno su nosili četničke uniforme, nikad protiv njih nije napravljena vojna akcija (kao npr. čišćenje Kozare (od partizana)), ponekad su upravo četnici ubili neke Hrvate, ali su svejedno sklopili sporazum s vladom NDH o financiranju (bolnice u Kninu i borbe protiv komunista). Iz takvog okruženja (suživota katolika i pravoslavnih) nisam spreman prihvaćati simboliku Jasenovca koju su licemjeri stvarali desetljećima (lažima i iskrivljavanjem činjenica). Ostalih manjina nije bilo (te mi je nezamislivo prihvaćati odgovornost za stradanje i sustavni progon etničkih skupina koje ni do danas nisam sretao (trebao bih mrziti one za koje ne znam ni postoje li ..??)).
Do sada je Jasenovac predstavljan kao centar srpskog istrebljenja, mjesto sumanutog zločina, simbol zločinačke naravi Hrvata.

Dužnost je sjetiti se Jasenovca, ali bez licemjera. Bit ćemo uzvišeniji.
Konačno je Jasenovac oslobođen klike koja progovara jezikom laži i mržnje. Vrijeme je za progon takvih iz javnosti (trovali su nas svojom zlobom, prijetili, otimali, nametali, ... progonili).

Oznake: logor. Jasenovac, komemoracija, nedolazak, najava, pijetet, narav logora, roblje, licemjeri, simbolika (Jasenovca)